KNJIGA ŠESTA - 39. poglavlje
Zaručnica je ugledala đavola koji je na Božjem sudu protiv duše jednog umrlog ratnika izvadio sedam knjiga; ali i dobar anđeo je za istu izvadio knjigu. Duša međutim nije vječno prokleta jer je bez da je đavao znao na kraju izvršila unutarnje kajanje. Ipak je osuđena zbog svojih grijeha i treba do sudnjeg dana podnositi patnje u čistilištu jer je toliko dugo željela živjeti u tijelu. Krist je međutim obznanio tri stvari pomoću kojih može biti oslobođena ranije te joj je odmah popušteno u tri navedene muke na molbu Djevice i svetih. Zamolba dobrog anđela nije odmah uslišana, već ju je Krist odgodio na neko vrijeme i razmatra je.
Pred božjim sudištem se pojavio jedan đavao i držao je dušu jednog umrla koja je drhtala kao drhteće srce.
Đavao reče sucu: „Gledaj ovaj plijen! Tvoj anđeo i ja pratili smo ovu dušu od njezina rođenja pa sve do kraja; on da bi je sačuvao, ja da bih joj naštetio i obojica smo je lovili kao lovci. Na kraju mi je ipak upala u ruke i tako sam željan i žestok da je dobijem kao nizvodno padajući potok i samo mi jedna prepreka stoji na putu – tvoja pravednost, a budući da ona još nije posvjedočila protiv nje, još je ne posjedujem sa sigurnošću. Želim je tako žarko kao životinja istrošena od gladi koja zbog gladi jede vlastite udove. Budući da si pravedan sudac, trebaš donijeti pravednu presudu za ovu dušu!“
Sudac odgovori: „Zašto je pala u tvoje ruke i zbog čega si joj bio bliži od mojeg anđela?“
Đavao odgovori: „Zato jer su njezini grijesi bili brojniji od njezinih dobrih djela.“
Sudac odgovori: „Pokaži ih!“
Đavao odgovori: „Imam knjigu punu njezinih grijeha.“
Sudac upita: „Kako se knjiga zove?“
Đavao odgovori: „Njezino ime je 'Neposlušnost'. Knjiga sadrži sedam poglavlja i svako poglavlje ima tri stupca. Svaki stupac ima više od tisuću riječi, nijedan manje od tisuću, ali neke još mnogo više.“
Sudac reče: „Reci imena ovih poglavlja. Ja doduše znam sve, no da bi drugima bila obznanjena tvoja volja i moja dobrota, želim da govoriš.“
Đavao odgovori: „Ime prvog poglavlja je oholost i u njemu su tri stupca. Prvi je duhovna oholost u njezinoj savjesti jer je bila ponosna na svoj dobar život koji je smatrala boljim od života drugih; također je bila ponosna na svoj razum i znanje pri čemu je smatrala da u mudrosti nadilazi druge. Drugi stupac sadrži njezinu oholu želju za slavom zbog dobara koja su joj dana, slugu, odjeće i ostalog vlasništva; treći stupac njezin ponos na ljepotu udova, plemenito porijeklo i svoja djela. U ta su tri stupca bile beskrajne nebrojene riječi kao što Ti je samome poznato.
Drugo poglavlje je njegova požuda. Ima tri stupca. Prvi je duhovan jer nije vjerovao da su njegovi grijesi tako teški kao što mu je rečeno i na nedostojan je način želio nebesko kraljevstvo koje pripada samo onome tko je potpuno čist; drugi je bio da je više želio svijet nego je bilo potrebno i njegova volja je bila usmjerena samo prema uzdizanju svoga imena i porijekla kako bi svoje nasljednike podigao svijetu, a ne Tebi na čast i kako bi ih učinio velikima; treći je bio da je tražio svjetovnu čast i želio biti iznad drugih i ovdje su, kao što Ti je poznato, nebrojene riječi kojima je tražio naklonost i simpatije pomoću kojih je stekao svjetovna dobra.
Treće poglavlje je zavist. Ima tri stupca. Prvi je bio u srcu jer je potajno zavidio onima koji su imali više i bili sretniji od njega; drugi je bilo to što je iz zavisti uzeto nešto od imovine onih koji su imali manje od njega i trpjeli veće nestašice; treći je bio to što je iz zavisti skriveno i otvoreno svojem bližnjem naštetio svojim savjetima, kako riječima tako i djelima, kako sam tako i preko porodice te je druge nagovarao na slično.
Četvrto poglavlje u kojem su tri stupca je škrtost. Prvi je bio škrtost u srcu jer nije drugima htio reći stvari koje je znao, a koje su ih mogle utješiti ili im koristiti pri čemu je mislio: 'Kakvu korist dam ovaj ili onaj savjet? Kakva će mi biti nagrada ako sam ljudima ovim savjetom ili riječju koristan?' I tako je jadnik otišao odatle ožalošćen, niti poučen niti savjetovan premda ga je on da je imao dobre volje mogao poučiti. Drugi stupac je bio to što nije htio pomiriti posvađane kad je to mogao i kad je mogao utješiti žalosne, nije brinuo za to. Treći stupac je bila škrtost sa svojim dobrima jer kad je bio mogao za Tvoje ime dati barem jedan novčić, bio je uplašen i zabrinut, ali bi za čast svijeta rado bio dao stotinu. U ovim stupcima su nebrojene riječi kao što Ti je samom najbolje poznato jer Ti znaš sve i ništa se Tebi ne može sakriti, ali svojom me moći prisiljavaš govoriti jer tako želiš biti od koristi.
Peto poglavlje je lijenost i ono također ima tri stupca. Kao prvo, bio je lijen činiti dobra djela na Tvoju čast, to jest prema Tvojim zapovijedima; gubio je svoje vrijeme kako bi odmorio tijelo jer korist njegova tijela i njegovo zadovoljstvo su mu bili najdraži. Kao drugo, bio je lijen u mislima jer kad mu je Tvoj dobar duh srce navodio na kajanje ili u srce dao neku duhovnu spoznaju, to mu se činilo vrlo dosadno; odvraćao je svoj razum od duhovnih misli i sva radost svijeta činila mu se ugodnom i slatkom. Kao treće, bio je lijen ustima, to jest u molitvi i govorenju onoga što koristi drugima i Tebi je na čast; ali bio je marljiv u lakim riječima. Koliko riječi ima ovaj stupac i koliko su nebrojene Ti je samome poznato.
Šesto poglavlje je bila srditost. I ono ima tri stupca. Prvi je to što se srdio na svojeg bližnjeg zbog stvari koje mu nisu koristile, drugi da je u srditosti djelima oštetio bližnjega i u srditosti mu ponekad krao njegovo, treći što je svojom srditosti uznemiravao svojeg bližnjeg.
Sedmo poglavlje je bila njegova bludnost koje također ima tri stupca. Prvi je to što je nedolično i neuredno prolijevao svoje sjeme jer iako je bio oženjen i nije griješio s drugim ženama, ipak je kroz neprikladne zagrljaje i riječi i besramno vladanje nedolično prolio svoje sjeme. Drugi stupac je bio to što je u riječima bio previše drzak jer nije samo navodio svoju ženu na veći tjelesni žar, već i druge svojim riječima na isprazne riječi i misli. Treći stupac je bio to što je svoje tijelo njegovao prenježno te je radi većeg uživanja tijela i da bi postigao hvalu od ljudi dao pripremiti previše skupa i mnogobrojna jela da bi ga prozvali velikim. U ovom je stupcu više od tisuću riječi, međutim dulje je sjedio za stolom nego što je trebao, nije vodio računa o prepuštenom mu vremenu, govorio je neprikladno i uzimao više nego što priroda zahtjeva. Gledaj, suče, moja je knjiga potpuno ispunjena, dodijeli mi ovu dušu!“
Nakon što je sudac potom šutio, približi se Majka Milosrđa koja je dulje vrijeme stajala sa strane i reče: „Moj Sine, želim s đavlom razgovarati o pravednosti.“
Sin joj odgovori: „Najdraža majko, ako đavlu nije odbijena pravednost, kako bih je mogao odbiti tebi koja si moja majka i kraljica anđela? Ti možeš i znaš sve u meni i govoriš da bi moja ljubav bila poznata drugima.“
Na to majka reče đavlu: „Zapovijedam Ti, đavle, da mi odgovoriš na tri stvari koje te pitam; iako to činiš nerado, pravednost te na to obvezuje jer sam tvoja vladarica. Reci mi znaš li sve čovjekove misli?“
Đavao odgovori: „Ne, samo one koje mogu prosuditi iz vanjskih djela i ponašanja čovjeka, one koje mu osobno stavljam u srce jer iako sam izgubio svoj položaj, od najoštroumnije prirode mojeg bića je preostalo toliko mudrosti da iz čovjekova držanja mogu prepoznati stanje njegova srca; ali dobre čovjekove misli ne mogu prepoznati.“
Na to ljubazna majka po drugi put reče đavlu: „Reci mi, đavle, iako nerado: što može izbrisati pismo iz tvoje knjige?“
Đavao odgovori: „Ništa ga ne može izbrisati osim jednog, naime: božje ljubavi. Ako je netko očuva u srcu, u kojoj god da je mjeri grešnik, odmah se briše ono što je u mojoj knjizi bilo zapisano u njemu.“
Djevica reče po treći put: „Reci mi, đavle, postoji li toliko nečist grešnik ili tako okrenut od mojeg Sina da se sve dok živi u svijetu ne bi mogao vratiti i zadobiti oprost?“
Đavao odgovori: „Nitko nije tako velik grešnik da se sve dok živi kad bi htio ne bi mogao vratiti jer kad netko koliko god veliki grešnik bio svoju zlu volju promijeni u dobru, kad ga obuhvati Božja milost i kad želi ostati postojan u njoj, svi đavoli ga ne mogu zadržati.“
Nakon toga majka milosrđa reče prisutnima: „Ova duša mi se na kraju svoja života obratila i rekla: 'Ti si majka milosrđa i milosrdna si prema bijednima. Nisam dostojan moliti tvojeg sina jer su moji grijesi tako teški i brojni i višestruko sam ga rasrdio time što sam svoju požudu i svijet volio više od Boga, svojeg stvoritelja. Zato te molim da mi se smiluješ jer ne uskraćuješ milost nikome tko te moli. Zbog toga se obraćam tebi i obećajem ću se ako poživim popraviti i okrenuti svoju volju tvojem Sinu i neću voljeti ništa osim njega. Najviše mi je međutim žao i uzdišem zbog toga što nisam učinio ništa dobroga na čast tvojeg sina, mojeg stvoritelja. Zbog toga te molim, najmilostivija gospo, smiluj mi se jer ne znam kod koga bih se osim kod tebe mogao skloniti.'
S takvim riječima i takvim mislima mi je ova duša došla. Zar je nisam trebala poslušati? Ne zaslužuje li netko tko cijelim srcem i potpunom voljom da se popravi nekog zaziva biti saslušan? Koliko tek ja koja sam majka milosrđa moram saslušati one koji me zovu?“
Đavao odgovori: „Ja o takvoj volji ništa ne znam. Ako je bilo tako kako kažeš, onda to dokaži otvorenim razlozima.“
Majka odgovori: „Nisi dostojan da ti odgovorim, ali kako će ono što pokažem koristiti drugima, odgovorit ću ti. Ti si, bijedniče, rekao da ništa ne može izbrisati pismo iz tvoje knjige osim božje ljubavi.“
Djevica se potom okrene sucu i reče: „Sine, neka đavao otvori svoju knjigu i pročita i vidi je li sve zapisano potpuno ili je nešto izbrisano.“
Na to sudac reče đavlu: „Gdje ti je knjiga?“
Đavao odgovori: „U mojem trbuhu.“
Sudac reče: „Gdje ti je trbuh.“
A đavao odgovori: „U mojem pamćenju: jer kao što je u trbuhu sva nečistoća i sav smrad, tako je u mojem pamćenju sva zloba i nepravda koja pred Tvojim licem smrdi kao najgadniji izmet. Kad sam u svojoj oholosti otpao od Tebe i Tvojeg svjetla, izmislio sam svu zlobu, moje sjećanje na Božja dobra se zamračilo i u mojem je sjećanju sad zapisana sva zloba grešnika.“
Na to sudac reče đavlu: „Zapovijedam ti, đavle, da točno provjeriš i potražiš u svojoj knjizi što je još od grijeha ove duše zapisano, a što je izbrisano. Reci otvoreno.“
Đavao odgovori: „Pogledaj, gledam u knjigu i vidim drukčije zapisano nego što sam mislio jer vidim da je onih sedam stvari izbrisano i od toga nije ostalo ništa osim nečistoće.“
Na to sudac reče dobrom anđelu koji je stajao tamo stajao: „Gdje su dobra djela ove duše?“
On odgovori: „Gospodine, sva ih poznaješ unaprijed, sve što jest, što je bilo i što dolazi. Znamo i vidimo sve u Tebi i Ti u nama i nema potrebe da razgovaramo s Tobom jer sve znaš, ali budući da želiš pokazati ljubav, daješ onima kojima želiš da spoznaju Tvoju volju od početka kad je duša ovog čovjeka sjedinjena s tijelom bio sam stalno njega i napisao sam knjigu s dobrim djelima koja je učinio; u Tvojoj je moći želiš li ćuti tu knjigu.“
Sudac odgovori: „Ne mogu suditi prije no što uvidim dobro i zlo; nakon što se to pravilno razmotri kao što pravednost traži, mora biti donesena presuda hoće li živjeti ili umrijeti.“
Anđeo odgovori: „Moja knjiga je njegova poslušnost kojom Ti je služio i ima sedam stupaca. Prvi je njegovo krštenje; drugi je njegovo suzdržavanje u postu i od nedozvoljenih radnja i grijeha i također od bludnosti i kušnji njegova tijela; treći stupac je bila njegova molitva i dobra namjera koju je usmjerio prema Tebi; četvrti su bila njegova dobra djela u dijeljenju milostinje i drugim djelima milosrđa; peti je bila njegova nada u Tebe; šesti vjera koju je kao kršćanin imao; sedmi božja ljubav.“
Nakon tih riječi sudac opet reče dobrom anđelu: „Gdje je tvoja knjiga?“
On odgovori: „U Tvojem promatranju i ljubavi, Gospodine!“
Na to Marija grdeći đavla reče: „Kako si čuvao svoju knjigu i kako je ono što je u njoj bilo zapisano iz nje izbrisano?“
Na to će đavao: „Jao, jao, prevarila si me!“
Potom sudac reče svojoj milostivoj majci: „Ti si doista na razuman način u ovoj raspravi postigla pobjedonosnu presudu i s pravom dobila ovu dušu.“
Đavao na to povika: „Izgubio sam i nadvladan sam; ali reci mi, suče, koliko dugo da još zadržim ovu dušu zbog njezinih mrlja?“
Sudac odgovori: „To ću ti reći jer su knjige otvorene i pročitane. Ali reci mi, đavle, iako sve znam, mora li ova duša prema pravednosti doći u nebo ili ne? Jer gledaj, dajem Ti da vidiš i znaš istinu i pravednost.“
Đavao odgovori: „Pravednost u Tebi je da kad netko umre bez smrtnog grijeha, neće ići u muku pakla i tko ima božju ljubav, treba s pravom doći u nebo. Budući da ova duša svijet nije napustila u smrtnom grijehu, već je posjedovala božju ljubav, vrijedna je toga da nakon čišćenja u čistilištu stupi u nebo.“
Sudac reče: „Budući da sam ti otvorio razum i dopustio vidjeti svjetlo istine i pravednosti, onima kojima dajem da čuju trebaš reći koja pravednost će dopasti ovu dušu.“
Đavao odgovori: „Da se tako očisti sve dok na njoj ne bude nijedna mrlja: jer iako ju je pravednost dodijelila Tebi, još je uvijek nečista i ne može doći Tebi prije nego što se očisti. I budući da si Ti, suče, pitao mene, sad ja pitam Tebe na koji način treba biti očišćena i kako dugo treba ostati u mojim rukama?“
Sudac odgovori: „Tebi je, đavle, zabranjeno da ulaziš u nju ili da je prigrabiš za sebe, već je trebaš očistiti sve dok ne bude čista i bez mrlja; svoju će kaznu izdržavati prema mjeri svoje krivnje. Trostruko je griješila očima, trostruko ušima i trostruko osjećajima. Zato mora biti trostruko kažnjena na očima. Prvo, mora sama vidjeti svoju odvratnost i grijehe; drugo, mora vidjeti tebe u tvojoj zlobi i strašnoj ružnoći; treće, mora vidjeti patnju i strašnu muku drugih duša. Na sličan način treba trostruko biti kažnjena na ušima. Prvo, mora čuti jedan strašan jao jer htjela čuti samo svoju vlastitu hvalu i požudu svijeta; drugo, treba čuti strašno zavijanje i klevetanje đavola; treće, treba čuti pogrđivanje i nepodnošljivu bijedu jer je radije i s više zadovoljstva slušala ljubav i ugođaj svijeta nego na sviđanje Bogu i revnije je služila svijetu nego svojem Bogu. Treba biti trostruko kažnjena osjećajem. Prvo, mora iznutra i izvana gorjeti u najužarenijoj vatri tako da na njoj ne ostane ni najmanja mrlja koja se nije očišćena u vatri. Drugo, treba podnositi hladnoću jer je gorjela u svojoj požudi, a u mojoj je ljubavi bila hladna; treće, bit će u rukama đavola tako da ne ostane ni najmanja misao, ni najmanja riječ koja se neće očistiti sve dok ne bude kao zlato koje se u peći oblikuje i čisti prema vlasnikovoj volji.“
Na to đavao ponovno reče: „Koliko duga će ova duša biti u toj muci?“
Sudac odgovori: „Tako dugo kao što je htjela živjeti na zemlji i budući da je razmišljala kako bi rado živjela u tijelu sve do kraja svijeta, njezina kazna treba trajati sve do kraja svijeta. U tome je moja pravednost da tko ima božju ljubav prema meni i svim svojim srcem traži da bude sa mnom i želi biti odvojen od svijeta, takav treba primiti nebo bez kazne jer je njegovo čišćenje ispunjeno na ispitu ovoga života; tko se zbog gorke smrtne muke i zbog buduće gorke kazne boji smrti i zato želi živjeti dulje kako bi se popravio, taj u čistilištu treba primiti laku kaznu; tko međutim želi živjeti do sudnjeg dana, taj treba, iako ne počini smrtni grijeh, zbog želje da vječno živi imati nemilosrdno čišćenje u muci sve do sudnjeg dana.“
Na to odgovori milostiva majka i reče: „Blagoslovljen da si, Sine moj, zbog svoje pravednosti koja je u svakom milosrđu; jer iako vidimo i znamo sve u tebi, govori kako bi ostali znali koje se sredstvo mora primijeniti kako bi se tako dugo vrijeme muke skratilo i posebice koje sredstvo da bi se tako strašna vatra ugasila i na kraju kako se ova duša može osloboditi iz ruku đavola?.“
Sin odgovori: „Tebi se ništa ne može odbiti jer si ti majka milosrđa i nabavljaš i tražiš milosrđe i utjehu za sve. Sredstvo koje skraćuje tako dugo vrijeme, gasi vatru i oslobađa iz ruku đavola je trostruko. Prvo, ako netko ponovno nadoknadi što je drugima nepravedno oduzeo i iscijedio ili je nije vratio što je bio zadužen; jer pravednost zahtjeva da se duša tako dugo čisti sve dok se sve nepravedno što je uzela ne nadoknadi do zadnjeg novčića bilo kroz molitvu svetih ili milostinju ili djela prijatelja ili kroz drugo pored toga valjano čišćenje. Drugo je velika milostinja jer njom se grijesi gase kao što voda gasi vatru. Treće je žrtvovanje moga tijela na oltaru za njega i molitva mojih prijatelja. To su tri sredstva kojima ga se može osloboditi onih triju muka.“
Majka milosrđa upita: „Što mu sad koriste dobra djela koja je učinio za Tebe?“
Sin odgovori: „Ne pitaš zato što ne znaš jer vidiš i znaš sve u meni, već zato da bi drugi spoznali moju ljubav. Doista, ni najmanja riječ i ni najmanja misao koju je pomislio meni na čast neće mu biti neuzvraćena jer je sve što je učinio za mene sad pred njim i u svojoj muci od toga ima osvježenje i utjehu i manje osjeća vrućinu nego što bi je inače osjećao.“
Na to je majka dalje razgovarala sa sinom i reče: „Kako to da ova duša stoji nepomično kao onaj tko ni ruke ni noge ne miče protiv neprijatelja, a opet živi?“
Sudac odgovori: „Jedan prorok je napisao o meni da sam kao janje koje pred onima što ga strižu šuti. Uistinu, šutio sam pred svojim neprijateljima i zato budući da ova duša nije brinula za moju smrt i ni najmanje je cijenila pravednost zahtjeva da sad zbog pravednosti kao dijete koje se u rukama ubojica ne može opirati.“
Majka odgovori: „Blagoslovljen da si, najdraži Sine, koji ništa ne činiš bez pravednosti. Prije si rekao kako Tvoji prijatelji mogu pomoći ovoj duši i dobro znaš kako mi je ova duša trostruko služila. Prvo, kroz suzdržavanje tako što je za bdijenja na moje blagdane postila i u mojem imenu vježbala umjerenost; drugo, tako što je molila moje dnevne časove; treće, tako što je i vlastitim ustima pjevala meni na čast.. Dakle, Sine moj, budući da slušaš svoje sinove na zemlji koji zovu, molim Te da me uvažiš i isto poslušaš.“
Sin odgovori: „Koga gospodar najviše voli, njegove su molitve najprije uslišane, a budući da si mi ti najvrjednija od svih, moli što želiš i bit će ti dano.“
Majka odgovori: „Ova duša trpi tri muke na očima, tri na ušima i tri na osjećaju. Molim te dakle, najdraži Sine, da joj ublažiš jednu od kazna očiju, naime da ne vidi strašne đavle, već da mora izdržati druge dvije muke jer tako traži Tvoja pravednost kojoj se ne mogu protiviti prema pravednosti Tvoga milosrđa. Drugo, molim Te da joj ublažiš jednu od muka ušiju, naime da ne mora slušati svoju sramotu i grijehe. Treće, molim Te da joj ublažiš i jednu muku osjećaja koju je zaslužila trpjeti jer je bila hladna u Tvojoj ljubavi.“
Sin odgovori: „Blagoslovljena da si, najdraža majko! Tebi ne mogu ništa odbiti; neka bude tvoja volja; neka bude kao što si molila!“
Majka odgovori: „Blagoslovljen da si, moj najdraži Sine, zbog sve ljubavi i milosrđa.“
U istom trenutku pokaže se anđeo s velikom vojskom i reče: „Slava Tebi, Gospodine Bože, stvoritelju i suče svih stvari. Ova duša mi je za života pobožno služila; postila je meni na čast i štovala je mene i Tvoje prisutne prijatelje svojim pozdravima. Zato molim u njezino i u svoje ime, smiluj se ovoj duši! Daj joj zbog naših molitava mir od jedne kazne, naime da joj đavoli ne mogu pomračiti svijest jer će je oni iz svoje zlobe ako ih nitko ne zaustavi pomračiti tako da se nikad neće moći nadati kraju svojih nevolja i postizanju slave, ako Ti se svidi u Tvojoj milosti pogledati je jer upravo to joj je veća muka od svih drugih muka. Daj joj zbog naših molitava, Gospodine, da u kojoj god se nevolji nađe svjesno zna da će ona muka završiti i da će postići vječnu slavu.“
Sudac odgovori: „Ovo je istinska pravednost: budući da je duša mnogo puta otklanjala svoju svijest od duhovnog rasuđivanja i spoznaja prema svjetovnim stvarima i budući da je htjela pomračiti svoju svijest i nije se sramila raditi protiv mene, pravedno je da njezinu svijest sad pomrače đavoli. No budući da sve vi, moji prijatelji, slušali moje riječi i proveli ih u djelu, ne bi bilo u redu da vam se nešto odbije, zato ću učiniti kako želite.“
Na to svi sveti odgovore: „Blagoslovljen da si, Bože, u svoj svojoj pravednosti, koji pravedno sudiš i ništa ne ostavljaš nekažnjenim.“
Dobri anđeo koji je dan duši da je štiti na to reče sucu: „Od početka spoja ove duše s tijelom bio sam kraj nje i slijedio je poradi providnosti Tvoje ljubavi. Ponekad je vršila moju volju i zato te molim Gospodine, smiluj joj se.“
Gospodin odgovori: „Razmislit ćemo o tome.“ Time je ova vizija prestala.
Objašnjenje
Ovo je bio ratnik dobra srca i ljubitelj siromaha. Njegova žena je za njega darovala velike milostinje. Umrla je u Rimu kao što je o njoj u duhu prorečeno i objašnjeno u dvanaestom poglavlju treće knjige.
Categories:
Nebeske objave
