KNJIGA ŠESTA - 34. poglavlje
Majka Božja pomoću usporedbe objašnjava zaručnici kako je ona, Djevica, od njezina Sina sama primila riječi ove nebeske knjige na molbu svih izabranih ovoga svijeta. Te riječi obećavaju prokletstvo oholima i milosrđe poniznima. Sadržane su i riječi u kojima je izvjesnoj osobi dana moć istjerati đavla i ujediniti posvađane, naime kraljeve Francuske i Engleske.
Marija reče: „Moj je Sin sličan kralju koji je imao kraljevstvo u kojem je bilo sedamdeset kneževa; ali u svakoj se pokrajini nalazio samo jedan koji je bio odan kralju. Kad su kralju odani kneževi vidjeli da pred neodanima ne stoji ništa osim smrti i prokletstva, pisali su jednoj ženi koja je bila vrlo sprijateljena s kraljem i molili je da ga u njihovo ime moli za njih i predloži neka im napiše riječi opomene koje bi ih vratile natrag od njihove tvrdoglavosti. Kad se založila kod kralja za spas onih neodanih, kralj joj odgovori: 'Njima preostaje samo smrt, a nju su i zaslužili; ipak, zbog tvoje molbe ću im napisati dvije riječi. Prva riječ sadrži tri prijetnje: prvo, prokletstvo koje je njihova plaća; drugo, siromaštvo; treće, postiđenost i obeščašćenje koje su zaslužili zbog svojih djela. Druga riječ im kaže da će stavko tko se ponizi primiti milosti i uživati život.' Kad je pismo koje je sadržavalo te dvije riječi stiglo do onih neodanih, neki među njima su govorili: 'Jaki smo kao kralj i zato ćemo se braniti.' Drugi su govorili: 'Ne marimo za život i smrt i što će se dalje dogoditi nam ne predstavlja veliku brigu.' Drugi su isto govorili: 'Ono što smo saslušali je lažno i izmišljeno jer ovo pismo nije izašlo iz kraljevih usta.' Kad su odani kralju saslušali ovaj odgovor, pisali su opet onoj bliskoj kraljevoj prijateljici i rekli: 'Oni neodani ne vjeruju niti kraljevim, niti našim riječima; zato moli kralja da pošalje neki poseban znak istinitosti kojim će vjerovati da je pismo izašlo iz kraljevih usta.' Kad je kralj to čuo, reče: 'Jednom kralju pripadaju dva obilježja: kruna i štit. Kraljevsku krunu ne može nositi nitko osim kralja, a kraljevski štit čini mir među nesložnima; poslat ću im oboje kako bi možda vjerovali mojoj riječi i predomislili se o svojoj zlobi i vratili se od nje.'
Taj kralj nije nitko drugi doli moj Sin koji je kralj slave, sin Boga, moj Sin. Ima kraljevstvo koje je svijet u kojem je sedamdeset jezika i sedamdeset vlasti i u svakom jeziku je jedan prijatelj mojeg Sina, to jest nema jezika u kojem se ne bi našli neki prijatelji moga Sina koji su zbog jedinstva vjere i ljubavi označeni kao jedan. Ja sam bliska kraljeva prijateljica i moji prijatelji su kad su vidjeli kako svijetu prijeti zlo meni slali svoje molbe i glasnike da molim svoga Sina za svijet; na moju molbu i na padanja na koljena svetih, poslao je svijetu ove od vječnosti unaprijed poznate riječi svojih usta. Radi njihove istinitosti i da nitko ne bi mislio da su izmišljene na drugom mjestu, kao znak sam dohvatio kraljevsku krunu i štit.; krunu zbog vlasti koja će se nekome dati nad nečistim dusima, štit zbog djela mira koje će se dati drugome kako bi posvađana srca ujedinio u jedno srce i međusobnu ljubav. Riječi moga Sina nisu ništa drugo doli dvije riječi jer u njima nema ničega osim ovih dviju stvari, naime prokletstva protiv onih koji se otvrdnjuju i milosrđa za one koji se ponizuju.“
Nakon ovih reče Sin Majci: „Blagoslovljena da si ti kao Majka koja je poslana da traži ženu za svojeg sina. Tako te šaljem svojim prijateljima koji trebaju duše drugih izabranih povezati sa mnom kao u duhovni brak kako priliči Bogu. Zbog tvojeg velikog milosrđa i ljubavi kojima tako žarko ljubiš duše, dajem ti moć nad ovom krunom i ovim štitom da ih možeš dati ne samo dvojici, nego i drugima kojima želiš; jer puna si milosti i zato prenosiš svo milosrđe od mene na grešnike. Blagoslovljen je svaki koji ti služi jer neće biti napušten ni u životu ni u smrti.“
Potom Majka opet reče zaručnici: „Pisano je da je Ivan Krstitelj išao pred licem moga Sina u pustinji što nisu svi vidjeli jer je bio u pustinji; tako i ja svojim milosrđem idem pred onim budućim, strašnim sudom moga Sina ispred njega. Zato reci u moje ime onome koji posjeduje krunu da sve dok u sebi osjeća udomljen duh i žar moga sina, treba nad opsjednutima čitati slijedeće riječi: 'Bog Otac sa Sinom i Duhom Svetim, stvoritelj svih stvari i sudac svega stvorenja koji je radi našega spasenja poslao svoga blagoslovljenog sina sa sobom u utrobu djevice, na njegovu slavu i zbog molitve Djevice Marije zapovijedam ti, nečisti duše, da izađeš iz ovog Božjeg stvorenja u ime onoga koji je rođen od Djevice, Isusa Krista jednog Boga koji je Otac, Sin i Duh Sveti.' Potom treba u moje ime drugom koji ima štit reći: 'Često si me slao Bogu kao glasnika i molila sam svoga Sina za tebe. Sad te molim da kao moj glasnik odeš glavi crkve; jer da i Lucifer sjedi tamo, riječi moga Sina će se ispuniti prema njegovoj volji.' Ako ode u Francusku i okupi pred sobom knezove, neka im kaže slijedeće riječi: 'Bog, koji je s Ocem i Sinom, stvoritelj svih stvari i svega što je napravljeno; koji je sišao u utrobu djevice i ujedinio svoje božanstvo s čovještvom bez da se odvojio od božanstva; koji je tako ljubio ljude da je kad je pred sobom vidio koplje, oštre čavle i sve instrumente smrti radije umro i podnio sve strašne naprave smrti, dopustio da mu se prerežu živci i probiju ruke i noge nego da napusti ljubav prema ljudima; on vas želi poradi svojih patnji ujediniti u jedno srce.' Potom neka im, kako ga moj duh poduči, predstaviti kazne pakla, radost pravednih i plaću nepravednih.“
Categories:
Nebeske objave
