KNJIGA ŠESTA - 43. poglavlje
Zaručnica je ožalošćena jer se duhovnom ocu nije strpljivo i radosno pokoravala. Krist joj kaže da ako ima namjeru potpuno izvršiti poslušnost, čak ako i volja ponekad nastoji suprotno, ako se pokori, ima zaslugu od toga i čiste se prošli grijesi. Gospodin ovdje dozvoljava oružje za duhovnu borbu, naime vrline kojima se pravedni bore i pobjeđuju. Nepravedni suprotno tome to odbacuju i nadvladani su.
Sin reče zaručnici: „Reci mi, zašto si žalosna? Iako sve znam, ipak želim Tebe čuti kako kažeš, da bi mogla čuti kako ti odgovaram.“
Zaručnica mu odgovori: „Dvostruko se bojim i zbog dvostrukog sam žalosna. Prvo, bojim se jer sam previše nestrpljiva za poslušnost i nedovoljno radosna za patnju; drugo, žalosna sam jer se tvojim prijateljima događaju nevolje i tvoji neprijatelji drže prevagu nad njima.“
Gospodin odgovori: „Ja sam u tvojem duhovnom vođi kojem si dana na poslušnost i zato ti je svaki sat, svaki trenutak kad daješ svoj pristanak poslušnosti i kad voljom voljom želiš biti poslušna, iako tijelo ponekad nastoji suprotno, uračunat u nagradu i čišćenje grijeha. Drugo, ako te žalosti nesreća mojih prijatelja, odgovorit ću ti primjerom. Kad se dva bore i jedan odbaci svoje oružje, a drugi se stalno pokriva oružjem, neće li se lakše nadvladati onoga koji je odbacio svoje oružje nego onoga koji dan za dan ima svoje oružje sa sobom? Tako je i tamo; jer neprijatelji svaki dan odbacuju oružje. Za borbu su naime nužne tri vrste oružja; prvo, ono čime čovjek putuje ili što ga nosi, konj ili slično; drugo, ono čime se čovjek brani, na primjer mač; treće, ono čime čovjek pokriva tijelo, na primjer oklop ili slično. No neprijatelji su prvo izgubili konja poslušnosti na kojem su trebali biti usmjeravani svemu dobrom jer poslušnost je ta koja s Bogom drži prijateljstvo i čuva obećanu vjernost. Odbacili su mač straha Božjeg kojim se tijelo suzdržava od požude i đavao tjera od duše da joj se ne približi; izgubili su oklop kojim se trebaju pokriti protiv izbačaja koplja, to jest, božansku ljubav koja u nesreći razveseljava, u sreći štiti, u kušnjama dozvoljava mir, a u bolima ublaženje. Njezina kaciga, to je božanska mudrost, leži u prljavštini, također i vratni štitnik, to jest božanska misao, otpao je; jer kao što se glava pomiče vratom, tako se božanskom mišlju i srce treba pomicati svemu što je Božje; no budući da im je božanska misao otpala, glava leži u najdonjoj dubini i vjetar je miče amo tamo. I prsno oružje je preslabo, to težnja Bogu se ohladila te se jedva može vidjeti, a još manje osjetiti. Naoružanje nogu je jednako tako zaboravljeno i zapostavljeno, to jest kajanje s namjerom popravljanja jer raduju se u svojom grijesima i žele ostati u njemu dokle mogu. Oružje ruku, to jest dobra djela, omražena su im i isprazna; hrabro rade što žele i ne nose plašljivost.
Ali moji prijatelji se svaki dan štite oružjem. Daju se žurno nositi konjem poslušnosti, odriču se vlastite volje radi Božjih zapovijedi i bore se protiv poroka u strahu Gospodnjem kao hrabri ratnici; podnose u tijelu sve što im se događa kao hrabri borci očekuju Božju pomoć; pokrivaju se božjom mudrošću i strpljivošću protiv klevetnika i tužitelja i drže se daleko od svijeta kao pobožni ljudi koji su se zaključali; brzi su i okretni kao pokretan zrak kad se radi o božanskom; vatreni prema Bogu kao zaručnica prema rukama svoga muškarca; brzi i jaki da kao jeleni da prođu kroz prijatelje ovog svijeta; brižljivi u radu kao mrav; budni, oprezni kao stražar. Gledaj, takvi su moji prijatelji i tako se svakog dana naoružavaju oružjem vrlina koje neprijatelji preziru zbog čega ih se lako nadvlada. Zato je duhovna borba koja se vodi u strpljivosti i božanskoj ljubavi daleko plemenitija nego tjelesna i đavlu mnogo omraženija jer đavao ne radi na tome da oduzme tjelesno, već da pokvari vrline i da oduzme strpljivost kao i postojanost u vrlinama. Zato se ne žalosti ako se prijateljima dogodi nešto nesretno jer odavde raste nagrada.“
Categories:
Nebeske objave
