KNJIGA ŠESTA - 53. poglavlje
Krist prekorava prelate koji su ponosni na svoje duhovno predstojništvo i govori: „Prema svojim podređenima trebaju biti ponizni, u životu i ponašanju kreposni, a u pravednosti i jednakosti njima na korist; trebaju se ravnati da se ne uzdignu iznad samih sebe, već da upoznaju svoje vlastite prestupe i žele se sažaliti nad prestupima svojim podređenih prema uzoru na Krista koji je prije također htio djelovati i trpjeti nego podučavati, radije služiti nego biti služen. Svoje podređene također trebaju marljivo kažnjavati tako da ne budu prokleti prema primjeru svećenika Elija.“
Sin je razgovarao sa zaručnicom i reče: „Velika je stvar, da, veliko čudo da gdje se kralj slave ponizuje, čovjek koji je obvezan položiti račun se želi napuhavati ohološću. Kad je netko drugima nadređeni, on ne smije ostati ponosan jer je duhovni predsjedatelj, već treba biti u strahu jer su svi od jednake prirode i sva vlast dolazi od Boga i ako je onaj tko postane predsjedatelj dobar, tako je od Boga za njegov i spas drugih, no ako je zao, to je s Božjim dopuštenjem podređenima za kaznu i za vlastiti stroži sud. Također nije čudo, već primjereno i ispravno da čovjek koji je odbio podrediti se svojem stvoritelju iskusi vlast jednog nižeg i sebi jednakog. Ako je pak netko bilo prisiljen ili želi biti predsjedatelj, prema podređenima se treba pokazati tako da bude omiljen i svojem ponašanju i životu i pravednošću i jednakošću njima na korist. Zbog jednakosti prirode svatko tko je predsjedatelj treba se poniziti i uzeti sam sebi mjeru tkao da se ne uzdigne iznad samog sebe i treba na samome sebi učiti da ima milost prema drugima. Također se treba bojati da ne bude mjeren istom mjerom kojom mjeri.
Tako sam i ja, Bog i čovjek, ponizio sam sebe i iako svojim znanjem spoznao prestupe ljudi, ipak sam ih podnošenjem muke i križa upoznao iz iskustva. I zato, da se dam drugima za primjer, prije sam počeo djelovati nego podučavati i htio sam služiti, ali ne biti služen. Tako je i moja majka, iako je bila gospodarica apostola, ipak je prije svega voljela poniznost i kao da je bila jedna s najmanjim, no zato je uzdignuta do najviše sreće. Zato duhovni predsjedatelj treba i svojim vlastitim slabostima upoznati prestupe svojih podređenih i biti pažljiv da riječima ili primjerom ili zloporabom svoje vlasti drugima ne da razlog i priliku za griješenje jer ništa ne izaziva Boga na gnjev i ljude na grijeh kao razuzdanost prelata. Da je Eli, svećenik, ostao u snazi svoga svećenstva kao Mojsije i Finej i volio svoje sinove na duhovan način, cijeli njegov rod bi bio očuvan. No budući da se sinovima htio svidjeti tjelesno, ostavio im je svoju uspomenu u nevolji i svoje potomstvo u sramoti.“
Categories:
Nebeske objave
