KNJIGA ŠESTA - 52. poglavlje
Kad se zaručnica čudila i pred Kristom se smatrala nevrijednom dozvoljene joj milosti, naime u duhu vidjeti i čuti što se događa u nebu, čistilištu i paklu, Krist i njegova majka na početku i kraju poglavlja to lijepo izlažu. Na primjeru tri žene od kojih je sama jednu vidjela u čistilištu, drugu u paklu vrlo teško mučenu joj je pokazano kako će oni koji svojim kćerima daju nauk i primjer za znatiželju i oholost kao i njihove kćeri koje se na to ugledaju biti strašno proklete.
„Hvala Tebi, moj Bože“, reče zaručnica, „za sve što je stvoreno i čast za svu tvoju slavu; zbog Tvoje ljubavi ti od nekoga može biti iskazano čašćenje. Ja nedostojna i od svoje mladosti nadalje grešnica zahvaljujem Ti, moj Bože, da nijednom grešniku koji Te moli ne uskraćuješ milost već se svima smiluješ i pošteđuješ ih. O najslađi Bože, čudesno je što mi činiš; jer ako Ti se sviđa, ljuljaš moj duh u duhovni san i onda budiš moju dušu da vidi, čuje i osjeti duhovno. O, moj Bože, kako li Tvoje riječi slatke mojoj duši koja ih guta kao najslađe jelo i koje s radošću ulaze u moje srce. Jer kad čujem Tvoje riječi, sita sam i gladna; nasićena jer me ništa ne raduje kao Tvoje riječi; ali gladna jer s još većim žarom želim čuti. Zato, blagoslovljeni Bože, pomozi mi da cijelo vrijeme vršim Tvoju volju.“
Krist odgovori: „Ja sam bez početka i kraja i sve što jest je stvoreno po mojoj moći. Sve je uređeno po mojoj mudrosti i sve upravljano po mojoj odluci. Sva moja djela su također uređena u ljubavi, zato mi ništa nije nemoguće; vrlo je tvrdo srce koje me ne voli niti me se boji budući da sam upravitelj i sudac svih stvari. Nasuprot tome čovjek radije ispunjava volju đavla, mog krvnika i izdajnika koji bogato u svijet toči otrov po kojem duše ne mogu živjeti već su potopljene u smrt pakla. Je li čuto tako nešto da je ljudima ponuđen život, ali oni biraju smrt? No ja, Bog svih stvari, strpljiv sam i imam milost s njihovim bijedama; jer činim kao kralj koji svojim slugama šalje vino i kaže: 'Donesite im mnogo za piti jer je ljekovito; bolesnima daje zdravlje, žalosnima radost, zdravima muževno srce'. No vino se šalje samo u jednoj pogodnoj posudi. Tako sam svoje riječi, koje sam usporedio s vinom, poslao svojim slugama, po tebi, koja si moja posuda koju ću po svojoj volji napuniti i iscrpiti, poslao svojim slugama jer moj Duh Sveti će te podučiti kamo trebaš ići, što trebaš reći. Zato govori puna radosti i neuplašena što ti zapovjedim; jer nitko neće prevladati nada mnom.“
Na to odgovorih: „O, kralju sve slave, koji ulijevaš svu mudrost i daruješ sve vrline, zašto uzimaš mene, koja sam svoje tijelo proždrla u grijesima, za takvo svoje djelo? Jer ja sam kao nerazuman magarac, nedostaje mi vrlina i u svemu sam griješila ni nisam činila pokoru.“ Duh odgovori: „Tko bi se čudio ako bi jedan si gospodar iz poklonjenih mu novaca ili metala htio dati napraviti krunu ili prsten ili pehar za svoje korištenje? Tako nije čudo ako ja prihvatim na poklon mi prinesena srca mojih prijateljima i u njima vršim svoju volju jer jedan ima više, a drugi manje razuma. Dakle koristim svaku savjest kako služi mojoj časti; jer srce pravednika je moj novac. Zato budi postojana i spremna za Moju volju.“
Na to je govorila Majka Božja i reče mi: „Što kažu ponosne žene u tvojem kraljevstvu?“ Odgovorih joj: „Ja sam jedna među njima i ne sramim se zato govoriti pred Tvojim licem.“
A Majka reče: „Iako to bolje znam od tebe, ipak želim tebe čuti kako to kažeš.“ A ja odgovorih: „Kad nam je propovijedana prava poniznost, govorile smo: 'Naši očevi su nam ostavili za nasljedstvo široke posjede i lijepe običaje; zašto ih ne bismo slijedile? I naša majka je sjedila među prvima, bila je plemenito odjevena, imala je mnogo slugu i odgojila nas je s čašću; zašto to ne bih ostavila u baštinu svojoj kćeri koju sam podučavala ponašati se plemenito i živjeti u tjelesnoj radosti i umrijeti s većom časti svijeta?'“ Majka Božja odgovori: „Svaka žena koja ove riječi slijedi djelom, ide pravim putem za pakao i zato je takav odgovor tvrd; jer što pomaže koristiti ove riječi dok stvoritelj svih stvari podnosio da je njegovo tijelo sa svom poniznošću od njegova rošenja do njegove smrti prebivalo na zemlji i nikad ga nije odjenuo odjećom oholosti? Zaista, takve žene ne razmišljaju o njegovu licu, kako je živ i mrtav visio na križu, krvav, blijed od boli i ne brinu se o pogrdnim govorima koje je on sam slušao niti o prezirnoj smrti koju si je odabrao. Ne sjećaju se ni mjesta gdje je predao duh jer tamo gdje su smicani lopovi i razbojnici ubijen je i moj Sin gdje sam i ja, od svih mu stvorenja najdraža i najponiznija, bila prisutna. I zato su oni, koji se predaju takvoj oholosti i raskoši i drugima su prilika da to oponašaju, slični su vjedru koje ako se zaroni u vruću tekućinu spali i ukalja sve što polije; jer tako oholi daju drugima primjer za oholost čime njihovim dušama uzrokuju teške opekline. Zato sad želim postupati kao dobra majka koja djeci ulijeva strah tako što im daje da vide šibu koju vide i sluge. Djeca koja je vide boje se uvrijediti majku i zahvaljuju joj što im je samo prijetila, a ipak ih nije udarila; sluge se ipak boje da ne budu udareni kad počine grešku i tako djeca majci iz onog straha čine više dobra nego prije, a sluge manje zla. Budući da sam sad Majka Milosrđa, želim ti pokazati nagradu grijeha da bi Božji prijatelji bili vatreniji iz ljubavi Božje, a grešnici prepoznali svoju opasnost i barem iz straha pobjegli od grijeha i na taj način se smilujem zlima i dobrima: dobrima da u nebu postignu ljepšu krunu; zlima da propadnu manjoj kazni; i nitko nije takav grešnik kojem nisam spremna pomoći i kojem moj Sin ne bi dopustio milost ako s ljubavlju moli za milosrđe.“
Potom su se ukazale tri žene, naime: majka, njezina kćer i unuka. Majka i unuka su izgledale kao mrtvo, ali kćer živo. Majka je izgledala kao da gmiže iz mračnog jezera i iz prljavštine. Njezino srce je bilo otkinuto, njezine usne odsječene, njezina brada je drhtala, njezini sjajno bijeli i dugi zubi su zveketali. Njezin nos je bio proždrt, iščupane oči su visjela za dva živca prema dolje na obrazima. Čelo se pokazalo utonulo i na njegovu mjesto se pojavila užasna mračna dubina. Na glavi je nedostajala lubanja i mozak je uskipio kao užareno olovo i isticao kao katran. Njezin vrat je bio zakrenut kao drvo na užarskom stroju koje se neutješno struže oštrim stružućim željezom. Otvorena prsa bila su puna dugih i kratkih crva od kojih se svaki valjao ovamo i onamo preko drugoga i njezine ruke su imale sličnost s drškama brusa. Šake su bile jednake dugim i toljagama punim čvorova i svi kralješci njezine kralježnice su bili labavi, jedan se podigao, dok se drugi spustio i nikad se nisu prestali micati. Velika i duga zmija se pokazala od donjeg dijela trbuha prema gornjem; imala je glavu i rep spojene jedno u drugo kao luk i neprestano je kao kotač obilazila iznutrice. Bedro i goljenice su se izgledali kao dva trnova štapa puna vrlo oštrih bodlji. Njezine su noge bile kao žabine noge.
Ova mrtva majka se obratila svojoj živoj kćeri i reče: „Slušaj, ti gušteru, ti otrovana kćeri! Jao meni što sam ikad postala tvoja majka! Ja sam ta koja te stavila u gnijezdo oholosti u kojem ti je postalo toplo, u kojem si rasla sve dok nisi došla u svoju dob i ono ti se tako dobro sviđalo da si u njemu provela svoju dob. Zato ti kažem da kad god okreneš ovamo i onamo oči u oholom pogledu kao što sam te podučila, u moje oči bacaš vrijući otrov i nepodnošljivu žeravicu, kad god govoriš riječi oholosti koje si naučila od mene, onda gutam najgorkije piće; kad god bujica oholosti, koju uzrokuju oluje neumjerene radosti zbog hvale tvoje ljepote i želja za svjetovnom časti, napuni tvoje uši, što si naučila od mene, toliko često strašnim hujanjem goruće vrući pušući vjetar ispunja moje uši. Jao, dakle, meni siromašnoj i bijednoj! Siromašnoj zato jer nemam niti osjećam ništa dobro; bijednoj zato jer u izobilju imam sve zlo. Ali ti, moja kćeri, slična si kravljem repu koji kod svakog pokreta na izmetnim mjestima polijeva i šprica one koji su blizu. Slična si, kćeri, kravi jer nemaš božansku mudrost i ideš za djelima i pokretima svoga tijela. Kad god dakle slijediš moje navike, naime grijehe koje sam te naučila, uvijek se onda obnavlja moja muka i razgara to žešće. Zato, moja kćeri, pitam te zašto si ponosna na svoj rod? Je li za tebe čast što su moje izglodane iznutrice bile tvoj jastuk, što si izišla iz mojeg srama, što je nečistoća moje krvi bila tvoja odjeća kad si se rodila? Zato je sad moja utroba u kojoj si ležala sad izglodana od crvi.
No što jadikujem o tebi, moja kćeri, kad bih se trebala sažalijevati nad samom sobom? Jer tri su stvari koje me sad vrlo teško muče u srcu: prvo, što sam od Boga stvorena za nebesku radost zloporabila svoju savjest i pripremila za paklenu bol. Drugo, što dok me Bog stvorio lijepu kao anđela, ja sam se sama nagrdila tako da sam sličnija đavlu nego Božjem anđelu. Treće, jer sam u od Boga mi prepušteno vrijeme napravila vrlo zlu zamjenu i izabrala onu kratku prolaznu požudu grijeha zbog čega sad osjećam beskrajnu patnju, naime muku pakla.“
Potom je razgovarala sa zaručnicom. „Ti, “, reče, „koja me vidiš samo pomoću tjelesne usporedbe, umrla od straha kad bi me vidjela u mojem stvarnom obliku jer su svi moji udovi đavao. Zato je istinito pismo koje kaže da kao što su pravednici Božji udovi, tako su grešnici udovi đavla. Zato sad doznajem da su đavoli prikvačeni za moju dušu jer me volja moga srca unakazila na tako veliku ružnoću. Ali slušaj dalje. Čini ti se da su moje noge žablje noge. To ima svoj razlog u tome što sam čvrsto stajala u grijehu; zato sad đavoli čvrsto stoje u meni, grizu me i nikad nisu siti. Moje goljenice i bedro su kao žablji štapovi jer je moja volja bila usmjerena na tjelesnu požudu i radost. Ako pak je svaki kralježak mojih leđa labav i svaki se miče protiv drugoga, to je zato jer se radost moje duše ponekad vrlo mnogo uzdizala kroz svjetovnu utjehu, no ponekad se kroz preveliku žalost i gnjev izopačila zbog odvratne prirode svijeta. Kako se sad leđa miču prema pomicanju glave, tako sam trebala biti postojana i pokretna prema Božjoj volji koja je glava svega dobrog; no budući da to ipak nisam učinila, s pravom žalim što vidiš. A kad zmija vijuga iz donjeg prema gornjem, stoji kao luk i okreće se kao kotač, to je zato jer su moja požuda i moje uživanje bili neuredni i moja je volja htjela posjedovati sve i višestruko i nerazborito prosuti. Zato sad ova zmija optječe mojim iznutricama i grize me neutješan i nemilosrdan način. To što su moja prsa otvorena i izglodana od crvi, to pokazuje istinsku Božju pravednost jer sam trulež voljela više od Boga i prolazno je bilo ljubav moga srca. Kao što su iz malih slijedili dulji crvi, tako je moja duša bila za trulež koju sam voljela ispunjena đavolima. I moje ruke su izgledale kao dijelovi brusa; to dolazi stoga jer moja želja kao da je imala dvije ruke tako što je naime htjela imati dugu starost da bi dulje živjela u grijehu i željela je da Božji sud bude blaži nego što govori pismo; sama moja savjest mi je dobro rekla da je moje vrijeme kratko, da će Božji sud biti nepodnošljiv, dok me moja žudnja da griješim nadahnjivala da će moj život biti duh, a Božji sud podnošljiv; takvim nadahnućima moja je savjest bila izokrenuta i tako su volja i razum slijedili požudu i uživanje. Zato se sad i đavao u mojoj duši pokreće bez moje volje i moja savjest prepoznaje i osjeća da je Božji sud pravedan. Moje pak su ruke kao duge toljage; to je zato jer mi Božje zapovijedi nisu bile prijatne zbog čega su mi moje ruke samo za požudu i bez ikakve koristi. Kad moj vrat ipak trči okolo kao drvo koje je okretano oštrim željezom, to se događa zato jer mi Božje riječi nisu bile slatke da bi ih bile primljene od ljubavi moga srca, već vrlo gorke budući da su kažnjavale požudu i radost moga srca i zato mi sad na grkljanu stoji oštar nož. Moje su usne odsječene zato jer su bile spremne za lakoumne i ohole riječi, ali lijene i spore da govore Božje riječi. Kad brada izgleda drhteće i zubi se međusobno udaraju, to se događa zato jer sam imala potpunu volju davati svom tijelu hranu da bih mogla izgledati lijepa, poželjna, zdrava i jaka svim uživanjima tijela; zato se moja brada klima bez utjehe. Moji zubi međusobno zvekeću jer su radili i jeli bez ikakvog straha za dušu. Nos je kao odsječen i, kao što se događa da se među ljudima čuva sramota onih koji su sagriješili na sličan način, tako je i meni za vječnost utisnuta opeklina sramote. Dalje ako oči vise iz obraza na dva živca, to je pravedno jer kao što su se oči radovale ljepoti obraza zbog oholosti željne slave, tako su sad istrgnute od mnogog plakanja i vise na sramotu na obraze. Pravedno je da je čelo utonulo i da je na njegovu mjestu strašna tama jer je moje čelo zavio veo oholosti jer sam zbog ljepote htjela biti viđena i slavljena, zato je sad moje čelo mračno i ružno. Također je pravedno da mozak usključava i ističe kao olovo i katran jer je olovo pokretno i savitljivo prema volji onoga tko ga koristi, tako se i moja savjest koja je ležala u mozgu savijala volji moga srca, iako sam vrlo dobro prepoznala što je trebalo činiti. Ali ni patnja Sina Božjeg nikako se nije zakvačila za moje srce, već je isticala, iako sam je poznavala, ali se na nju kao na ravnodušnu stvar nisam obazirala i tako malo sam se brinula kao za katran i za krv koja je isticala iz udova Sina Božjeg; ali kao katran sam bježala od riječi Božje ljubavi da se ne bi odvratila od uživanja tijela, niti sam se htjela uznemiravati. No zbog ljudi sam ponekad slušala Božje riječi; ali one opet izašle istom lakoćom kao što su i ušle i zato sad mozak ističe kao gorući katran kad užaren usključa. Moje uši su začepljene tvrdim kamenjem jer su riječi oholosti ulazile s radošću i ljupko silazile u srce iz kojeg je Božja ljubav bila izbačena. I budući da sam zbog svijeta i oholosti činila sve što sam htjela, moje su uši sad zatvorene za riječi vječne radosti.
Sad možeš pitati: nisam li učinila i poneka zaslužna djela? Odgovaram ti: činila sam to kao mjenjač koji slama novac i vraća ga natrag gospodaru. Dakle postila sam, davala milostinje i činila druga djela; ali to sam činila iz straha od pakla i da i da izmaknem nesrećama tijela. No budući da Božja ljubav kao da je bila odsječena od mojih djela, ta mi djela nisu mogla postići nebo; no ona nisu nenagrađena. Dalje možeš pitati kakva sam prema svojoj volji unutra kad je moja ružnoća izvana tako ružna?
Odgovaram: moja volja je kao ona ubojice i ubojice majki koji rado bi rado ubio svoju majku jer tako svojem Bogu i stvoritelju želim najpakosnije zlo, iako je prema meni bio vrlo dobar i sladak.“
Potom se mrtva unuka upravo spomenute mrtve bake obratila svojoj još živućoj majci i reče: „Čuj, ti škorpione od majke. Jao meni, prevarila si me; tvoje lice je prema meni bilo veselo, ali smrtno si ubola u moje srce. Svojim si mi ustima dala tri savjeta, trostruko sam učila iz tvojim djela i u svojem produžetku si mi pokazala tri puta.
Prvo si mi savjetovala ljubiti tjelesno da bih postigla tjelesnu radost, zatim vremenito rasipno izdavati zbog časti svijeta, treće, imati mir zbog požude tijela. Te su mi tri stvari bile vrlo štetne; jer budući da sam tjelesno voljela, mrzila sam duhovno i zaradila sam si sramotu; budući da sam vremenito prosula rasipno, u životu sam orobljena od darova Božjih milosti i nakon smrti sam se morala sramotiti; budući da sam u životu u miru tijela našla svoju radost, u času smrti se moje duše dokopalo neutješan nemir. Iz tvojih djela sam naučila tri stvari, naime: činiti poneka dobra djela, ali se pustiti od grijeha koji mi je godio; kao i čovjek koji u med miješa otrov i odnosi to sucu, ali sudac to sa srdžbom izlijeva nad njim i upravo to osjećam s mnogo straha i zgražanja.
Drugo, naučila sam čudesan način da se odijevam, naime lanenim šalom pokriti oči, na nogama nositi sandale, na rukama rukavice, ali cijeli vrat izvana gol. Laneni šal koji umata oči znači ljepotu moga tijela koja je dakle prezirala moje duhovne oči tako da se uopće nisam obazirala na ljepotu moje duše. Sandale koje noge štite dolje, ali ne gore, znače svetu vjeru Crkve koje sam se vjerno držala; no nisu je slijedila plodna djela. Kao što sandale ubrzavaju kretanje nogu, tako i vjera pomaže savjest duše, no moja duša je bila kao gola jer vjeru nisu slijedila dobra djela. Rukavice na rukama znače ispraznu nadu koju sam imala jer sam svoja djela, koja su predstavljena rukama, pružala u široko, bogato Božje milosrđe i kad sam udarila u Božju pravednost, nisam je osjećala niti se obazirala na nju i zbog toga sam bila vrlo drska u griješenju. Ali kad je smrt došla blizu, veo je s mojih očiju pao na zemlju, to jest, na moje tijelo i vidjela sam i prepoznala dušu koja je bila gola jer mojih dobrih djela je bilo malo, mojih grijeha vrlo mnogo i od sramote nisam mogla stajati u palači nebeskog kralja jer sam bila sramotno odjevena; zato su me đavoli odvukli u oštru kaznu gdje sam sa stidom ismijavana.
Kao treće sam, majko, od tebe naučila roba odijevati odjećom gospodara, posjesti da na stolac gospodara i častiti ga kao gospodara i ono što od roba preostane, najprezirnije, pružiti gospodaru. No taj je gospodar Božja ljubav; rob ipak volja da se griješi. U mom srcu dakle, gdje je trebala vladati Božja ljubav, rob je primio svoje sjedište, to jest požuda i radovanje grijehu kojim sam se odijevala onda kad sam sve stvoreno i vremenito primjenjivala za svoju požudu. Ostatke, prezirni otpad, dala sam Bogu ne iz ljubavi, već iz straha i moje se srce radovalo uspjehu radosti moje požude jer su Božja ljubav i dobri gospodar bili isključeni iz mene, zli rob je bio zaključan u meni. Gledaj, majko, te sam tri stvari naučila iz tvojih djela.
Isto si mi tako u svojem ponašanju pokazala tri puta.
Prvi je bio svjetleći i kad mu prišla, bila sam oslijepljena njegovim sjajem; drugi je bio kratak, ali sklizak kao led i kad sam na njemu učinila korak naprijed, kliznula sam korak natrag; treći put je bio vrlo dug i kad sam na njemu napredovala, za mnom je došla silna oluja i odvela me u duboku jamu iza jednog brijega. Pod prvim putom treba razumjeti napredovanje moje oholosti; on je bio vrlo sjajan; jer častohleplje koje izlazi iz oholosti je u mojim očima svjetlilo tako da nisam mislila na njegov kraj i zato sam bila slijepa.
Pod drugim putom se razumije neposlušnost jer vrijeme neposlušnosti u ovom životu ne traje dugo jer je čovjek nakon smrti natjeran na poslušnost. No meni je vrijeme bilo dugo; jer kad sam napravila jedan korak naprijed, naime u poniznosti i ispovijedi, kliznula sam jedan korak natrag; imala sam želju za oprostom počinjenih grijeha, ali nakon obavljene ispovijedi nisam se htjela kloniti grijeha i zato u otiscima stopala poslušnosti nisam čvrsto stajala, već sam pala natrag u grijeh kao netko tko isklizne na ledu; jer volja je bila hladna i nije htjela pustiti ono što me radovalo. Kad sam nakon toga učinila jedan korak naprijed tako što sam ispovjedila svoje grijehe, kliznula sam jedan natrag jer sam grijehe i uživanja koje sam ispovjedila htjela ponoviti.
Treći put je bio što sam se nadala nemogućem, naime: moći griješiti bez da imam dugu kaznu; moći dugo živjeti bez da će smrtni čas brzo požuriti. I kad sam prišla tom putu, za mnom je došla silna oluja, naime smrt, koja mi je iz godine u godinu dolazila bliže i mojim nogama donijela kaznu slabosti tako da sam kod približavajuće slabosti samo malo više mogla davati pažnju tjelesnoj dobrobiti, a još manje spasu duše. Zato sam pala u duboku jamu kad je moje srce, koje je bilo visoko u oholosti i tvrdo u grijehu, puknulo i moja duša upala duboko u jamu kazne za moje grijehe. I zato mi je taj put bio vrlo dug jer nakon što je život tijela bio došao do kraja, odmah je počela duga muka. Jao meni zato, moja majko, jer sve što sam s radošću naučila od tebe sad plaćam plakanjem!“
Dalje je ova kćer razgovarala sa zaručnicom koja je ovo vidjela i reče: „Čuj, ti, koja me vidiš. Čini ti se kao da su moja glava i lice prema unutra i izvana sijevajući udarac groma i kao da su vrat i prsa pokriveni oštrom prešom punom dugih bodlji. Vidiš kako su moje ruke i noge kao duge zmije i kako je moj trbuh udaran tvrdim čekićem, kako su moje bedro i goljenice kao voda što istječe iz oluka i u istjecanju se zamrzne. Samo unutrašnja kazna mi je još gorkija od svega ovoga. Kao osoba kojoj su svi zračni otvori duha života začepljeni, čije se žile, sve ispunjene vjetrom, prisilno guraju prema srcu i čije se srce od sile i snage vjetra počinje slamati, tako sam, zbog prigode vjetra oholosti koja mi se tako jako sviđala, u svojoj unutrašnjosti u najdubljoj bijedi. Ipak sam na putu milosrđa jer sam se u svojoj teškoj bolesti ispovjedila tako dobro kako sam mogla, ipak iz straha. Kad se bližila smrt, pred razum mi je stupilo razmišljanje o patnji moga Boga i poimence kako je ta bila daleko teža i gorkija od moje koju sam zaslužila zbog svojih grijeha. Kroz to sam razmišljanje postigla suze i uzdisala sam što je Božja ljubav prema meni tako velika, a moja prema njemu tako mala. Onda sam pogledala očima svoje savjesti i rekla: 'O, Gospodine, vjerujem u Tebe, moj Bože, smiluj mi se, Ti, Sine Djevice zbog Tvoje gorke muke jer kad bih imala vremena, od sad bih rado htjela popraviti svoj život!' U istom trenutku u mojem je srcu upaljena iskrica ljubavi tako da mi je Kristova patnja izgledala gorkijom od moje smrti i tako mi se slomilo srce. Moja duša je stigla u ruke đavola da bi bila predstavljena Bogu na sudu. No u ruke đavola sam došla zato jer nije dolikovalo da se ljepota anđela približi duši takve ružnoće. Ali kad su pred Božjim sudom đavoli vikali da moja duša mora biti prokleta u pakao, sudac reče: 'Vidio sam iskricu ljubavi u njezinu srcu; ova se ne smije ugasiti, već mora ostati pred mojim licem i zato osuđujem ovu dušu na čišćenje sve dok, dostojno očišćena, ne zasluži postići oprost.'
Dalje možeš pitati hoću li imati udjela u svemu dobrom što se za mene dogodi? Odgovaram ti pomoću usporedbe. Kao kad bi vidjela kako vise dvije šalice vage i u jednoj je olovo koje na prirodan način gura dolje, a u drugoj nešto lako što podiže; što je lako obložena šalica opterećena većim ili mnogijim, to će se brže podići druga vaga koja je teža; tako je i sa mnom. Jer što sam dublje bila u grijehu, to sam teže povučena nadolje u muku. Sve dakle, što se za mene događa na Božju čast, diže me uvis iz muke i poimence molitva i dobro koje se događa po pravednim ljudima i Božjim prijateljima i milostinje koje su pružena iz dobro zarađenih dobara kao i djela ljubavi. To je ono što mi dnevno dopušta doći bliže Bogu.“
Potom je Majka Božja razgovarala sa zaručnicom i reče: „Čudiš se kako ja, Kraljica Neba, i ti u svijetu i ona duša u čistilištu i ona u paklu tako međusobno razgovaramo; to ću ti dobro reći. Ja se nikad slobodno ne udaljavam iz neba jer nikad ne mogu biti odvojena od gledanja Boga; ni duša koja je u paklu ne može biti odvojena od muke i ništa manje duša iz čistilišta prije nego što je očišćena, a ni ti prije odvajanja tjelesnog života nećeš doći do nas. Ali tvoja duša je s tvojim razumijevanjem po snazi Božjeg Duha podignuta uvis da bi čula Božje riječi u nebu i dopušteno je znati neke muke u paklu i čistilištu, zlima na upozorenje i dobrima na utjehu i napredovanje. Ipak trebaš znati da su tvoje tijelo i tvoja duša vezani na zemlji, ali Duh Sveti, koji je na nebu, daje razumijevanje da se prepozna njegova volja.“
Objašnjenje
Ovdje je govor o tri žene od kojih je treća otišla u samostan i preostalo vrijeme svoga života provela u velikom savršenstvu.
Categories:
Nebeske objave
