KNJIGA ŠESTA - 40. poglavlje
Četvrte godine nakon što je zaručnica gledala prethodno viđenje u kojem je jedna duša osuđena na čistilište sve do sudnjeg dana, opet je vidjela tu dušu na božanskom sudu kako je odsad kao napola odjevena predstavljena od anđela. I on je s nebeskom vojskom molio za nju. Krist ju je sad potpuno oslobodio muka i poslao je na zamolbu anđela i svetih i suza i preklinjanja njezinih još živih prijatelja kao sjajnu zvijezdu onamo u slavu.
U četvrtoj godini nakon ovoga gledala sam opet vrlo svjetlećeg mladić s upravo spomenutom dušom koji kao da su bili obučeni, ali ne potpuno. Ovaj je razgovarao sa sucem koji sjedi na prijestolju pred kojim su stajale tisuće tisuća i kojeg svi zbog njegova strpljenja i ljubavi mole: „O, suče, ovo je duša za koju molim; Ti si međutim odgovorio da želiš razmisliti. Sad opet svi stojimo ovdje i molimo Te za nju zbog Tvojeg milosrđa. I iako u tvojoj ljubavi sve znamo, ovako govorimo radi Tvoje zaručnice koja ovo duhovno sluša na ljudski način, premda kod nas ništa nije ljudsko.“
Sudac odgovori: „Kad bi negdje bio vagon natovaren klasovima i mnogo ljudi koji bi jedan za drugim uzeli svoje klasove, njihov bi broj i težina bili ublaženi. Tako je sad. Jer pred mene su za ovu dušu došle mnoge suze i djela ljubavi i zato presuda glasi da ona dolazi pod tvoju zaštitu i je dovedeš ovamo u mir koji niti oko može vidjeti, niti uho čuti, niti sama duša u tijelu može zamisliti; gdje gore nema neba niti zemlje ispod, gdje je nezamisliva visina, neizreciva duljina, gdje je čudesna širina i neshvatljiva dubina, gdje je Bog nad, izvan i u svemu, sve upravlja i sve obuhvaća; ali nije od nikoga obuhvaćen.“
Nakon ovoga je viđeno kako se ona duša uzdiže na nebo tako svjetleći kao svjetla sjajeća zvijezda u svojem sjaju.
I tad progovori sudac i reče: „Ubrzo će doći vrijeme kad ću izreći svoju presudu i vršiti pravdu na rodu umrlih kojem je pripadala ova duša; jer taj rod se izdiže u oholosti, ali će se spustiti za odmazdu oholosti.“
Categories:
Nebeske objave
