Priluka


KNJIGA ŠESTA - 11. poglavlje

Majka Božja opominje zaručnicu da se uvijek sjeća bolnih Kristovih patnji jer u vrijeme tih patnji kao da se sve uznemirilo; naime božanstvo i čovještvo i sama njegova Majka, anđeli i elementi kao i duše živih i mrtvih, a i đavao.

Majka Božja je razgovarala sa zaručnicom i reče: „Kod smrti moga Sina sve se zateklo u žestokom zaprepaštenju. Božanstvo, koje je Sin u smrti predao i koje nikad, niti u smrti, nije bilo odvojeno od Njega, izgledalo je kao da u onom času sažaljeva iako božanstvo ne može trpjeti bol ili muku jer je izvan stanja da pati i nepromjenjivo. Sam Sin je patio trpio boli na svim udovima i također u srcu iako je prema božanstvu besmrtan; također njegova duša, koja je besmrtna, patila je jer je izišla iz tijela. Skupljeni anđeli su izgledali kao zaprepašteni kad su vidjeli kako Bog u svojem čovještvu pati na zemlji. No mogu li anđeli, koji su besmrtni, biti uznemireni? Zaista, kao što je pravednik, kad vidi svog prijatelja kako zbog nečega pati, ipak na određen način ožalošćen zbog patnje, tako su i anđeli bili kao žalosni zbog Njegove muke, iako sami nisu podređeni patnji, no radovali su se njegovoj budućoj slavi i blagoslovu koji je trebao proizaći iz njegove patnje. I svi elementi su se uznemirili; sunce i mjesec su izgubili svoj sjaj, zemlja se potresla, stijene su se raspukle, grobovi su se otvorili u času smrti moga Sina. Svi pogani su se uznemirili gdje god da su bili jer kao da im je u srce ušla boduća bol, iako nisu znali odakle ona dolazi. U onom času su se uznemirila i srca razapinjatelja moga Sina, iako se to nije dogodilo na njihovu slavu. Da, čak i nečisti duhovi su se tog časa uznemirili i u njihovoj skupštini je vladalo najžešće zaprepaštenje. No one, koji su bili u Abrahamovu krilu, spopala je takva žalost da bi radije vječno bili u paklu nego da na svojem gospodaru vide takvu muku. No kakvu li sam bol trpjela ja, koja sam onda stajala kraj svoga Sina, Djevica i Majka, nitko ne može zamisliti. Zato, moja kćeri, sjeti se patnji moga Sina, bježi od nepostojanosti svijeta koji nije ništa drugo doli privid, doli cvijet koji brzo vene.“

Categories: