KNJIGA ŠESTA - 35. poglavlje
Krist pokazuje zaručnici kako je duša jednog pobožnog redovnika u životu očišćena kroz bolesti tijela. Njegovo uzdizanje pokazalo se kao pod slikom zvijezde pred njegovu smrt. Kako je dušu jednog drugog klerika iz reda koja je već prokleta pred glavnim đavlom željelo devet đavola. Ovdje je nagoviješten razlog zbog kojeg Bog trpi zle redovne klerike.
Sin Božji reče zaručnici: „Vidjela si dušu ovog umrlog redovnika u obliku zvijezde i to s pravom jer je u svojem životu bio jasan i blistav kao zvijezda jer me volio ispred svih stvorenja i živio je u vjernom obavljanju svoje odluke. Ova duša ti je pokazana i prije nego je umrla u stanju u kojem se nalazila kad ti je poslana; to je bilo kad je došla do zadnjih trenutaka svojeg života i kad su znakovi bolesti koji su najavili smrt već bili prisutni. Kad je došla do zadnjih smrtnih trenutaka, došla je do čistilišta, a to je čistilište bilo njezino tijelo gdje je čišćena bolima i bolestima. Zato ti je pokazana kao zvijezda u otvorenoj posudi i to zato jer je gorjela u mojoj ljubavi i zato je sad u meni i ja sam u njoj. Kao zvijezda koja kad bi došla u bogatiju i svjetliju vatru ne bi više bila vidljiva, tako je i on sad uključen u meni i ja u njemu i uživat će se onoj neizrecivoj slavi koja nikad neće prestati. Međutim kad je bila u svojem čistilištu, ova zvijezda je još gorjela u tako velikoj ljubavi prema meni i ja prema njoj da je žestinu boli na svojem tijelu smatrala vrlo lakom tako da je njezina radost počela u nevolji i izrasla je u vječnu radost. Kad je to vidio đavao i ju toj duši tražio nešto što bi mu dalo pravo na nju, radije bi se zbog ljubavi koju je njegovala prema meni bio odrekao svih drugih duša.
Pokazana ti je druga duša koju je đavao posjedovao s deveterostrukim pravom. Budući da sam ti prije pokazao njezinu osudu, sad ću ti pokazati njezinu kaznu. Pred Bogom je sve bilo gotovo u trenutku što se tjelesno ne može prikazati ni čuti bez detaljnosti. Kad je njegova duša dovedena u kaznu, odmah joj žurno pred svojim vođom dotrči sedam đavola i reče: 'Ova je duša s pravom naša.'
Prvo je govorio đavao oholosti: 'Moja je jer si nikoga nije smatrala sličnim i htjela je biti iznad svih kao i ja.'
Drugi, đavao žudnje, reče: 'Nikad se nije mogla ispuniti i nasititi kao i ja i zato je moja.'
Treći, đavao neposluha, reče: 'Bila je obvezana na poslušnost i skromnost, ali bila je u svemu neposlušna Bogu i poslušna tijelu, zato je moja.'
Četvrti, đavao proždrljivosti, reče: 'Jela je i pila u zabranjeno vrijeme kako sam joj i savjetovao, pretjerivala je i nije se ničega htjela odreći i zato je moja.'
Peti, đavao ispraznog častohleplja, reče: 'Pjevala je za ispraznu slavu i isprazno ime i kad joj je glas bio malo potisnut i mrzovoljan, tad sam je povisio, rado sam joj pohitao i pomogao.'
Šesti, đavao vlasništva, reče: 'Trebala je biti siromašna u svijetu i ne imati ništa; umjesto toga je kao mrav gomilala što je mogla i posjedovala bez da je o tome pitala svog duhovnog upravitelja i zato je moja.'
Sedmi đavao, naime onaj prezira redovništva, reče: 'Prema pravilu svoga reda bila je obvezana stati sa svim svojim poslovima u određena vremena; no budući da je kod nje bio nered, jela je i pila suprotno tome kad je god htjela, spavala je i budila se i govorila kad joj se svidjelo i sve je radila bez skromnosti držanja pravila i zato je moja.'
Na to vođa đavola reče: 'Ti, duše oholosti, budući da si ga opsjedao izvana i iznutra, uđi u njega i veži ga tako usko kao kad bi njegov duh kad bi bilo moguće imao udove i bio povezan s tijelom i pritisni ga tako strašno da mozak izađe zajedno s očima i koštana srž ih zglobova i da mu se svi udovi raskinu.' Drugom, duhu žudnje, reče: 'Opsjedao si ga prema svojoj volji i nikad nije bio sit. Zato uđi u njega vrućinom koja je gora od otrova i vrućija od užarenog olova i zapali ga na tako tužan način da, kao što vinu ulazi u staklenu posudu s mnogo cijevi i zauzima i ispunja sve praznine, tvoja otrovna i olovna vrućina uđe u sve njegove udove i unutra gori bez kraja.' Trećem, to jest duhu neposluha, reče: 'Opsjedao si ga u svemu što se protivilo njegovu zavjeti i slušao te više nego svog Boga; zato uđi u njega kao najoštriji mač i ostani tako bolno u njemu kao mač koji muči na nepodnošljiv način i uguran u srce ne izlazi ni na gornjem ni na donjem dijelu, već ostaje nepomičan.' Četvrtom, duhu proždrljivosti, reče: 'Slagao se s tobom u svakoj neumjerenosti, zato ga zdrobi svojim zubima i raskomadaj mu srce tako da svaki od nabrojanih duhova, naime oholosti, žudnje, neposluha i proždrljivosti, posjeduje jedan dio njegova srca i tako muči da uvijek bude rastrgan, ali nikad pojeden. 'Petom, to jest duhu ispraznog častohleplja, reče: 'Uđi u njega i nikad mu ne daj mira, zbog njegove pjesme neka sad iz njegovih usta izlazi jadikovanje. Svaka radost i zadovoljstvo koju je tražio u svijetu mu treba biti pretvorena u plač i vječnu bijedu.' Šestom, to jest duhu vlasništva, reče: 'Uđi u njega gorčinom i liši ga svega ugodnog što je želio i neka umjesto toga ima neizrecivu sramotu, neopisivo prokletstvo i vječnu postiđenost.' Sedmom, duhu prezira redovništva, reče: 'Budući da je svoje vrijeme držao neuredno, doći će mu vrijeme koje nikad neće prestati u kojem će bez kraja trpjeti hladnoću i vrućinu.'
Potom se istog trenutka pred vođom đavola pojave dva duha i rekoše: 'I mi imamo udio u ovoj duši.' I prvi reče: 'Bio je svećenik, ali nije živio kao svećenik. Zato imam udio u njemu.' Drugi đavao reče: 'Na glavi je imao određeno mjesto gdje je trebao imati krunu slave koju nema. Zato je duša moja.' Vođa odgovori: 'Svećenikovo časno ime se treba promijeniti i treba se zvati Sotona, umjesto krune slave koju je prezreo treba mu postaviti sramotu prokletstva i vječnog odbacivanja.'“
Potom Gospodin reče zaručnici: „Gledaj, zaručnico, kakvo vraćanje i kako različito! Obje ove duše su bile istog zvanja, ali su u plaći međusobno potpuno različite. Znaš li zašto ti ovo pokazujem? Zaista, zato da bi dobri bili ojačani i da bi zli ostavili zlo kad čuju ovaj sud. Uistinu, kažem ti, ovo redovničko zvanje se veoma okrenulo od mene kao što ćeš moći vidjeti u primjeru. Ja sam sličan zemljoradniku koji je primio radnike i dao im lopatu da kopaju zemlju, metlu da očiste zemlju s jama i posudu da je u njoj odnesu. Radnici su međutim prezreli gospodarevu naredbu, vratili mu alate i rekli: 'Lopata nije dovoljno oštra, zemlja je presuha i ne možemo u njoj raditi; metla je preslaba i ne može držati zemlju; posuda je preteška i zato nam je preveliki teret nositi je.' To mi rade ovi redovnici. Povjerio sam im kao radnicima lopatu, to jest dao sam im vlast propovijedati moje riječi i moć mojim strahom kopaju zemaljska srca; sad sami odbacuju tu lopatu i dohvaćaju novu jer okreću moje riječi i moje djelo prema olakšanju za tijelo kako bi se svidjeli ljudima i kako bi im bogatstvo naraslo tako što kažu: 'Ljudska srca su sad tvrda, a Gospodinove riječi nisu dovoljno oštre da bi ljude potaknula na pobožnost'. Zato ljudima predstavljaju ono što je prijatno, a moju pravednost skrivaju, propuštaju kazniti grijeh; zato slušatelji samouvjereno uzimaju povod da ostanu u grijehu i budu nemarni u okajavanju svojih djela. Drugo, predao sam im metlu da bi maknuli zemlju s jame, to jest da bi voljeli poniznost i siromaštvo. Međutim to im je previše neznatno i govore: 'Ako nemamo ništa, od čega da živimo? Ako nam se sve oduzme, tko će nas primiti?' Tako žive u obmani svojeg nepovjerenja i premašuju druge u oholosti u toj mjeri u kojoj bi ispred svih trebali biti u poniznosti. Dao sam im nadalje posudu kako bi odnijeli zemlju, to jest da bi se suzdržali onoga što tijelu godi. Bacili su mi je pred noge i rekli: 'Ako živimo u takvom poslu kao što su živjeli očevi, ostat ćemo bez snage i ako u takvom suzdržavanju, potpuno će nas prezirati i ako u takvoj podčinjenosti, onda ne možemo ništa.' Tako im je sve kod njihova reda i zavjeta teško i rade kako im se sviđa. Što da radim ja čiji su alati odbačeni i kome je otkazan posao? Barem ću im reći: 'Živite prema svojoj volji, radite svoj vlastiti posao i naći ćete svoj plod, imate čast svijeta umjesto vječne časti, bogatstvo i prijateljstvo svijeta umjesto vječnog, žudnju svijeta umjesto slatkoće koja nikad ne prestaje.' Zaklinjem se svojom istinom da kad ih ne bih trpio zbog dva razloga, nijedna njihova kuća ne bi stajala uspravna. Prvi je molitva moje Majke koja s njihovim zaštitnicima neprestano moli; drugi moja pravednost jer iako im zbog njihove zlobe nisam dužan iskazati milosrđe, trpim ih zbog darova žrtvi koje mi se sviđaju. Oni sami su kao alati kojima se pomaže drugima; kroz njihovu propovijed i njihovo pjevanje drugi ponekad rastu prema pobožnosti i primaju prigodu napraviti napredak; same sebe međutim bacaju u dubinu jer kao robovi služe za dobitak, ne za vječnost. Oni zaista jesu robovi i nalazi se malo onih koji su drukčiji i to tako malo se među sto jedva nađe jedan.“
Objašnjenje
Pojavila se jedna duša obučena škapularom i čudno unakažena na svim udovima.
Na to Krist reče: „Bio jednom jedan narod koji je čuo kako djeca Izraelova posvuda pobjeđuju i bojao se da ne bude pokoren. Poslao je svoje diplomate koji su na nogama imali stare cipele i stari kruh u torbama kako bi se kroz laž činilo da su iz najudaljenije zemlje. Zato su kad je istina došla na svjetlo dovedeni u vječno ropstvo. Tako će i mnogi redovnici koji si daju izgled da su nešto što nisu i služe svijetu u odjeći reda biti isključeni iz onog vječnog nasljedstva. Tima pripada ovaj čiju dušu đavao posjeduje s deveterostrukim pravom. Prvo je to što se postavlja ispred svih i izdaje za poznavatelja vrlina dok je pun poroka. Drugo je da žudi za onim što vidi i ne zadovoljava se nužnim. Treće je da je poslušan u stvarima koje mu čine zadovoljstvo; ono naprotiv što ga ne raduje čini ili protiv volje ili traži priliku da tome izbjegne. Četvrto je da ima zadovoljstvo u neumjerenosti i prijatelj je onih za koje se kaže: njihov je bog trbuh. Peto je da traži da bude hvaljen od ljudi, ali ne od Boga. Zato propovijeda visoke stvari, pjeva glasno i čini neobične stvari. Šesto je da traži slavu u nepotrebnim stvarima i stranoj odjeći dok bi njegovo vlasništvo trebalo biti istinsko siromaštvo. Sedmo je da ne zadržava vrijeme, već ga podešava prema sklonostima svoga tijela. Osmo je da je besramno i drsko pristupa mojem oltaru i posvećuje druge i oprašta grijehe dok sam ne zaslužuje odrješenje i vrijedan je prijekora. Deveto je da je nedostojan nositi znak slave na svojoj glavi i ima savez s mojim neprijateljem; ako se ne popravi, dat će mu se piti od moje pravednosti.“
Ona odgovora: „O moj Gospodine, on čita mise i propovijeda i njegova je propovijed mnogima po ukusu. Može li to biti drukčije osim po Tvojem Duhu.“
Njoj Bog odgovori: „To je od mojeg Duha; ako međutim ne propovijeda s onom ljubavi i namjerom kao što bi trebao pravi propovjednik i ne slijedi snagu svoje propovijedi, onda u njemu djeluje zao duh jer žvače slamu, siše na zmijinom repu i traži prolazno cvijeće.“
Potom ona reče: „O Gospodine, ne razumijem što govoriš. Zato se udostoji mi objasniti što to znači.“
Gospodin joj odgovori: „Žvače slamu kad mu ne godi vječni kruh, kad u srce ne ulazi božanska mudrost koja govori: 'Dođite k meni, ponizni, ja ću vas okrijepiti.' Siše zmijin rep kad mu ne godi napitak božanskog razuma, već lukavstvo đavola koje govori: 'Jedite i otvorit će vam se oči.' Prolazno cvijeće traži onda kad se ne brine za plod vječne slatkoće, već stalno u ustima ima riječi svijeta i tijela.“
Categories:
Nebeske objave
