KNJIGA ŠESTA - 38. poglavlje
Krist kazuje zaručnici kako postoje dva duha, jedan dobar i jedan zao; znakovi Duha Svetoga su međutim slatkoća srca i divota; znakovi zlog duha su međutim strah i nemir srca koji proizlazi iz požude ili srdžbe.
Sin je razgovarao sa zaručnicom i reče: „Dobar duh je u srcu čovjeka. Što je drugo dobar duh doli Bog? Što je Bog doli sama slatkoća i divota svetih? Sam Bog je u njima i oni su u njemu i imaju svo dobro kad imaju Boga bez kojeg ništa nije dobro. Koji dakle imaju Božjeg duha, imaju Boga i cijelu nebesku vojsku i svo dobro. Na sličan način svi koji u sebi imaju zlog duha imaju svo zlo; jer što je drugo zlo doli đavao? Što je međutim drugo đavao doli patnja i svako zlo? Tko dakle ima đavla, u sebi ima patnju i svo zlo. Kao što dobar čovjek ne osjeća odakle i kako u njegovo srce prodire slatkoća Duha Svetoga, tako je ni u sadašnjem životu ne može kušati potpuno, već samo djelomično. Kad je zao čovjek uplašen požudom, kad teži za ambicijom, kad je uznemiren srdžbom, zamrljan izobiljem i preostalim porocima, to je tako znak đavlove muke, znak vječnog nemira, iako se on u sadašnjem vremenu ne može prosuditi kakav zaista jest; jao onima koji se drže ovog duha.“
Categories:
Nebeske objave
