KNJIGA ŠESTA - 10. poglavlje
Majka Božja pripovijeda zaručnici o svojoj časti i dobročinstvima koja svi od nje primaju; javlja joj vrstu i način kao i pomoć kojom duša jednom umrlog vladara, za kojeg je zaručnica molila, može biti oslobođena iz strahota čistilišta – vrlo dobra lekcija.
„Ja sam kraljica neba, ja majka milosrđa, ja radost pravednika i pristup grešnika Bogu. U požaru čistilišta nema muke koja zbog mene ne bi bila podnošljivija i lakša nego što bi inače bio slučaj. Nitko nije tako proklet mu da tako dugo dok živi nedostaje moga milosrđa jer ga zbog mene zli duhovi manje kušaju nego što bi inače bio kušan. Nitko nije tako otuđen od Boga, osim ako nije potpuno proklet, da se, ako me zove, neće vratiti Bogu i postići milosrđe. Jer ja, koja sam milosrdna, i postigla sam od svoga Sina milosrđe, pokazat ću ti kako tvoj umrli prijatelj za kojim tuguješ može biti spašen od sedam mučenja o čemu ti je rekao moj Sin.
Prvo, bit će izbavljen iz vatre koju trpi zbog nekreposnosti ako bi netko prema tri stanja Crkve, bračnom, stanju udovica i djevica, za njegovu dušu htio jednu ženu dati u brak, jednu drugu za duhovni red, jednu treću da bi mogla izdržati u udovištvu, jer je u nekreposnosti teško griješio i protiv braka tako što je prekoračio vlastiti krevet.
Drugo, jer je trostruko griješio u proždrljivosti. Jednom je naime vrlo ukusno i preko mjere jeo i pio; nakon toga je iz oholosti i za raskoš dao kod svoje ploče pripremiti više jela. Dalje je predugo sjedio za stolom i propustio je Božje djelo. Zato netko treba na čast Bogu, koji je trojedan i jedan, zbog ove trostruke proždrljivosti na cijelu godinu k sebi primiti tri siromaha i primetnuti im takva i na isti način dobra jela kakva on sam, koji ih prima, osobno jede; također on sam ne treba jesti prije nego vidi ono troje da jedu da bi ovim kratkim čekanjem bude dobro napravljeno ono dugo odgađanje koje je tvoj prijatelj doveo sjedenjem za pločom. Osim toga neka pruži onima trima na dovoljan način odjeću i krevete prema onome kako je to za one prepoznao nužnim ili korisnim.
Treće, za oholost koju je višestruko imao, tko želi, treba kroz jednu godinu svaki tjedan koji god dan želi sedmorici siromaha oprati noge tako što si kod pranja u srcu ovako misli kod prvog siromaha: 'Gospodine Isuse Kriste, koji si bio zarobljen od Židova, smiluj mu se.', kod drugog: 'Gospodine Isuse Kriste, koji si bio vezan za stup, smiluj mu se.', kod trećeg: 'Gospodine Isuse Kriste, koji si nedužan nevin suđen od krivih, smiluj mu se.', kod četvrtog: 'Gospodine Isuse Kriste, kojem su skinuli vlastitu odjeću i odjenuli pogrdnu odjeću, smiluj mu se.', kod petog: 'Gospodine Isuse Kriste, koji si tako oštro bičevan da su tvoja rebra došla na vidjelo i ništa ne Tebi nije bilo cijelo, smiluj mu se.', kod šestog: 'Gospodine Isuse Kriste, koji bio pljuvan i popljuvan, smiluj mu se.', kod sedmog: 'Gospodine Isuse Kriste, koji si bio ispregnut na deblu, čije su ruke i noge probijene čavlima, čija je glava krvarila pod trnjem, čije su oči bile ispunjene suzama, čija su usta i uši bili puni krvi, smiluj mu se.' Nakon što su sad siromasi oprani, treba ih okrijepiti na najbolji način kako može i kako vidi da im koristi. Također ih treba ponizno moliti da mole za njegovu dušu.
Četvrto, trostruko je griješio lijenošću. Bio je lijen ići u crkvu, zadobiti oproste, posjetiti mjesta svetih. Za prvo, tko želi, treba kroz godinu dana ići jednom na mjesec u crkvu i dati čitati misu zadušnicu za njegovu dušu; za drugo neka ide koliko često ugodno može i želi na mjesta gdje se daje oprost i gdje čuje da njegovi djelitelji najpobožniji; za treće neka po čovjeku koji vjeruje i koji je pravedan pošalje svoju žrtvu najizvrsnijim svecima u onoj Kraljevini Švedskoj gdje se narod iz pobožnosti njeguje zbog oprosta često okupiti, na primjer svetom Eriku, svetom Siegfriedu i sličnima. Ali onoga koji nosi žrtvu treba za njegov trud vjerno nagraditi.
Peto, budući da je griješio u ispraznoj časti i radosti, onaj tko želi, treba svakog mjeseca na godinu dana jednom okupiti sve siromahe koji su u njegovu dvorištu ili njegovu susjedstvu, odvesti ih u kuću i pred njima dati čitati misu zadušnicu. I kad je svećenik započne, treba ih zamoliti i opomenuti ako bi mogli moliti za njegovu dušu. Nakon što je misa pročitana, svi siromasi trebaju biti okrijepljeni da radosno otiđu od objeda da bi preminuli bio obradovan po njihovim molitvama, a siromasi po zajedničkom okrjepljenju.
Šesto, budući da će dug platiti do posljednjeg novčića i ostati pod kaznom, trebaš znati da je oko svojeg kraja i kod svojeg kraja, iako ne tako žarko kako je trebao, imao volju platiti svoj dug zbog čega je među onima koji trebaju biti spašeni i zato se odavde može razumjeti koliko je moj Sin milosrdan kad za tako malo daje mir. Ukoliko ne bi bio imao onu volju, bio bi proklet bez kraja. Zato njegovi rođaci, koji su bili njegovi sljedbenici u njegovim dobrima, imati volju platiti i isplatiti njegove dugove onima za koje znaju da im je bio dužnik; njih trebaju i ponizno moliti da oproste njegovoj duši ako su dugim čekanjem pretrpjeli štetu; ako ne plate, sami moraju nositi njegov grijeh. Nakon toga trebaju svakom samostanu u kraljevstvu poslati proizvoljnu žrtvu i u samostanu javno dati čitati misu i prije nego što misa počne, treba se moliti za njegovu dušu da joj Bog bude milostiv; također u svakoj župi u kojoj je imao dobra treba biti čitana misa zadušnica. Svećenik je mora pjevati u prisutnosti cijelog naroda i prije nego što počne pjevati, treba reći narodu: 'Ova misa treba biti držana da dušu … Molim vas u ime Kristovo ime da mu, ukoliko je protiv vas nešto riječju, djelom ili zapovijedi griješio, oprostite.' Nakon toga neka ide k oltaru.
Sedmo, budući da je bio sudac i svoju sudsku službu je prepustio nepravednim zamjenicima, u rukama je đavola. Ipak, budući da je to bilo protiv njegove volje da ovi nepravedno postupaju, iako se o tome manje brinuo i obazirao se na to nego što je bila njegova dužnost, može, ako primi pomoć, ipak biti oslobođen. Ali kroz koju pomoć? Zaista, presvetim tijelom moga Sina koje se dnevno žrtvuje na oltaru. Jer onaj kruh koji se stavlja na oltar i prije riječi 'Ovo je moje tijelo!' je kruh, nakon izgovaranja ovih riječi se pretvara u tijelo moga Sina koje je bez mrlja primio od mene i koje je razapeto. Onda je čašćen Otac i u Duhu obožavan iz udova moga Sina; Sin kliče u radosti i slavi u moći i veličanstvu Oca, njegova majka, to sam ja, čašćena sam od cijele nebeske vojske, svi anđeli mu se obraćaju i obožavaju ga; duše pravednika prinose mu zahvalu što su po njemu spašene. Ah, kako je strašno za bijednike koji s takvim i tako najviše dostojnim Gospodinom postupaju sa svojim nedostojnim rukama! To tijelo dakle, koje je umrlo iz ljubavi, može ga izbaviti; zato se na slavlja moga Sina treba čitati misa, naime jedna na njegovo slavlje rođenja, jedna na slavlje obrezanja, jedna na Bogojavljanje, jedna na Tijelovo, jedna o Njegovoj muci, jedna za Uskrs, jedna za Uzašašće i jedna za Duhove, dalje jedna misa na svako slavlje koje se slavi meni na čast, dalje devet misa na čast devet korova anđela. Kad budu slavljene ove anđeoske mise, treba okupiti devet siromaha kojima će se pružiti jelo i odjeća da bi anđeli, kojima je bio predan na zaštitu i koje je višestruko uvrijedio, po ovoj maloj žrtvi mogli biti izmireni i da bi mogli prinijeti njegovu dušu. Onda mora biti čitana misa općenito za sve preminule da bi ovim putem postigle mir i da bi sama njegova duša bila nađena dostojnom mira.“
Objašnjenje
Ovaj je bio plemić i milosrdan. Nakon svoje smrti ukazao se gospođi Brigiti i rekao: „Ništa me ne podiže iz mojih nevolja tako kao molitva pravednih i sakrament oltara. Ali budući da sam bio sudac i svoje sudove povjerio onima kojima koji su pravednost manje voljeli, još sam zadržan u progonstvu, no bio bih brže oslobođen kad bi oni, koji trebaju biti moji i bili su, za moj spas bili nešto blaže nastrojeni.“ O njemu je još govor u 21. poglavlju ove knjige.
Categories:
Nebeske objave
