KNJIGA ŠESTA - 66. poglavlje
Krist pokazuje zaručnici kako je duša Božja žena čija je kuća tijelo. Njezinih pet slugu su označeni kroz pet osjetila, a pet sluškinja kroz pet vrlina. Gospodin također kaže kakva mora biti pobožna duša i kako mora biti ukrašena. Osim toga pokazuje za koje je grijehe duša jednog umrlog prokleta na čistilište i kaže kako ona zbog molitava jednog sveca i kroz pomoć i sredstvo može biti oslobođena od muka.
Sin reče: „Jedan gospodin si je uzeo suprugu. Izgradio joj je kuću, pribavio sluge i sluškinje i jelo i otišao. Nakon dugog vremena vratio se natrag i čuo kako njegova supruga stoji na vrlo lošem glasu, da su sluge neposlušne, sluškinje besramne. Razljućen time, predao je ženu sudu, sluge mučiteljima, a sluškinje bičevateljima. Ja, Bog, onaj sam gospodin i zaručio sam se s čovjekovom dušom koja je stvorena kroz moć moga božanstva, također želim s njom dijeliti neizrecivu slatkoću moga božanstva. Vezao sam se s njom u vjeri i ljubavi kao i u istrajnosti vrlina. Toj sam duši izgradio kuću tako što sam joj dao smrtno tijelo u kojem treba biti provjerena i uvježbana u vrlinama.
Ta kuća, to je tijelo, ima četiri obilježja: plemstvo, smrtnost, promjenjivost i prolaznost. Tijelo je plemenito jer je stvoreno od Boga i sudjeluje u svim elementima i u najmlađi dan će uskrsnuti na vječnost, ali je neplemenito u usporedbi s dušom jer je od zemlje, a duša je duhovna. Budući da tijelo sad ima vlastito plemstvo, mora biti ukrašeno vrlinama da bi na dan suda bilo proslavljeno. Tijelo je dalje smrtno jer je od zemlje; zato mora biti jako protiv požuda, podlegne li im, gubi Boga. Tijelo je i promjenjivo i zato mora biti učvršćeno razumom duše jer ako slijedi sve porive, slično je životinji. Na kraju je tijelo prolazno i zato uvijek treba biti čisto jer đavao želi nečistoću od koje se povlači zaštita anđela.
Stanovnik je ove kuće, naime tijela, duša, u njemu je pokrivena kao u kući i održava tijelo živim; bez prisutnosti duše je tijelo odvratno, smrdljivo i grozno za pogledati. Duša ima i pet slugu koji kući trebaju služiti za utjehu.
Prvi sluga je vid. On treba biti kao vješt promatrač koji mora razlikovati dolazeće neprijatelje i prijatelje. Neprijatelji dolaze onda kad oči žele vidjeti lijepa lica, tjelesno uživanje i ono što je štetno i nečasno. Prijatelji su oni koji se raduju vidjeti moju patnju i djela mojih prijatelja kao i ono što Bogu služi na čast.
Drugi sluga je sluh. On je kao dobar čuvar vrata koji prijateljima otvara vrata, ali pred neprijateljima ih zaključava. Prijateljima ih otvara onda kad ga obraduje čuti Božje riječi i govore i djela Njegovih prijatelja, a neprijateljima zaključava kad su zle spletke, lakoumnosti i prazne riječi zadržane.
Treći sluga je okus kod jela i pića. On je kao dobar liječnik koji uređuje jela za nužno uzdržavanje života, ali ne za obilje i uživanje, jer namirnice treba uzimati kao lijekove; zato se kod okusa treba obazirati na dvije stvari, naime, da se ne uzme niti previše, niti premalo hrane. Uzme li se previše hrane, razboli se, kod premalo hrane se biva neraspoložen u Božjoj službi.
Četvrti sluga je osjet. On treba biti kao dobar radnik koji pošteni radi rukama da bi uzdržavao tijelo i mudro promatra da obuzda nedopuštene porive tijela sa željom da postigne vječno.
Peti sluga je miris dragih stvari; njega se radi vječne plaće treba u mnogim stvarima lišiti, zato ovaj sluga treba biti kao dobar djelitelj i razmišljati je li miris duši koristan, zaslužuje li ga i može li tijelo bez njega opstati; prepozna li da tijelo bez dragog mirisa, kakav god da je, može opstati i živjeti i suzdrži li ga se radi Božje volje, od Boga zaslužuje veliku plaću jer Bogu veoma sviđa vrlina kroz koju je osjetilo zadržano i od dozvoljenih stvari.
Kao što duša sad ima pet ovakvih slugu, mora imati i pet dobrih sluškinja koje stražare svoju gospodaricu i čuvaju od njezinih opasnosti.
Prva mora biti plašljiva i savjesna tako da zaručnik ne bude vrijeđan prekoračenjem njegovih zapovijedi ili ne dopusti da se gospodarica nađe nemarnom.
Druga treba biti pobožna tako da ne traži ništa osim zaručnikove časti i korist svoje gospodarice.
Treća treba biti skromna i postojana tako da gospodarica ne bude izostavljena u radosti niti da podlegne u nevoljama.
Četvrta treba biti strpljiva i oprezna i biti u stanju utješiti svoju gospođu kod nastupajućih zala. Peta treba biti stidljiva i kreposna tako da niti u mislima, niti u govoru ili postupcima ne bude nađeno bilo što nepodobno i neumjereno. Ako duša ima takvu kuću kao što sam rekao, ako ima tako postavljene sluge i časne sluškinje, sramota je ako i duša, koja je gospodarica, nije lijepa i pobožna. Zato ti želim pokazati i nakit i ukras duše. Treba biti razumna u razlikovanju onoga što je dužna tijelu i što je dužna Bogu jer s anđelima sudjeluje u razumu i ljubavi.
Zato tijelo treba držati za magarca i umjereno mu pružati nužno za život, poticati ga poslom, kažnjavati ga strahom i oduzimanjem, promatrati njegove pokrete da ne popusti svojoj slabosti i duša ne griješi protiv Boga.
Drugo, duša treba biti nebeska jer nosi sliku Boga na nebu i zato nikad ne smije nalaziti ukus niti radost na tjelesnom da ne postane slična slici đavla.
Treće, treba biti žarka u Božjoj ljubavi jer je sestra anđela i besmrtna i vječna.
Četvrto, treba biti lijepa u svim vrlinama jer će vječno gledati Božju ljepotu; no ako tijelu da svoj pristanak, bit će vječno ružna. Njezino jelo je sjećanje na Božja dobročinstva, razmatranje Njegova strašnog suda i radost u njegovoj ljubavi i zapovijedima. Zato se duša treba marljivo obazirati na to da njome ne vlada tijelo jer pritom sve prispijeva u nered. Onda oči žele gledati što se sviđa, ali je štetno; uši žele slušati što je isprazno i sviđa se kušati što je slatko i uzaludno raditi radi svijeta. Onda je zaveden i razum, vlada nestrpljivost i pobožnost se smanjuje, nemarnost se umnaža, na grijeh se smatra lakim i ne obazire se na budućnost, duhovna hrana postaje prijezirna i sve što je Božje izgleda teško jer kako neprestana uspomena na Boga može biti na radost tamo gdje vlada radost tijela? Ili kako duša može graditi suglasno Božjoj volji kad joj se sviđa samo tjelesno? Ili kako se istinito može razlikovati od lažnog kad joj je sve što je Božje teško?
O jednoj tako unakaženoj duši može se reći da je Božja kuća postala subjekt poreza đavla i klanjala mu se. Takva je sad i duša onog umrlog koju vidiš jer đavao ga posjeduje s deveterostrukim pravom.
Prvo, jer je slobodne volje dao svoju suglasnost grijehu;
drugo, jer je prezirao dostojanstvo i obećanje svoga krštenja;
treće, jer se nije obazirao na milost od biskupa mu podijeljene krizme;
četvrto, jer je se nije obazirao na dano mu vrijeme pokore;
peto, jer se u svojim djelima nije bojao Mene, Boga, niti moga suda, već se s marljivošću udaljavao od mene;
šesto, jer je prezirao moju strpljivost kao da me nema ili kao da ne želim suditi;
sedmo, jer se manje brinuo o mojim savjetima i zapovijedima nego o ljudskim;
osmo, jer nije Bogu iz srca zahvalio za Njegova dobročinstva budući da mu je srce bilo u svijetu;
deveto, jer je moja patnja u njegovu srcu bila gotovo potpuno mrtva.
I zato sad trpi muke. Prva se sastoji u tome da sve što trpi, ne trpi iz ljubavi, već sa zlom voljom; druga, da budući da je napustio stvoritelja i voljela stvorenje, sva stvorenja mu se stvorenja gnušaju; treća muka je bol jer je napustio i izgubio sve što je volio i to je sad protiv njega; četvrta je vrućina i žeđ jer je više želio prolazno nego vječno; peta je strahota i vlast zlih duhova jer se nije htio bojati dobroga Boga dok je mogao; šesta je lišavanje gledanja Boga jer u svoje vrijeme nije gledao Božju strpljivost; sedma je sumnja u oprost jer ne zna hoće li biti spašen ili ne; osma su ugrizi njegove savjesti jer je propustio dobro, ali činio zlo; deveta muka je hladnoća i plakanje jer nije želio Božju ljubav.
Ipak, ova je duša imala dva dobra;
jedno što je imala vjeru u moju patnju i prema snazi podizala protiv onih koji su mi proturječili.
Drugo, voljela je moju Majku i svete i častila ih postom.
Zato ću ti radi molitava mojih prijatelja koji mole za nju reći kako može biti spašena.
Prvo, bit će spašena zbog moje patnje jer se čvrsto držala vjere moje Crkve;
drugo, zbog žrtvovanja moga Tijela jer je ono lijek duša;
treće, zbog molitava mojih odabranih koji su u nebu;
četvrto, zbog dobrih djela koja se čine u svetoj Crkvi;
peto, zbog molitava pobožnih koji žive u svijetu;
šesto, zbog milostinja koje su dane iz ispravno zarađenih dobara i ako se nadoknadi ono za što se zna da je loše zarađeno;
sedmo, zbog truda pravednika koji za spas duše idu hodočastiti;
osmo, zbog od pape odobrenih oprosta;
deveto, zbog pojedinih djela pokore koja se primaju za duše koje ih žive nisu ispunile.
Gledaj, kćeri, ovu objavu ti je zaslužio tvoj svetac zaštitnik sveti Erik; jer doći će vrijeme kad će se zloba ovog vremena ohladiti i revnost duša se podići u mnogim srcima.“
Categories:
Nebeske objave
