KNJIGA ŠESTA - 59. poglavlje
Djevica pripovijeda zaručnici što je osjećala odmah nakon što je njezin Sin začet i kako su se osjećale ona i Elizabeta kod njihova međusobnog zagrljaja; o njihovom svetom odnosu međusobno i kako ju je anđeo tješio jer se bojala i podučio Josipa kad je bio začuđen. Javlja i o vrlo svetom načinu za živjeti koji su ona sama i Josip držali i o mnogim vrijednim Josipovim vrlinama.
Majka Božja reče: „Kad mi je anđeo bio navijestio da se od mene treba roditi Sin Božji, čim sam pristala, osjetila sam nešto neobično i čudesno na sebi; tome sam se vrlo čudila i odmah sam otišla svojoj rođakinji Elizabeti koja je bila trudna da je tješim i s njom razgovaram o tome što mi je anđeo navijestio. Nakon što me susrela kod jednog zdenca i nakon što smo se prijateljski međusobno zagrlile i poljubile, na čudesan i vidljiv način je poskočilo dijete u njezinoj utrobi u kličućem pokretu i radovalo se. I ja sam na sličan način neobičnom radošću pomaknuta u srcu tako da je moj jezik govorio riječi o Bogu koji nisam ja izmislila i moja duša se tamo od radosti jedva mogla pribrati. Dok se Elizabeta čudila žaru duha koji je u meni govorio, a ja se na ne različit način čudila Božjoj milosti na njoj, obje smo slavile Boga i ostale nekoliko dana jedna kod druge. No onda je moj duh počela udarati misao na koji način i s kojom pobožnosti se moram ponašati nakon takve milosti koja mi se dogodila i što odgovoriti kad budem upitana kako sam začela i tko je otac sina kojeg trebam roditi da ne bi možda Josip na protivnikov poticaj izvlačio čudnu sumnju protiv mene.
I gledaj, dok sam tako mislila, pristupi anđeo sličan onome kojeg sam prije vidjela pred mene i reče: 'Naš Bog, koji je vječan, s Tobom je i u Tebi. Zato ne boj se, dat će Ti govoriti; on sam će upravljati Tvoje korake i Tvoju stvar, on će na Tebi moćno i mudro dovršiti svoje djelo.'
Josip pak, kojem sam bila povjerena, čudio se kad je primijetio da sam trudna i budući da se nije držao dostojnim stanovati kod mene i bio je bojažljiv i nije znao što da čini, reče mu anđeo u snu: 'Ne idi od žene koja ti je povjerena jer je posve istinito što si od nje čuo, začela je po Božjem Duhu i rodit će Sina, spasitelja svijeta; vjerno joj služi i budi njezin čuvar i svjedok njezine kreposnosti.'
Od toga dana nadalje Josip mi je služio kao svojoj gospodarici i ja sam se također ponižavala njegovim najnižim poslovima. Potom sam stalno bila u molitvi i željela sam biti rijetko viđena i vidjeti, također sam rijetko izlazila i to samo na glavne svetkovine i marljivo sam bila usrdna u bdijenju i čitanju onoga što su čitali naši svećenici. Imala sam određena vremena za ručne radove i bila sam umjerena u postu kako je moja priroda u Božjoj službi mogla podnijeti. Što nam je ipak nakon nužne potrebne hrane preostalo, dali smo siromašnima i bili smo onime što smo imali zadovoljni.
Josip mi je međutim služio tako da nikad nitko iz njegovih usta nije mogao čuti nepristojnu riječ, ni mrzovoljnu ili srditu; jer bio je vrlo strpljiv u siromaštvu, zabrinut u poslu gdje je bilo nužno, vrlo blag prema grditeljima, poslušan u mojoj poslušnosti, moj vrlo vrijedan branitelj protiv onih koji su htjeli umanjiti moje djevičanstvo; vrlo vjeran svjedok Božjih čudesa.
Bio je također tako odumro svijetu i tijelu da nije želio ništa drugo osim nebesko. Tako je vjerovao Božjim obećanjima da je stalno govorio: 'Ah, kad bih barem živio i vidio kako se ispunjava Božja volja!' Rijetko je išao u društva i savjetovanja ljudi jer je cijela njegova želja bila upravljena da bude poslušan Božjoj volji, zato je sad njegova slava velika.“
Categories:
Nebeske objave
