KNJIGA ŠESTA - 31. poglavlje
Zaručnica je na božanskom sudu gledala đavola i dušu koja je prema izgledu bila slična strašnoj životinji. Ta je duša prokleta jer je uvijek otvrdnjivala u grijehu i nije činila pokoru. Kako je Krist ljubazan i krotak prema dobrima, ali strog prema zlima i kako je jedna druga duša uzašla kao najsvjetlija zvijezda.
Zaručnica je vidjela kako su pred božanskim sudom staja dva đavla koji su jedan drugome bili jednaki u svim udovima. Usta su im bila otvorena kao ona kod vukova; oči su im plamtjele kao staklo koje gori iznutra; uši su im visjele dolje kao kod pasa; trbuh je bio nabreknut i široko ispružen; ruke starca; bedra bez tetiva; noge kao osakaćene i odsječene do polovice.
Sad jedan od njih reče sucu: „Suče, dodijeli mi dušu ovog ratnika da bude sa mnom bračno povezana budući da mi je slična.“
Sudac odgovori: „Govori kojim pravom i s kojim razlogom je želiš posjedovati?“
Đavao odgovori: „Prvo ja pitam tebe jer si pravedan ne njeguje li se govoriti o životinji koja je slična drugoj da je ta životinja lavlje vrste, ili vučje vrste ili neke slične životinje? Sad dakle pitam, koje je vrste ova duša, ili kome je slična?, anđelima ili đavolima?“
Sudac mu reče: „Nije slična anđelima, već onima koji su jednaki tebi što se može dovoljno jasno vidjeti.“
Potom đavao kao na podrugljiv način reče: „Kad je ova duša stvorena iz vrućine Tvoga pomazanja, to jest Tvoje ljubavi, bila je slična Tebi, no sad, nakon što je prezrela Tvoju slatkoću, trostrukim je pravom postala moja. Prvo, jer smo jednako oblikovani; drugo, jer imamo sličan ukus; treće, jer oboje imamo jednu volju.“
Sudac odgovori: „Iako znam sve, reci mi zbog ove moje zaručnice koja ovdje stoji na koji način ti je ova duša slična po jednakom obliku?“
A đavao reče: „Budući da imamo udove iste vrste, tako su i naša ponašanja iste vrste. Imamo otvorene oči, no ipak ništa ne vidimo; jer ne želim vidjeti ništa što se tiče Tebe i Tvoje ljubavi; tako i ona kad je mogla nije htjela vidjeti ništa što se ticalo Tebe i spasenja njezine duše već je u oku imala samo prijatno i vremenito. Imamo uši, ali ne slušamo na našu korist; tako i ona nije htjela čuti što se ticalo Tvoje časti. Na sličan me način i meni sve Tvoje gorko, zato glas Tvoje slatkoće i dobrote nikad neće ući u naše uši za našu utjehu i našu korist. Imamo otvorena usta i kao što je ona svoja usta imala otvorena za sve slatkoće svijeta, ali za Tebe i Tvoju čast zatvorena, tako su i moja usta otvorena da bi Te vrijeđala i žalostila i kad bi bilo moguće, nikad ih ne bi zadržavao od zla protiv Tebe da Te žaloste ili umanjuju Tvoju slavu. Njezine su ruke kao starčeve jer se do smrti čvrsto držala vremenitih stvari koje mogla primiti i držala bi se dulje da si joj dopustio živjeti dalje. Dakle i ja bih sve koji dođu u ruke moje vlasti držao tako čvrsto da ih nikad ne bih pustio kad mi ih Tvoja pravednost ne bi protiv moje volje oduzela. Njezin trbuh je nabreknut jer je njezina pohlepa željela neumjereno tako da je bila napunjena, ali ne zasićena i njezina pohlepa je bila tako velika da i kad bi mogla zadobiti cijeli svijet, rado bi se bila za to potrudila; da, i još bi htjela vladati i u nebu. Ja imam sličnu pohlepu; jer kad bih mogao primiti sve duše na nebu i na zemlji i u samom čistilištu, rado bih ih oduzeo; i kad bi preostala jedna jedina duša, zbog svoje je pohlepe ne bih pustio slobodnu od muke. Njezino srce je dalje vrlo hladno kao i moje; jer nema ljubav prema Tebi i Tvoje opomene nikad nisu bile po njezinu ukusu. Tako i ja nisam zahvaćen od ljubavi prema Tebi; da, pri zavisti koju imam protiv Tebe, neprestano bih se dao ubijati i sve do kraja obnavljati tu muku na sebi da bi Ti, kad bi bilo moguće, sam bio ubijen. Naša bedra su dalje bez tetiva jer je naša volja jedna. Od početka mojeg stvaranja moja se volja odmah okrenula protiv Tebe i nikad nisam htio što si Ti htio. Tako je i njezina volja bila stalno protiv Tvojih zapovijedi. Naše noge su kao osakaćene. Kao što se nogama napreduje za korist tijela, tako se dolazi naprijed Bogu sklonošću i dobrim djelima; ali ova duša jednako meni nikad niti sklonošću, niti dobrim djelima doći naprijed k Tebi. Tako smo u sastavu udova u svemu jednaki. Imamo i sličan ukus jer iako znamo da si Ti najviše dobro, ipak ne kušamo kako si sladak i dobar. Budući da smo sad jednaki u svim dijelovima, izreci sad presudu koja nas međusobno vezuje.“
Potom odgovori jedan od anđela pred Gospodinom: „Gospodine Bože, od kad je ova duša povezana sa svojim tijelom, stalno sam je pratio i nisam se odvajao od nje tako dugo dok sam na njoj nalazio nešto dobro; no sad je napuštam kao vreću praznu od svih dobara jer je na trostruku način bila zla: prvo, što je Tvoje je riječi uzimala za laž, drugo, što je Tvoj sud držala za neistinu, treće, što se na Tvoje milosrđe obazirala za ništa nije obazirala i pred njom kao da je bila mrtva. Ova se duša nalazila i u braku; imala je doduše samo jednu suprugu i nije se miješala s drugim ženama. No te se bračne vjernosti nije držala iz božanske ljubavi i straha jer je ono tijelo supruge volio tako nježno da nije imala sklonosti vezati se sa stranim tijelom.
Također je slušala mise i prisustvovala je Božjoj službi, ipak ne iz pobožnosti, već da ne bi izgledala kao čudak ili da je drugi kršćani nebi prekoravali. S drugima je također išla u crkvu u namjeri i iz razloga da bi joj Ti dao zdravlje tijela, bogatstvo i čast svijeta i da bi je čuvao od na ljudski način smatranih nesretnih slučajeva. Gospodine, toj si duši u svijetu dao sve i više nego što je zaslužila. Iz pravednosti si joj dao ispunjenje njezinih želja tako da bi jedno vratio sa sto i ništa ostavio nenagrađenim i sad je otpuštam praznu od svih dobara.“
Na to odgovori đavao: „Pa dobro onda, o, Suče, budući da je slijedila moju volju i Ti si joj stostruko vratio sve što je morala imati od Tebe, izreci sad presudu koja nas međusobno vezuje. Nije li u Tvojem zakonu pisano da gdje je jedna volja i jedna bračna suglasnost, može legalno biti sklopljen brak? Tako je među nama; jer njezina volja je moja volja i moja njezina. Zašto bismo sad bili prevareni za međusobno vezivanje?“
Sudac odgovori: „Neka duša otkrije svoju volju o tome što misli o vezivanju s tobom.“
Ona odgovori Sucu: „Radije želim biti u muci pakla nego doći u radost neba da Ti, Bog, ne bi mogao imati utjehu na meni; jer Ti si mi tako mrzak da neću pitati za svoju muku samo ako Ti nećeš imati utjehu.“
Potom đavao reče sucu: „Takvu volju imam i ja; jer radije bih bio mučen u vječnost nego da stoga dođem u Tvoju slavu da Ti time dođe radost.“
Na to sudac reče duši: „Tvoja volja je tvoj sudac i prema njoj ćeš biti suđena.“ Potom se Sudac okrene meni, koja sam sve vidjela, i reče mi: „Jao njemu jer je bio pakostan kao razbojnik, imao je svoju dušu na prodaju, žeđao je za nečistoćom tijela, varao je svoga bližnjega; zato ljudi viču: 'Osveta nad njim!', anđeli odvraćaju svoje lice od njega, sveti bježe od njegova društva.“
Sad se đavao približio duši koja mu je bila slična i reče: „O, Suče, gledaj: ja i ja. Ja, zao po svojoj zlobi i niti otkupljen, niti podoban za otkupljenje i ovaj, moj drugi ja, doduše otkupljen, ali sličan meni jer je više slijedio mene nego Tebe; zato mi dodijeli dušu.“
Sudac mu odgovori: „Kad bi se još htio poniziti, dozvolio bih ti slavu; i da je ova duša u zadnjem trenutku svoga života namolila oprost s namjerom popravljanja, nikad ne bi bila u tvojim rukama; no budući da je do kraja bila poslušna tebi, zato pravednost zahtijeva da vječno bude tvoja; ipak će dobro koje je, bilo i vrlo malo, učinila u svojem životu ograničiti tvoju zlobu da je ne bi mogao mučiti kako bi htio.“
A đavao reče: „Tako je dakle moja; zato će, kao što se njeguje reći, njezino tijelo biti moje tijelo, iako nisam od mesa, i njezina krv će biti moja krv.“ I đavao je zbog ovoga izgledao vrlo obradovan i počeo je pljeskati rukama.
Sudac mu reče: „Zašto se toliko raduješ i kakvu radost imaš u prokletstvu duše? Govori tako da moja zaručnica, koja ovdje stoji, čuje. Jer iako sve znam, ipak trebaš odgovoriti zbog ove moje zaručnice koja duhovno ne može shvatiti bez usporedbe.“
Onda đavao reče: „Kad ona duša gori, ja gorim još jače i groznije i s njezinim plamenovima umnažaju se moji; no budući da si je Ti svojom krvlju otkupio i tako je volio da si Ti, Bog, sebe predao, a ja je ipak mogao prevariti, zato se radujem.“
Sudac odgovori: „Tvoja zloba je velika; ali pogledaj oko sebe jer dopuštam ti vidjeti.“, i gledaj! Jedna vrlo lijepa zvijezda digla se uvis u više predjele neba i kad ju je đavao vidio, zanijemio je.
Gospodin mu reče: „Kome je slična?“
Đavao odgovori: „Sjajnija je od sunca kao što sam ja crniji od dima; puna je svake slatkoće i božanske ljubavi, a ja sam od svake zlobe i gorčine.“
A Gospodin reče: „Što misliš u svome srcu i što bi dao za to da bude predan u tvoju moć?“
Đavao odgovori: „Za nju bih rado predao sve duše koje su u paklu od Adama pa sve do ovog sata i osim toga trpio tako gorku muku kao da su bezbrojna koplja zabodena u stup; koplje na koplje i tako gusto jedno do drugog da ne bi bilo mjesta za iglu između koplja i htio bih proći od najviše visine neba sve do pakla da mi ona zvijezda bude dana u moju vlast.“
Gospodin odgovori: „Tvoja zloba protiv mene i mojih odabranih je velika. No ja sam tako ljubazan da kad bih mogao još jednom umrijeti, rado bih podnosio još jednu takvu mučeničku smrt za svaku dušu i za svakog pojedinog nečistog duha, kao što sam jednom kao što sam već jednom na križu podnio za sve duše, tako da ne bi preostao ni jedan jedini nečisti duh. No ti si tako zavidan da ne želiš da samo jedna jedina duša dođe k meni.“ Na to Gospodin reče dobroj duši koju se moglo vidjeti kao zvijezdu: „Dođi k meni, moja izabranice, u radost koju si željela. Dođi u slatkoću koja nikad neće završiti. Dođi svojem Bogu i Gospodinu za kojim si tako često čeznula. Dat ću ti samog sebe u kojem je sve dobro i sve slatko. Dođi k meni iz svijeta koji je sličan boli i patnji jer u njoj nije ništa drugo doli bijeda.“
I potom se Gospodin okrenuo prema meni, koja sam sve to u duhu vidjela, i reče mi: „Gledaj, kćeri, ovo se preda mnom dogodilo u jednom trenutku. Samo zato jer bez usporedbe ne možeš shvatiti duhovno, zato ti pokazujem ovo da bi dakle čovjek prepoznao kako sam strog prema zlima i kako ljubazan prema dobrima.“
Objašnjenje
Sucu je predstavljena jedna duša koju su slijedila četiri Etiopljanina koji rekoše Sucu: „Gledaj plijen, slijedili smo ga i obraćali pažnju na sve njegove putove; sad je pao u naše ruke; što da radimo s njim?“
Sudac im reče: „Koju stvar imate protiv nje?“
Prvi Etiopljanin odgovori: „Ti si, Bože, rekao: Ja sam pravedan i milosrdan i uzdignut nad grijesima. Ova duša se oslanjala na predodređenje kao da je stvorena za vječno prokletstvo.“
Drugi Etiopljanin reče: „Ti si, Gospodine, rekao: čovjek treba biti pravedan prema svojem bližnjem i ne ga varati. No ovaj je varao svojeg bližnjeg, posuđivao što je mogao i oduzimao što je htio, no nije imao volju opet nadoknaditi.“
Treći Etiopljanin reče: „Rekao si: čovjek ne smije ni jedno stvorenje voljeti iznad svog Stvoritelja: no ovaj je volio sve osim Tebe.“
Četvrti Etiopljanin reče: „U nebo ne može doći nitko tko svim srcem ne želi i traži Boga, ali ovaj nije želio ništa dobro, niti mu se sviđalo nešto duhovno, već je ono što je učinio za Tebe učinio samo zato da ga kršćani ne bi prekoravali da nije kršćanin.“
Na to Sudac reče duši: „Što sama kažeš o sebi?“
Ona odgovori: „Moje srce je otvrdnulo i Tebi, koji si moj stvoritelj i otkupitelj, želim zlo i ništa dobro. No prisiljena sam ti reći istinu. Ja sam kao nepravodobni porod, slijepa, hroma i prezirem očeve opomene. Zato mi moj sud, moja savjest, kaže da ove, čije sam savjete na zemlji slušala, trebam slijediti u mukama.“
Nakon ovih riječi je duša u najvećim suzama otišla od Božjeg lica i viđenje je nestalo. Na kraju ove objave je govor o bratu Algotu, prioru Skare i magistru teologije, koji je tri godine bio slijep, patio je od bubrežnih kamenaca i uzeo je miran kraj. I kad je blažena Brigita molila za njega da ozdravi, u duhu je čula odgovor: „On je sjajna zvijezda; nije dobro da, ako je njegovo tijelo zdravo, njegova duša bude zamrljana; već se borio i završio i ništa ne preostaje osim da bude okrunjen i znak za to će ti biti da se od ovog časa boli njegova tijela biti olakšane i duša potpuno zapaljena od moje ljubavi.“
Categories:
Nebeske objave
