Priluka

KNJIGA ŠESTA - 8. poglavlje

Krist zaručnici, koja se boji, daje hrabrost da samouvjereno ukori neke redovnike koji su u teškim grijesima i kod kojih je sama uživala zaklon time što je rekao da joj njezin kazneni govor neće biti uračunat u grijehe, već u zasluge ako se ovi i rasrde i otvrdnu.

„Ti si, moja zaručnico, dakle često mislila: 'Budući da je moj Bog gospodar svih stvari i može sve, također je strpljivo podnosio svog izdajicu, zbog čega ja, njegovo stvorenje, ne bih trebala više podnositi one kod kojih stanujem da zbog moje opomene i prekore ne bi postali još gori?' Na tu pomisao ti odgovaram da je ona djelomično bila pobožna, ali nedovoljno vatrena. Kad dobar vojnik premješten među zle vidi kako je njegov gospodar vrijeđan, govori, ako zaista i ne može popraviti, barem na čast svojeg gospodara i ako ga zbog toga postide, strpljivo to podnosi. Tako sada s pouzdanjem govori o razvratu onih koji su mi zbog dugog trajanja njihovih grijeha mrski; na koji način također zbog toga otvrdnu protiv mene, tebi se neće uračunati u grijeh što si govorila, već će veličina tvoje plaće rasti. Jer kao što su apostoli mnogo propovijedali, iako se nisu svi preobratili, a njihova plaća ipak zbog toga nije bila manja, tako će biti i s tobom; jer iako te neće svi čuti, bit će nekih koji će se kroz tvoju riječ izgraditi i spasiti. 
Zato im reci da ću ako se ne poprave doći tako brzo i s takvom strogošću da će svi koji čuju uzdisati, a svi koji iskuse propasti. Sudit ću ih kao lopove, s neizrecivom sramotom pred anđelima i svim svetima jer nisu uzeli redovničko odijelo da bi zaradili pobožan život; pred mojim očima su kao lopovi koji posjeduju dobro koje ne pripada njima već onima koji žive pobožno i sudit ću ih kao varalice svojim mačem koji će sve njihove udove iscijepati od glave do nogu. Također ću ih ispuniti uskipjelom vatrom koja se ne smanjuje jer sam ih opomenuo kao dragi otac, a nisu poslušali i jer sam im pokazao riječi svojih usta kao što se prije nikad nije dogodilo, a oni su ih prezreli. Da sam svoje riječi poslao poganima, možda bi ih primili i osjetili kajanje. Zato ih neću poštedjeti, niti za njih primiti molitve ljubljene Majke i mojih svetaca, nego će tako dugo dok sam u svojoj slavi koja je bez kraja biti u muci. Tako dugo dok je duša zatvorena u tijelu, tako dugo im je moje milosrđe otvoreno.“

Categories: