Priluka



KNJIGA ŠESTA - 44. poglavlje
Krist kaže svojoj zaručnici da je sličan staklaru koji i kad se mnogo posuđa razbije ne odustaje iznova dovršiti drugo to jest duše sve dok nebeski kor anđela ne bude opet ispunjen; također da je sličan pčeli jer će si odabrati novu biljku, to jest preobratit će pogane i iz toga izvući veliku slatkoću, naime mnogo duša da bi punio nebesku košnicu.

„Ja sam kao dobar staklar koji iz pepela pravi mnoge posude i iako se mnoge razbiju, ne prestaje izrađivati nove sve dok broj posuda ne bude pun. Tako dakle činim i ja budući da iz neplemenitog materijala gradim plemenitog stvora, naime čovjeka; i premda mnogi svojim zlim djelima otpadaju od mene, ne odustajem graditi druge sve dok kor anđela i prazna mjesta u nebu ne budu puni. Također sam sličan dobroj pčeli koja iz košnice leti prema lijepoj biljci koju je vidjela izdaleka i na kojoj teži naći najljepši cvijet i vrlo slatki i drag miris koji dobro miriše. No kad dođe do biljke, nalazi cvijet osušen, pokvaren miris i bez bilo kakve dragosti. Potom se spušta na drugu biljku koja je doduše gruba i ima neugledan cvijet, također je bez posebnog dobrog mirisa i ima neznatnu dragost; ali u ovu biljku pčela čvrsto prikapča svoje noge, izvlači slatkoću i nosi je kući u košnicu sve dok ona po njezinoj volji nije napunjena. Ta pčela sam ja, stvoritelj i gospodar svih stvari, koji sam izašao iz košnice kad sam se primanjem ljudskog obličja u njemu ukazao vidljiv. Tražio sam lijepu biljku, to jest odabrao sam si rod kršćana. Bili su lijepi po vjeri, slatki po ljubavi, plodni po slatkom ponašanju. No sad su se izopačili od ranijeg stanja, samo po imenu izgledaju lijepi, ali po ponašanju su odvratni, plodni za svijet i tijelo, ali neplodni s obzirom na Boga i dušu. Sami sebi su slatki, ali meni potpuno gorki; zato će pasti i biti uništeni. Ja ću si jednako pčeli izabrati novu biljku koja je malo gruba, naime pogane, koji su u svojem ponašanju vrlo izokrenuti, neki od njih imaju mali cvijet i neznatnu dragost, to jest volju kojom bi se rado htjeli preobratiti i služiti mi kad bi znali kako bi se moglo dogoditi i li imali pomagača. Iz te biljke sad želim izvući tako mnogo slatkoće dok se košnica ne napuni i od toga toliko u nju skladištiti da biljka ne ostane bez slatkoće biti da pčelinom radu ne nedostaje plod. A ono što je grubo i neznatno, čudesno će izrasti i rastvoriti se u najvišu ljepotu. Što međutim čini lijepim, smanjit će se i postati odvratno.“

Categories: