KNJIGA ŠESTA - 61. poglavlje
Majka Božja govori zaručnici kako je nakon uzašašća njezina Sina još dugo živjela u svijetu i s velikom patnjom posjećivala mjesta gdje je patio i pokazao svoja čudesa. Bog je to dopustio kako bi se po uzoru na njezin život i njezine vrline mnogi obratili, apostoli ojačali, a njezina kruna uzdigla; iznosi i razlog zašto njezino uznesenje na nebo onda mnogima nije bilo poznato.
Majka reče: „Sjeti se kćeri da sam jednom prije nekoliko godina oprostila Jeronimu što se tiče mojeg uznesenja u nebo. Sad ti želim izložiti istinu ako je bilo s mojim uznesenjem. Nakon uznesenja mojeg Sina još sam dugo živjela u svijetu; Bog je tako želio pogledom na moju strpljivost i način života obratiti još više duša sebi te kako bi apostoli i drugi odabrani ojačali. I prirodna osobina moga tijela je zahtijevala da živim dulje kako bi se moja kruna uzdigla. Kroz cijelo vrijeme koje sam živjela nakon uznesenja moga Sina posjećivala sam mjesta na kojima je patio i pokazao svoja čudesa. Njegova je patnja bila utisnuta tako čvrsto u moje srce da je bilo da sam jela ili radila odmah bila svježa u mojem pamćenju. Moja osjetila su tako bila otklonjena od svjetovnog da sam stalno bila zapaljena novim žudnjama i promjenjivo buđena na patnju. Ipak sam vladala svojom žalosti i radosti tako da nisam propustila ništa što pripada Bogu. I među ljudima sam živjela tako da nisam vodila računa o ničemu što ljudima godi, osim o mojoj oskudnoj hrani. To što mnogima moje uznesenje na nebo nije poznato, a još manjem broju je obznanjeno, to je Bog, moj Sin, htio zato da se prije svega u srcu ljudi učvrsti vjera u njegovo uznesenje jer su srca ljudi bila tvrda vjerovati u njegovo uznesenje, a kamoli tek da je još obznanjeno moje uznesenje.“
Categories:
Nebeske objave
