Priluka



KNJIGA ŠESTA - 41. poglavlje

Krist kori jednog kralja i svjetovne ljudi koji svoje pobjede protiv neprijatelja pripisuju svojem maru i velikoj vojsci i tjelesnoj snazi, ali ne Bogu tim što kaže da trebaju ići u rat po uzoru na Davida protiv Diva i svoju nadu položiti u Boga iako i dopustiti da ljudska pamet ide naprijed jer kome je Bog pomoćnik, lako pobjeđuje.

Sin je zaručnici govorio o jednom izvjesnom kralju Švedske i reče: „Rekao sam ti da je ovaj kralj dijete i to možeš vidjeti iz dvije prilike, prvo, iz njegove vladavine, drugo, iz bezbrojne vojske. Zar nije pastir David porazio diva? Ali kako? Moći i mudrošću? Ne, nikako; već božanskom snagom. Jer da Bog nije poništio divovu drskost i ohrabrio srce dječaka Davida, kako bi taj dječak mogao napasti diva? Kako bi kamen mogao oboriti i pogoditi jednog tako nasilnog ratnika da u kamenu nije bila Božja snaga? Zato lako pobjeđuje tko ima Boga za pomoćnika, tko se čvrsto podupire u Bogu, ne treba veliku tjelesnu snagu, već vjeru i ljubav. Svjetovni ljudi su u zabludi da pobjeđuju svojom tjelesnom snagom i pripisuju ishod borbe marljivosti čovjeka i kad su izišli kao pobjednici, više trudu ljudi nego Božjoj snazi, iako ni dobri ni zli nisu pobjednici bez Božjeg dopuštenja i njegove pravednosti. Ponekad dobri imaju sreću nad zlima i onda zli suprotno tome protiv dobrih skrivenim Božjim dopuštenjem. I budući da malo ljudi želi iz opće ravnodušnosti želi promatrati Božje strpljenje i pravednost, Božja je snaga osramoćena i slavi se i uzvisuje čovjeka kao moćnoga i pobjednika svojom vlastitom snagom. Nisam bez razloga rekao da je onaj kralj dijete; jer kad dijete vidi dvije jabuke od kojih je jedna izvana potpuno pozlaćena, ali iznutra prazna i pokvarena, a druga je međutim izvana manje lijepa, ali iznutra potpuno svježa, bira što vidi izvana. Tako čini onaj kralj. Izgleda mu lijepo stupati s velikom vojskom, ali nije znao i obazirao se kakva je nevolja ležala u tome skrivena; nije uzeo u obzir kako velika glad, kako velika bol će slijediti i da će bijednici gladni iseliti i još vratiti se još daleko bjedniji. Stupati s malom vojskom izgleda prijezirno i glupo, no gledalo iznutra, sa sobom vodi veliku korist; jer ako krene u poniznosti s malom vojskom, ispunit ću njegov duh božanskom mudrošću i osnažiti njegovo tijelo božanskom snagom; tako mogu od slaboga napraviti jakoga, iz niskoga visokoga, čašćenog iz prezrenoga. Zato mu reci da se ne treba bojati, već svoju nadu položiti u mene i činiti s božanskom mudrošću i ljudskim razmišljanjem što može, a gdje će nedostajati ljudska mudrost, ljubav i dobra volja će opravdati.“


Dodatak
Sin Božji govori: „Svaki onaj koji želi posjetiti zemlju nevjernika, mora imati pet stvari. Prvo treba otpustiti svoju savjest kajanjem i iskrenom pokorom kao da će umrijeti. Drugo, mora odložiti mekoće u ponašanju i odjeći i ne obazirati se na nove običaje, već hvaliti one koje su uveli prethodnici. Treće, ne smije htjeti imati ništa vremenito osim za nuždu i Božju čast i ako prepozna da je nešto bilo sam bilo već od svojih roditelja zaradio s nepravdom, mora imati volju to nadoknaditi kako želi koliko god veliko ili malo bilo. Četvrto, treba raditi za to da nevjernici dođu pravoj vjeri i ne željeti njihovo bogatstvo , niti njihovu stoku, niti drugo osim onoga što treba za nužno uzdržavanje tijela. Peto je volja da rado umre za Božju čast i da se pohvalnim ponašanjem pripremi na to da zasluži postići izvrsnu smrt.“

Categories: