Priluka

KNJIGA ŠESTA - 4. poglavlje

Krist kaže zaručnici da svaki mudar i krepostan čovjek treba hrabro propovijedati Božje riječi i Božju milost koja je u ovim knjigama sadržana za narode koji je potražuju; isto i za one koji ne žele, siromašne kao i bogate i kake će prema tome imati Boga kao vječnu nagradu.

„Tko posjeduje zlato mudrosti svoga gospodara, obvezan je na tri stvari: prvo, raspodijeliti to onima koji ga žele imati i osim toga pružiti ga onima koji ga ne žele; drugo, treba biti strpljiv i umjeren; treće, treba biti razuman i jednak u raspodjeli. Čovjek koji posjeduje spomenute vrline je upravo onaj koji posjeduje moje zlato, to jest moju mudrost. Jer što je od metala dragocjenije od zlata? Tako i u pismima nema ničega što je dostojnije od moje mudrosti. Tom sam mudrošću ispunio onoga za koga moliš i zato treba hrabro, kao ratnik, govoriti moje riječi ne samo onima koji ih žele čuti, već i onima koji ne žele čuti moju milost. Drugo, treba biti strpljiv radi moga imena dobro znajući da ima gospodara kojem su pripadale sve sramote. Treće, kažem da kod raspodjele treba biti pravedan prema siromašnima kao i bogatima; ne treba se nikoga čuvati, nikoga bojati jer ja sam u njemu i on u meni. Tko će mu nauditi kad sam ja, svemoćni Bog, u njemu i izvan njega? Dat ću mu dragocjenu plaću za njegov rad, ništa tjelesno, ništa zemaljsko, već samog sebe u kojem je sve dobro i u kojem je svako izobilje.“

Categories: