KNJIGA ŠESTA - 57. poglavlje
Djevica Marija jednog dana čišćenja razgovara sa zaručnicom i kaže kako nije trebala ona nije trebala čišćenje jer je bila bez mrlje i čista. No da bi se ispunila proročanstva, htjela je živjeti u i prema zakonu, također ne dati da se vidi da na sebi ima nešto posebno, već hodati mnogo poniznije. Također kaže da je mač koji je Šimun prorekao prodro njezinu dušu sa šest boli.
Majka je razgovarala sa Sinovom zaručnicom i reče: „Moja kćeri, moraš znati da nisam trebala čišćenje kao druge žene jer me moj Sin koji je od mene rođen sam očistio. Tako nisam primila ni najmanju mrlju jer sam rodila najčišćeg Sina bez ikakve nečistoće. No da bi se ispunio zakon i proroci, htjela sam živjeti prema zakonu. Također nisam živjela na način svjetovno raspoloženih roditelja, već sam se ponizno odnosila s poniznima niti na sebi nisam htjela nositi ništa posebno, već sam voljela sve što je ponizno. Jednog dana kao danas moja se bol umnožila; iako sam prema božanskom nadahnuću znala da će moj Sin trpjeti, ipak je nakon Šimunovih riječi, da će moju probosti mač i da će moj Sin biti postavljen kao znak kojem će se proturječiti, moje srce još oštrije probila ona bol koja mojem srcu nikad nije izostajala sve do moga uznesenja u nebo tijelom i dušom, iako je utjehom Božjeg Duha bila ublažena.
Želim da također znaš da je od toga dana moja bol bila šesterostruka.
Prvo, bila je u mojim mislima koliko sam često gledala svoga Sina, koliko sam ga često uvijala u pelene, koliko često sam promatrala njegove ruke i njegove noge, toliko često je moj duh progutala nova bol jer sam razmišljala kako će biti raspet.
Drugo, bol je bila u mojem sluhu; jer koliko sam često čula sramotne govore protiv moga Sina i laži kao i postavljene mu podmuklosti, toliko često se moj duh razdražila bol tako da se jedva mogao vladati; no ipak je moja bol Božjom snagom zadržala mjeru i pristojnost tako da na meni nije vidjela niti nestrpljivost niti nepostojanost.
Treće, moje je lice osjećalo bol; jer kad sam vidjela vezanog i bičevanog i kako visi na križu, pala sam kao beživotna ničice; kad sam međutim opet dobila svog Sina, stajala sam puna boli, ali trpeći tako strpljivo da niti neprijatelji niti drugi na meni nisu našli ništa drugo osim postojanosti.
Četvrto, bol je bila u mojim osjetilima; jer sam s drugima svog Sina skinula s križa, zamotala ga i položila u grob i moja bol je onda tako narasla da su moje ruke i noge jedva imale snage izdržati. Ah, kako bih se onda rado bila dala pokopati sa svojim Sinom!
Peto, imala sam bolnu, žestoku želju doći svojem Sinu nakon što je uzašao na nebo jer je dugo odgađanje koje sam nakon njegova uzašašća izdržala umnažalo moju bol.
Šesto, trpjela sam bol zbog nevolja apostola i Božjih prijatelja čije su boli bile i moje tako da sam stalno visjela u strahu i žalosti; u strahu da bi pod kušnjama i nevoljama mogli podleći, u žalosti jer su riječi moga Sina svugdje nalazile proturječje. I kako je Božja milost ostala kod mene i moja se volja usmjeravala prema Božjoj volji, tako je mojoj stalnoj boli bila primiješana utjeha sve dok nisam tijelom i dušom bila uznesena svome Sinu na nebo.
Zato, moja kćeri, ne dopusti da ova bol ode iz tvoje duše jer kad ne bi bilo žalosti, samo bi vrlo malobrojni došli u nebo.“
Categories:
Nebeske objave
