Priluka

 KNJIGA ŠESTA - 56. poglavlje

Marija pripovijeda kako je njezin porod nastao kroz obična vrata i kako je početak istinske radosti jer je onda iznikao izdanak iz kojeg je proizašao cvijet koji su željeli svi narodi pri čijem su rođenju đavoli škrgutali, pravedni su bili radosni i anđeli obradovni. Žali se na žene koje ne razmišljaju pobožno o tome.

Marija reče: „Kad me moja majka rodila, izašla sam kroz opća vrata jer nitko nije trebao biti rođen na drukčiji način, jedino osim mog Sina koji je, budući da je stvoritelj prirode i svih stvari, htio biti rođen na čudesan i neizreciv način. 
No kad sam rođena, to đavolima nije ostalo skriveno, već su kroz usporedbu rečeno mislili otprilike ovako: 'Gledajte, rodila se djevica, što da učinimo? Jer izgleda da će se u budućnosti na njoj dogoditi nešto čudesno. Izložimo li za nju sve mreže naše zlobe, rastrgat će ih kao lan, istražujemo li svu njezinu unutrašnjost, štiti je jaka zaštita, na njoj se također ne nalazi nijedna mrlja kad bi se na njoj mogao primijetiti i grijeh veličine igline oštrice. Treba se bojati da će nam njezina čistoća biti mukom, da će njezina milost uništiti našu snagu, njezina postojanost nas baciti pod njezine noge.' 
No Božji prijatelji koji su bili u dugom iščekivanju su po Božjem nadahnuću rekli: 'Zašto tugujemo dalje? Ipak bismo se trebali radovati što je rođeno svjetlo kojim će naša tama biti obasjana, naša želja okončana.' 
Božji pak su se anđeli radovali iako je njihova radost bila u neprestanom gledanju Boga i rekoše: 'Na zemlji se rodilo nešto veličanstveno i od posebne Božje ljubavi čime je na nebu i Zemlji obnovljen pravi mir i naši gubici zamijenjeni.' 
Zaista, kćeri, kažem ti da je moje rođenje bilo početak istinske radosti jer je onda iznikao izdanak iz kojeg je niknuo onaj cvijet koji su željeli kraljevi i proroci. Kad sam postigla dob u kojem sam mogla razumjeti nešto o svojem stvoritelju, bila sam zahvaćena neizrecivom ljubavlju prema Njemu i željela sam ga svim svojim srcem. Također sam čudesnom milošću bila očuvana da ni u zreloj dobi nisam željela grijeh jer Božja ljubav, briga mojih roditelja, častan odgoj, odnos prema pobožnom i žarka revnost poznavati Boga bili istrajno sa mnom. No sad se žalim što žene koje su rođene u strahu same rađaju u nečistoći i raduju joj se, ne obaziru se na moje tako čisto rođenje, već su pakosnije od životinja jer žive bez razuma. Žive potpuno prema tijelu; ali njihova požuda će proći, duh čistoće će pred njima uzmicati, vječna radost će pred njima bježati i duh nečistoće kojeg su slijedile će ih opiti.“

Categories: