KNJIGA ŠESTA - 65. poglavlje
Krist ovdje daje zaručnici vrijednu pouku kako se može voditi djelatan i kontemplativan život koji je ovdje označen Martom i Marijom; to jest kako čovjek treba početi i napredovati u duhovnom životu i vrlinama kako bi se popeo na najviši stupanj ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Prvo govori o djelatnosti onih koji slijede Marijin primjer.
Sin Božji reče: „Dva su života koja imaju sličnost s Martom i Marijom. Tko ih želi oponašati, prvo treba iskreno ispovjediti sve svoje grijehe i za to osjećati istinsko kajanje i imati volju ne više griješiti. Prvi život, koji je, kao što ja, Gospodin, svjedočim, Marija izabrala, vodi promatranju nebeskog; ovo je najbolji dio i put vječnog spasenja. Tko želi imati Marijin život, dovoljno mu je ako ima samo i jedino nužno uzdržavanje svoga tijela: odjeću bez raskoši, štedljivu hranu i piće bez izobilja; kreposnost bez pohotnosti, razuman post prema pravilu Crkve. Tko posti, neka vodi računa da nerazumnim postom ne oboli i zbog tog oboljenja ne smanji molitvu, niti propovijedi, niti smije propustiti druga dobra čime bi svojem bližnjem ili sebi mogao koristiti. Također treba marljivo voditi računa o tome da ga post ne učini mlakim u vršenju stroge pravednosti, niti da popusti u djelima pobožnosti jer da bi kaznio nepokorne i nevjerne pokorio jarmu vjere, potrebna mu je kako duhovna, tako i tjelesna snaga. Zato će svaki slabi koji Bogu na čast radije želi postiti nego jesti zbog dobre volje imati isto tako veliku plaću kao onaj koji iz ljubavi posti razumno; također, tko jede iz svete poslušnosti i radije želi postiti nego jesti, primit će istu plaću kao onaj tko posti. Tko je Marija, ne smije se kao drugo radovati časti svijeta i njegovoj sreći, niti se žalostiti zbog njegove nesreće, već se treba radovati ako bezbožni postanu pobožni, ljubitelji svijeta ljubitelji Boga, dobri u dobru još napreduju i međusobno natjecateljski postanu još pobožniji u Božjoj službi. Trebaju tugovati ako grešnici postaju još zlobniji, ako Bog nije voljen od svojih stvorenja i ako su Božje zapovijedi prezrene. Tko je Marija, ne smije kao treće biti besposlen kao što ni Marija nije bila već nakon njegovanja nužnog spavanja ustati i Bogu pažljivim srcem izreći hvalu jer je u svojoj dobroti mogao sve stvoriti i što je time što je iz ljubavi primio tijelo, sve iznova stvorio i svojom mukom i smrću predstavio svoju ljubav prema ljudima koja nije mogla biti veća. Treba Bogu zahvaliti i za sve one koji su već spašeni kao i za one u čistilištu i za one koji su u svijetu time što moli Boga da ne budu kušani iznad svojih snaga; u molitvi treba biti skromna i dobro organizirana u Božjoj hvali; ako bez brige ima uzdržavanje života, treba biti to postojanija u molitvi; bude li neraspoložena u molitvi i narastu li kušnje, rukama može raditi častan i koristan posao bilo da je njoj potreban, za vlastitu korist, ili za korist drugih; bude li u obojemu, u molitvi i poslu neraspoložena, može raditi neko časno zanimanje ili sa svom ozbiljnošću i uz lakoumnost držanu sa strane slušati poučne riječi sve dok duša i tijelo ne budu bolje u stanju za Božje djelo. Živi li ipak u stanju u kojem uzdržavanje svojeg tijela dobiva samo svojim radom, onda neka radi nužnog posla kaže kratku molitvu i sam posao će biti usavršenje i umnažanje molitve; ako ne razumije ili nije ne može raditi, ne treba se sramiti niti osjećati tegobnim živjeti od milostinja, već se tome radovati jer onda slijedi mene, Sina Božjeg, koji sam, da bi čovjek postao bogat, sam sebe učinio siromašnim. Kad se konačno pokori poslušnosti, treba živjeti u poslušnosti svojeg duhovnog nadređenog i njezina kruna će biti više udvostručena nego kad bi živjela u slobodi. Tko je Marija, ne smije biti škrt kao ni Marija, ali ni rasipan. Kao što je Marta radi Boga udjeljivala vremenito, tako Marija treba dijeliti svoja duhovna dobra jer ako u svojem srcu voli Boga, treba se čuvati riječi koje mnogi imaju u ustima dok govore: dovoljno mi je kad mogu pomoći svojoj vlastitoj duši, što me se tiču djela mojih bližnjih ili što me brine kako drugi žive? O, kćeri, kad bi oni koji tako govore i misle vidjeli sramotu i nevolju koja će doći nad njihovog prijatelja, trčali bi u smrt za njega da ga oslobode takve nevolje. Marija mora dakle činiti tako jer treba je boljeti kad se njezina Boga vrijeđa i kad se njezin brat, koji je njezin bližnji, ljuti; ipak, ako netko padne u grijeh, Marija se treba koliko god može potruditi da bude oslobođen grijeha, ali mudrošću; bude li zbog toga trpjela progon neka potraži drugo, sigurno mjesto jer sam ja, Bog, sam rekao: ako vas u jednom gradu progone, bježite u drugi. Tako je i Pavao učinio jer je bio nužniji za drugo vrijeme i zato je u košari spušten preko zidina.
Za ovu darežljivost i pobožnost joj je potrebno pet stvari.
Prvo, kuća gdje njezini gost, misli njezina srca, mogu spavati; drugo, odjeća da odjene gole; treće, hrana da nasiti gladujuće; četvrto, vatra da zagrije promrzle; peto, lijek za bolesne, to jest božjom ljubavlju utješne riječi. Njezina kuća je njezino srce. Zli gosti su sva ona iskušenja koja joj uznemiruju srce poimence na gnjev, žalost, požudu, oholost i mnogo sličnog što ulazi kroz pet osjetila. Približe li joj se takvi poroci, moraju leći kao spavajući ili mirujući gosti jer kao što ugostitelj strpljivo prima zle i dobre goste, tako i Marija treba sve podnijeti radi Božje volje uz pomoć vrline strpljivosti i ne se složiti s neprijateljima ni u najmanjem niti se s njima sprijateljiti, nego ih iz svoga srca postupno dok bude mogla uz pomoć Božje milosti odstraniti; ukoliko ne može, treba ih protiv svoje volje trpjeti kao neprijatelje i svjesno biti uvjerena da su joj korisni za ljepšu krunu, a nikako za prokletstvo.
Drugo, treba imati odjeću kojom se njezini dobro gosti mogu obući, naime unutarnja i vanjska poniznost i srčano sažaljenje nad bližnjim u njegovoj žalosti; mora li zbog toga od ljudi trpjeti prezir, neka se okrene svojem srcu i razmisli kako sam ja, Bog, prezren i podcijenjen strpljivo trpio, kako sam nakon presude bio nijem i kako bičevan i okrunjen trnjem nisam mrmljao; neka vodi računa i o tome da onima koji je sramote ne dopusti vidjeti nikakav znak gnjeva ili nestrpljivosti, nego blagoslivlja one koji je progone da oni koji je vide slave Boga kojeg slijedi i sam Bog će prokletstvo pretvoriti u blagoslov; o onima koji joj dosađuju ne smije spletkariti ili prigovarati jer je prijekorno držati zle spletke i slušati onoga tko spletkari ili zbog nestrpljivosti prigovarati bližnjem; zato da bi posjedovala dobro savršene poniznosti i strpljivosti treba se pomučiti one koji drugima spletkare zlo opomenuti na oprez ili ih upozoriti da se čuvaju opasnosti i ljubavlju kroz riječi i primjer opomenuti na istinsku poniznost. Treba sažaliti i nad odjećom; jer kad vidi bližnjeg kako griješi, treba se sažaliti i moliti Boga da mu se smiluje; no vidi li da trpi nepravdu, stid ili sramotu, treba za njega nositi patnju i pomoći mu zamolbom, pomoći i pažnjom kod moćnika svijeta. Ne nađe li njezina molba kod moćnika uslišanje i ne koristi li im ništa ako iz svoje sobice kod njih traže pristup, onda treba to revnije Boga moliti za ožalošćene koji vidi u srca, zbog ljubavi molitelja okrenuti srca ljudi na mir ožalošćenoga i ovaj će biti ili oslobođen od nevolje ili će mu od Boga biti dana strpljivost da bi se njegova kruna udvostručila. Takva odjeća dakle, naime poniznost i sažaljenje, treba krasiti njezino srce, jer ništa ne privlači Boga u dušu kao poniznost i sažaljenje nad bližnjim.
Treće, Marija treba imati jelo i piće za svoje goste. Gosti su teški ako srce privlači vanjsko i želi vidjeti prijatno i zemaljsko, posjedovati vremenito, ako uši žele čuti samo vlastitu čast, ako tijelo traži uživanje u tjelesnim stvarima, ako se duh izgovara isprikom za slabosti i krivnju smatra lakom, ako se pojave sitost od dobrih djela i zaboravljivost na budućnost, kad se precjenjuju dobra, a zaboravljaju zla djela. Protiv ovakvih gostiju potrebna je savjeta i nikako ne smije skrivati svoju prisutnost i spavati, treba se, ohrabrena vjerom, hrabro podići i takvim gostima dakle odgovoriti: 'Ne volim posjedovati ništa vremenito, već želim imati samo malo uzdržavanje za svoje tijelo, i najmanji trenutak sati i vremena želim koristiti na Božju čast; ne želim se obazirati što je lijepo ili ružno, niti korisno ili nekorisno tijelu, niti mojem ukusu ukusno ili neukusno, osim ako nije po Božjem sviđanju ili na korist duše jer me ne raduje nijedan sat drukčiji od življenja po Božjem sviđanju.' Takva volja je jelo za nadolazeće goste i takav jedan odgovor gasi neuredne požude.
Četvrto, Marija treba imati vatru kako bi zagrijala i osvijetlila goste. Ta vatra je žar Duha Svetog; jer nemoguće je da netko negira vlastitu volju, ili tjelesnu ljubav prema roditeljima, ili ljubav prema bogatstvu osim po sudjelovanju poticaja Duha Svetoga i Njegova žara i tako ni ova Marija, koliko god savršena bila, neće moći početi i nastaviti blažen život bez ljubavi i poduke Duha Svetoga. Da bi sad ovakve goste mogla osvijetliti, prvo mora misliti i reći: 'Bog me stvorio zato da ga častim iznad svega i tako što ga častim da ga volim i bojim ga se. On je rođen od jedne Djevice da poduči put u nebo koji trebam slijediti poniznošću, zatim je svojom smrću otvorio nebo da bih ga želio i žurno u njega mogao doći.' Nadalje treba razmisliti o svim svojim djelima, mislima i osjećajima, naime: kako je vrijeđala Boga i kako strpljivo Bog podnosi ljude i na koliko mnogo načina ih zove k sebi. Takve i slične misli su Marijini gosti koji svi kao da se nalaze u tami ako ih ne osvijetli vatra Duha Svetoga. Ta vatra dolazi u srce ako razmišlja da je razumno služiti Bogu, ako bi radije htjela trpjeti sve muke nego sa znanjem na gnjev izazvati Boga po čijoj dobroti su duše stvorene i čijom blagoslovljenom krvlju su otkupljene. Srce onda od te dobre vatre ima i svjetlo ako duh razmišlja i odlučuje s kojom namjerom svaki gost, to jest svaka misao dolazi, ako srce provjeri teži li svaka misao prema vječnoj ili prolaznoj radosti, ako ne pusti ni jednu misao neistraženu, nijednu nekažnjenu, nijednu bez straha. Da bi sad primila tu vatru i kad je primi očuvala, nužno je da nagomila suho drveće čime će se ta vatra uzdržavati, to jest treba se marljivo obazirati na pokrete tijela da tijelo ne bi postalo oholo i treba primijeniti svu marljivost da se umnože djela pobožnosti i pobožne molitve po kojima je Duh Sveti obradovan. No posebno treba znati i obazirati se na to da kad je upaljena vatra, ako nema izlaz iz zaključane posude, vrlo se brzo gasi i posuda se ohladi. Tako je i s Marijom; jer ako ne želi živjeti za ništa drugo osim da Bogu iskazuje čast, korisno da se njezina usta otvore i da plamen njezine ljubavi prodire prema van. Usta su otvorena onda kad govori iz žarke ljubavi i Bogu rađa duhovnu djecu. Ipak se treba marljivo obazirati da usta otvara tamo gdje dobri mogu postati žarkiji, a zli bolji, gdje se pravednost može umnožiti, a zle navike istrijebiti. Jer moj apostol Pavao je s vremena na vrijeme htio govoriti, ali Duh Sveti ga je spriječio i potaknuo tako da je u prijatno vrijeme šutio, u prikladno ipak govorio, da je povremeno govorio blažim, ponekad stroži riječima i sve svoje riječi i djela učinio Bogu na čast i na jačanje vjere. No ako Marija ne može podučavati, a ipak ima volju i znanje da podučava, neka to čini kao lisica koja se kreće u bregovima i nogama ispituje mnoga mjesta i gdje nađe najbolja i najpogodnija mjesta, za svoj mir napravi jamu. Riječima, primjerom i molitvom treba ispitati srca mnogih i kad nađe srca koja su najpogodnija da prime Božju riječ, treba tu ostati i opominjati i uvjeravati kako može.
Marija se treba i potruditi da njezin plamen ima pogodan izlaz; jer što je plamen veći, to ih je više osvijetljeno i zapaljeno. Plamen ima pogodan izlaz onda kad se ne boji biti prijekora, niti traži vlastitu hvalu, kad se ne boji suprotstavljanja, niti se obraduje u sreći; i Bogu je prijatnije da Marija dobra djela čini javno umjesto tajno da bi oni koji je vide slavili Boga. No mora se znati da treba pustiti dva plamena da izlaze, jedan skriven i jedan javni, to jest mora imati dvije vrste poniznosti. Prva mora biti unutra u srcu, a druga izvana. Prva je da se smatra nedostojnom i nekorisnom prema svim dobrima i u mislima si ne da prednost pred drugima, ne želi da bude hvaljena ili viđena, bježi od arogancije, želi Boga iznad svega i nasljeduje slijedi Njegove riječi; kad pusti takav jedan plamen da izlazi kroz znak njezinih djela, onda će njezino biti osvijetljeno kroz ljubav i svi protivni događaji bit će nadvladani i lako podneseni. Drugi plamen se mora javno probijati; jer kad je u srcu istinska poniznost, mora se pojaviti i na odjeći, čuti iz usta i ispuniti u djelu. Istinska poniznost je pojavljuje na odjeći kad radije izabire odjeću koja malo stoji, ali od ipak ima korist i toplinu umjesto da uzme odjeću veće vrijednosti koja služi samo oholosti i raskoši. Odjeća koja malo stoji i kod ljudi ima loš i prijeziran značaj, pred Bogom je istinski lijepa jer daje prepoznati poniznost; no odjeća koja je kupljena za visku cijenu i nazvana lijepom, pred Bogom je ružna jer oduzima ljepotu anđela, to jest poniznost. No ako je iz nekog razumnog razloga nužno da nosi bolju odjeću od neznatne koju želi nositi, ne treba se zbog toga uznemiravati jer će time njezina nagrada biti podignuta.
Dalje mora imati poniznost u ustima tako što govori ponizno, izbjegava lakoumno, čuva se od mnogo brbljanja, u riječima ne koristi cjepidlačenje, niti daje svojem mišljenju prednost pred onom boljih i ako čuje da je hvaljena zbog dobrog djela, ne treba se uzvisiti nego odgovoriti: 'Neka je hvaljen Bog koji je dao sve; jer što sam ja doli prašina pred vjetrom? Ili što je dobro od mene koja sam kao zemlja bez vode?' Bude li prekoravana, ne treba biti žalosna, već odgovoriti: 'To mi je drago jer sam tako često griješila pred licem Božjim bez da sam činila pokoru. Dostojna sam još većih nevolja, zato molite za mene da bih mogla pretrpjeti vremenitu sramotu kako bih izbjegla vječnu.' Bude li bezbožnošću bližnjeg izazvana na gnjev, treba se marljivo čuvati da ne oslobodi jezik za neumjerene odgovore jer gnjev često za pratilju ima oholost. Zato kad se gnjev i oholost žele uzdići savjet usnice tako stisnuti zajedno sve dok volja želi od Boga patiti i rasuditi što ili kako treba odgovoriti da bi mogla pobijediti samu sebe jer je onda gnjev u srcu ublažen i ona može nemudrima mudro odgovoriti.
Moraš znati od kojeg je neprijateljskog raspoloženja đavao nadahnut protiv Marije. Višestruko traži da joj postavi prepreke na putu tako što je izaziva čas na prekoračenje Božjih zapovijedi, čas na pristanak na veliki gnjev, ili na raspuštenost isprazne radosti, ili na raspušteni razgovor i šale. Zato stalno treba Boga moliti za pomoć da bi svi njezini govori i radnje bili upravljani od Njega i da se usmjere njemu. Osim toga u radnjama mora imati poniznost tako da ništa ne čini radi zemaljske hvale, ne pokušava ništa novo, ne srami se poniznosti u djelu, izbjegava sve što je posebno, popušta svima i u svim se stvarima držati nedostojnom. Dalje treba htjeti radije sjediti kod siromašnih nego kod bogatih; radije slušati nego upravljati; radije šutjeti nego govoriti; radije biti sama nego njegovati poznanstvo s moćnima i rođacima. Također treba mrziti vlastitu volju, cijelo vrijeme misliti na svoju smrt, ne biti znatiželjna, ne gunđati, ne zaboraviti Božju pravednost i njezinu sklonost; treba se i često ispovijedati, biti pažljiva kod iskušenja, ne željeti živjeti za ništa drugo osim da se umnože Božja čast i spasenje duša. Ako sad ova Marija ima takvu narav kao što je sad rečeno i želi postati jednom Martom tako što poslušna iz ljubavi prema Bogu preuzme da vodi mnoge duše, bit će joj pružena dvostruka kruna kao što ću ti pokazati u jednoj usporedbi. Bio jednom jedan moćan gospodar. Imao je brod koji je bio natovaren dragocjenom robom. Svojim slugama je rekao: 'Plovite do one luke gdje mogu dobiti veliki dobitak i veličanstveni plod; podignu li se vjetrovi, radite hrabro i ne budite neraspoloženi; jer vaša plaća će biti velika.' Kad su sluge plovile prema tamo, podigao se moćan vjetar, olujni valovi su nabreknuli i brod je bio pakosno bacan ovamo i onamo. Kormilar je popustio u maru i svi su očajavali za životom, no ipak se dogovorili uploviti u luku u koju ih vjetar potjera, ali ne u onu luku koju im je gospodar naznačio. Kad je to čuo jedan sluga koji je bio vjerniji, uzdahnuo je. Zapaljen u ravnosti ljubavi prema svom gospodaru, silno je dograbio kormilo broda i snažno ga doveo u luku u gdje ga je gospodar htio. Ne mora li taj čovjek koji je tako muževno doveo pred drugima dobiti veću plaću? Jednako se odnosi prema dobrom duhovnom upravitelju koji iz ljubavi prema Bogu i za spas duša preuzima na sebe teret upravljanja bez da se brine za čast; jer imat će dvostruku krunu. Prvo, bit će sudionik u zaslugama svih onih koje je doveo do luke; drugo, njegova će slava će bez kraja biti umnožena. Ali kod onih koji teže časti i odlikovanjima će stupiti suprotnost; bit će sudionici svih kazni i grijeha onih kojima su preuzeli upravljati i njihova će sramota biti bez kraja jer prelati koji teže časti su sličniji prostitutkama nego duhovnim upraviteljima jer svojim zlim djelima i riječima varaju duše i nisu vrijedni da budu nazvani Marija ili Marta ako ne učine pokoru i ne poprave se.
Peto, tko je Marija, treba svojim gostima pružiti lijek, naime: obradovati ih riječima; na sve što se dogodi, bilo veselo ili žalosno, treba reći: 'Želim ono što Bog želi da želim i spremna sam slušati Njegovu volju, čak i kad bih morala ići u pakao.' Takva volja je lijek protiv svega što se događa srcu, ona je radost u nevolji i dobra umjerenost u sreći. No budući da ima mnoge neprijatelje, treba se neprestano ići ispovijedati jer tako dugo dok namjerno prebiva u grijehu i dok ima priliku ispovjediti se i zanemari je ili se ne ispovijedi, pred Bogom je prije za nazvati otpadnicom nego Marijom.
Sad i o životnim djelima Marte! Trebaš znati da, iako je Marijin dio najbolji, Martin ipak nije loš, već pohvalan i Bogu ugodan. Zato ću ti sad reći kako ona koja želi biti Marta treba biti podučena. Mora također kao Marija imati pet dobara.
Prvo, ispravnu vjeru Božje Crkve.
Drugo, poznavanje Božjih zapovijedi i evanđeoskih savjeta koje treba ispuniti u srcu i djelima;
treće, treba zadržati jezik od svake pakosne riječi koje je protiv Boga i bližnjega, ruku od svakog nečasnog i nedozvoljenog djela i duh od velike pohlepe i uživanja, treba biti zadovoljna s onim što joj je dano i ne željeti obilje.
Četvrto, mora razumno i ponizno vršiti djela milosrđa da ispraznim uzdanjem u ova djela ni na koji način ne bi uvrijedila Boga.
Peto, Boga mora voljeti iznad svega i više od same sebe. Tako je činila Marta. Jer s mnogo radosti mi se dala tako što je slijedila moje riječi i djela, sva svoja dobra razdijelila iz ljubavi prema meni, prezirala vremenito, sve trpjela sa strpljivošću i brinula se za druge kao za sebe. Zato je uvijek mislila na moju ljubav i moju patnju, radovala se u nevoljama i kao majka je voljela sve; dnevno me nasljedovala i nije željela ništa osim slušati riječi života; imala je sažaljenje sa patnicima, tješila je bolesne, o nikome nije govorila zlo, već se postavila kao da ništa ne zna bezbožnosti bližnjega i molila je za sve. Svatko dakle koji u djelatnom životu želi ljubav, mora slijediti Martu tako što voli bližnjeg da bi postigao nebo, ali ne potiče njegove pogreške tako što bježi od vlastite hvale kao i svake oholosti i dvosmislenosti; također kod sebe ne smije zadržati gnjev i zavist.
No primijeti da je Marta molila za svog preminulog brata Lazara. Prvo je došla k meni; sam njezin brat još nije bio probuđen, već je došlo nakon što je Marija pozvala i tek je voljom dviju sestara brat probuđen. Tako je i u duhovnom životu. Jer tko na savršen način želi biti Marija, mora najprije biti Marta i tjelesno raditi za moju čast; prije svega mora naime znati pružiti otpor požudama tijela i suprotstaviti se kušnjama đavla i onda se s razmišljanjem može popeti na Marijinu razinu. Kako se može držati nebeskih stvari onaj tko nije provjeren, tko nije nadvladao pokrete svoga tijela? Što je drugo Martin i Marijin umrli brat doli nesavršeno djelo? Jer vrlo često dobro djelo uslijedi u nerazboritoj namjeri i nepromišljenom duhu i zato mlako i sporo ide naprijed. Da bi mi dobro djelo bilo prijatno, mora po Marti i Mariji ponovno biti probuđeno i živo, to jest ako se iskreno voli bližnjeg radi Boga i prema Bogu i ako se samog Boga želi iznad svih stvari. Onda je svako dobro djelo Bogu prijatno. Zato sam u Evanđelju rekao da je Marija odabrala najbolji dio; Martin dio je dobar onda ako je boli grijeh bližnjeg i još bolje kad se trudi da ljudi i žive i postoje mudro i časno i ako sve to čini samo radi Božje ljubavi. Marijin dio pak je najbolji ako razmišlja samo o nebeskom i o dobitku duša. Onda i Bog ulazi u kuću Marte i Marije ako duh ispunjen dobrim žudnjama i ima mir od meteža svjetovnih ljudi, ako o Bogu misli kao o cijelo vrijeme prisutnom i ne razmišlja samo o Njegovoj ljubavi nego radi i danju i noću.“
Categories:
Nebeske objave
