Priluka


KNJIGA ŠESTA - 9. poglavlje

Krist otkriva zaručnici kako je pred licem Božjim odvratan svećenik koji slavi misu u smrtnom grijehu i kako su kod čitanja mise oko njega đavoli i o njegovoj iznad veoma teškoj budućoj kazni

„Svećenik za kojeg moliš je kao kliješta kojima se vadi zlato moje vrline, također kao ovca koja odudara od roda i ne brine za majčin glas. Kad pristupa mojem oltaru, na njegovoj strani stoje zli duhovi koji stanuju u njegovoj duši jer je preda mnom umrla. Dok na sebe stavlja naramenicu, đavoli zasjenjuju njegovu dušu tako da ne misli i ne prepoznaje kako je strašno pristupiti mojem oltaru i kako čist mora biti onaj koji treba stajati kraj najčišćeg. Kad podiže albu, oblači se tvrdoćom srca i bezbožnošću jer ne misli kako njegov grijeh nije težak, vječna kazna neće biti velika; koje je vrste vječna radost mu nikad više ne pada na um. Kad oblači štolu, đavao mu po uživanju slatkoće grijeha na vrat stavlja teški jaram tako da mu ne da uzdahnuti niti razmatrati svoje grijehe staviti u razmatranje. Kad stavlja manipel, sve mu Božje vrijednosti postaju teške, dosadne i prijezirne, dok ona za svijet laka. Kad veže pojas, njegova se volja veže s đavolom tako da njegova volja i namjera postaje boraviti u grijehu, moja ljubav s njim se raspušta jer bi njegova volja bila usmjerena prema svemu što mu đavao unosi u srce ako po mojoj tajnoj odluci ne bi bio držan na uzdi. Ako oblači misnicu, onda ga đavao oblači nevjerom. Kad čita pokajnički čin, zli duhovi odgovaraju: 'Lagao si; mi smo svjedoci da je tvoja ispovijed slična Judinoj jer ustima govori jedno, a u srcu ima nešto drugo.' Kad pristupa oltaru, odvraćam svoje lice od njega i kad čita misu, bila ona moje Majke ili mojih svetih, upravo mi je tako ugodna kao kad bi bludnica htjela svoju nečistoću ponuditi za piće iz posude otmjenom gospodinu; ili kad netko kaže svojem neprijatelju: 'Čuvaj se, razmišljam tebi na štetu.' Kad međutim posvećuje moje tijelo i govori: 'Ovo je moje tijelo!', đavoli bježe od njega i njegovo tijelo zaostaje kao odsječeno deblo jer je njegova duša pred mojim očima mrtva. No kad u onoj drskosti prinosi svojim usnama moje tijelo, opet mu se vraća cijeli roj đavola jer nema ljubavi prema meni. 
Ja sam međutim toliko milosrdan da kad bi s raskajanim srcem i namjerom da se popravi rekao: 'Gospodine, radi Tvojih patnja i ljubavi koju imaš prema ljudima, oprosti mi moje grijehe', primio bih ga i zli duhovi mu se više nikad ne bi vratili. No sad u ustima ima izmet svijeta i njegovo srce gomila crve, zato mu se ne sviđa slatkoća mojih riječi. Beskorisne misli u njegovu srcu ga žderu tako da ne misli na mene. Zato nikad neće doći mojem oltaru, onom nebeskom stolu i onoj slavi u nebesima kojoj se anđeli i sveti raduju. To predstavlja onaj kameni oltar u crkvi na kojem se dnevno žrtvuje moje na križ pribijeno tijelo kao što je nekad u zakonu žrtva predstavljala ono što se sad događa u crkvama. Što drugo predstavlja nebeski stol, ako ne klicanje i radost anđela? Tu radost on sam u vječnom slavi nikad neće iskusiti. Pred tim oltarom nikad neće stajati, niti vidjeti moje lice: moji sinovi će međutim gledati moje lice. 
Ja sam kao istinski pelikan jer ću im dati vlastitu krv i osvježiti ih sad i u budućnosti sve do zasićenja. 
Onoga će međutim blagovati odvratni orao koji je navikao svojim mladima nakon zasićenja na neko vrijeme oduzeti nužno tako da se od gladi nadolazeća mršavost vidi na njima cijelo vrijeme njihova života. Dakle đavao će ga jedno vrijeme hraniti svojom požudom da bi nakon toga poslije radosti osjetio glad koja će kod njega trajati bez kraja. Međutim tako dugo dok živi, moje mu je milosrđe otvoreno čim se obrati.“


Objašnjenje
Ovaj svećenik je bio odvjetnik i poreznik i na nagovor gospođe Brigite oslobođen je svoje službe. 

Pun srdžbe, reče njoj: „Gospođo, opljačkali ste mi moj novac i čast. Koliko ste dobili? Bilo bi vam bolje da ostanete sjediti u svojoj kući, umjesto da sijete nemir.“ 
Ona odgovori: „To što je kralj učinio, savjetovala sam mu radi spasa vaše duše i vaše časti; jer svećenik koji je dio Božjeg nasljedstva ne može voditi takvu službu bez opasnosti za svoju dušu.“ 
On odgovori: „Što se vas tiče moja duša? Pustite me da prođem kroz ovaj svijet kako mogu jer će se u budućnosti moja duša dobro pobrinuti sama za sebe.“ 
Gospođa mu odgovori: „Kažem ti zato i bez sumnje će tako prispjeti kao što sam čula u Božjoj odluci da Ti, ukoliko se ne vrlo brzo ne predomisliš i popraviš, ne zvala se ja Brigita, nećeš pobjeći posebnom Božjem sudu i neuobičajenoj smrti.“ 
Nedugo nakon toga biskup je ovog svećenika izbacio iz crkve i umro je strašnom i nečuvenom smrću. Jer kad je lijevano jedno zvono, iskočio je od žeravice valjan metal iz kalupa i spalio ga je okolo.

Categories: