KNJIGA ŠESTA - 42. poglavlje
Majka Božja se hvali revnošću koju je imala kako bi se svidjela Bogu. Kaže da se ne hvali kako bi tražila svoju vlastitu hvalu, već da bi time Bog mogao biti hvaljen i čašćen. Također želi od Sina za zaručnicu odijela nebeskih vrlina koje su sveta hrana njegova tijela i vatreniji duh. Sin to dozvoljava ako će zaručnica prije imati poniznost, strah i zahvalnost.
Majka reče: „Od svoje mladosti sam stalno mislila na čast moga sina i uvijek sam brinula kako bih mu se mogla svidjeti. Iako je svako hvaljenje iz vlastitih usta manje časno, ovo ne kažem na način onih koji traže vlastitu hvalu, već na čast moga Sina, moga Boga i Gospodina koji je čudesno učvrstio sunce na nebu (prahu), također na suhom zatvorio vatru koja ne proždire, nego zapaljuje i bez vlažnosti izradio najcjenjeniji i najdraži plod.“
Na to, okrenuta Sinu, reče: „Da si blagoslovljen, Sine moj! Ja sam kao ona žena koja je kod Gospodina našla uslišanje kad je za dužne i slabe molila milosrđe. Zato Te molim za svoju kćer jer plašljivost punu strahopoštovanja, to jest za Tvoju zaručnicu čiju si dušu otkupio svojom krvlju, prosvijetlio svojom ljubavlju, probudio svojom ljubavlju i koju si zbog svojeg milosrđa zaručio. Molim Te, Sine, daruj joj tri dara.
Prvo, dragocjenu odjeću jer je kćer i zaručnica kralja i kraljice jer kad kraljeva zaručnica oskudijeva kraljevske odjeće, potpuno je prezrena i kažnjena sramotom ako je nađu bez časti. Zato joj daj ne odjeću sa zemlje, već sa neba; ne onu koja izvana sjaji od zlata, već koja iznutra blista od ljubavi i kreposnosti. Daj joj odijelo vrlina da ne mora isprositi vanjsko, već da bi imala unutarnje obilje i u odjeći pred drugima mogla svijetliti.
Drugo, daj joj nježniju hranu; jer Tvoja zaručnica je naviknuta na grubu hranu, ali sad se treba naviknuti na Tvoju hranu; jer to je hrana koju se dotiče, ali ne vidi, drži, ali ne osjeća, hrani, ali ne shvaća razumom, ulazi, a posvuda je. To je Tvoje najcjenjenije tijelo koje je pokazano zaklanim janjetom; jer ovo je Tvoju ljudskost koju si preuzeo od mene ispunilo na čudesan način ispunio i dnevno otkrivalo svoje božanstvo zajedno s ljudskošću blaženo ispunjenje Tvojeg primjera. Tu hranu, moj Sine, daj svojoj zaručnici; jer bez nje presušuje kao dojenče bez mlijeka, bez nje potpuno propada i s njom i kroz nju se obnavlja na sve dobro, kao bolesnik kroz hranu.
Treće, daj joj, moj Sine, vatreniji duh; jer ovaj je kao vatra koja nikad nije upaljena, nikad ugašena. On čini da se prezire što izgleda drago i da se nada vječnome; daj joj taj duh, moj Sine.“
Na to sin odgovori i reče: „Najdraža majko! Tvoje riječi su slatke. Ali, ako što znaš, tko traži što je visoko, mora prije učiniti što je hrabro i vježbati što je ponizno, zato joj trebaju tri stvari: prvo, mora posjedovati poniznost; jer kroz nju se postiže uzvišenost, da bi naime znala da dobra koja ima, ima po milosti, a ne vlastitoj zasluzi; drugo, dužno poštovanje da bi darovatelju milosti mogla ponovno vratiti; treće, strah da ne bi izgubila milosti koje joj pripadaju.
Da bi onda mogla postići i posjedovati prve tri stvari koje si željela, ne smije zaboraviti tri slijedeće gore spomenute jer ne koristi ništa nešto postići ako se postignuto ne zna posjedovati i srce je nepodnošljivo mučeno kad se postignuto izgubi kao da nikad nije postiglo i imalo.“
Categories:
Nebeske objave
