KNJIGA ŠESTA - 30. poglavlje
Krist propisuje zaručnici da svoju volju treba potpuno suobličiti Božjoj kako u sretnim, tako i u protivnim okolnostima. Volja je za usporediti korijenu stabla; ako je dobar, onda stablo, to jest duša, donosi dobre plodove, ako je nepostojan, onda ga izgloda krtica, to jest đavao, i ispunja dušu vjetrom protivnosti ili se osuši pod vrućinom sunca, to jest isprazne svjetove ljubavi.
Sin reče zaručnici. „Iako sve znam, reci mi na svojem vlastitom jeziku što je Tvoja volja?“
Za zaručnicu odmah odgovori anđeo koji joj je dan za zaštitu i reče: „Njezina volja je kao što se moli: budi volja Tvoja kako na nebu, tako i na zemlji.“
Gospodin odgovori: „To je ono što tražim i želim, to mi je najprijatnija poslušnost. Zato, moja zaručnico, trebaš biti kao dobro ukorijenjeno stablo koje se ne treba bojati tri dolazeća zla. Prvo, ako je stablo čvrsto ukorijenjeno, krtica ga neće potkopati; drugo, navale vjetra neće ga srušiti; treće, neće se osušiti od vrućine sunca. To stablo je tvoja duša. Njegov glavni korijen je dobra volja prema Božjoj volji. Iz tog korijena volje izlaze tako mnoge vrline kao što je korijenje na stablu. Zato glavni korijen iz kojeg izrastaju preostali mora biti jak i snažan, također urašten duboko u zemlju. Tako tvoja volja treba biti jaka u strpljivosti, snažna u božanskoj ljubavi, duboko ukorijenjena u istinskoj poniznosti i ako je duboko ukorijenjena, ne treba se bojati krtice.
Što predstavlja krtica koja ruje pod zemljom doli đavla koji na nevidljiv način kruži oko duše i uznemiruje je? On izgriza korijen volje ako je nepostojan u patnjama i uništava ga svojim ugrizima kad u srce šalje pakosne pohlepe i misli i tvoju volju otima na suprotnu stranu i čini da želiš nešto protiv moje volje. Ako se onda glavni korijen pokvari, pokvare se i svi preostali korijeni; deblo se osuši, to jest ako su tvoja volja i tvoja sklonost pokvareni, i preostale vrline su zamrljane i ne sviđaju mi se; po samoj zloj volji, ukoliko se ne popravi kroz pokoru, postaješ vrijedna prispjeti pod vladavinu đavla čak ako volja ne dođe u djelo. No ako je korijen jak i snažan, krtica ga može slobodno gristi, ali ga ne može uništiti, da, njezino griženje čini samo da korijen naraste do veće snage. Ako tvoja volja u protivnim i sretnim situacijama uvijek ostane čvrsta, đavao je može gristi, to jest davati joj svoje pakosne misli; ali ako mu pružaš otpor i ne suglasiš mu svoju volju, onda ti neće služiti na kaznu, već će ti kroz strpljivost biti korisne za veću zaslugu i uzdizanje vrlina. Dogodi li se da kroz nestrpljivost ili nepredviđeno posrneš, brzo se opet podigni kroz pokoru i kajanje i onda ti otpuštam grijehe i pružit ću ti strpljivost i jakost da podneseš đavlova nadahnuća.
Drugo, kad je stablo dobro ukorijenjeno, ne treba se bojati sudara vjetrova. Tako se, kad se tvoja volja usmjerava prema mojoj, ne trebaš brinuti o protivnostima svijeta koje su jednake vjetru; misli si kako ti je tako možda korisnije naime pretrpjeti protivnosti. Ne smiješ se žalostiti ako te prezru i moraš trpjeti sramotu jer one koje želim mogu uzvisiti i poniziti. Ne smiješ se žaliti na tjelesne boli jer mogu liječiti kao i udarati i ništa bez uzroka. Tko pak ima meni protivnu volju, patit će u sadašnjosti jer ne može dovršiti što traži i još će k tome biti kažnjen za svoju zlu volju. Da je svoju volju htio predati meni, lako bi bio mogao podnositi sve što mu se događa.
Treće, ako je stablo čvrsto ukorijenjeno, ne treba se bojati prevelike vrućine, to jest oni koji imaju savršenu volju, ne presušuju u Božjoj ljubavi zbog ljubavi svijeta, neće biti odneseni od Božje ljubavi kroz neki zlu pobudu. Ali oni koji nemaju čvrsto stanje, njihova duša će od dobrog početka i Božje ljubavi onda biti odvraćena ili kroz đavlovo nadahnuće, ili kroz otpor svijeta, ili od vlastite ljubavi tako što na nekoristan način želi isprazno.
Zato čovjek na kojeg sad misliš nije dobro stablo. Njegov glavni korijen, naime: 'Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!' je slomljen jer nakon što je prihvatio strogost suzdržanog života, žar ljubavi u njemu se ohladio. Radi molitava moje majke Marije sam mu pomogao jer sam na njemu primijetio tri stvari, naime: siromaštvo u bogatstvu, slabost u udovima i nedostatak u spoznaji. No to je bila moja volja i da je strpljivo izdržao u tim trima stvarima, imao bi vječno obilje, vječnu sitost i ljepotu, imao bi spoznaju i gledanje Boga; da bi to postigao, pomogao sam mu tako što jakost u duhovnom i udahnuo mu svoju volju. Ali njegova volja je protivna mojoj i samo s malim marom traži pomoć; zato će biti uplašen od siromaštva, ali ne radi mene, već radi njegove koristi; bit će uplašen i od bolesti jer nije htio trpjeti bolove; bit će uplašen manjkom znanja jer zbog tog nedostatka ne želi biti prezren od drugih. Sad je iz mojeg skrivenog znanja primio ove tri stvari zbog kojih trpi strah; jer sad ima obilje veće nego prije koje zahtjeva nužda tijela; ima veće znanje i stoji u većoj pozornosti; to više se sad mora bojati zamke ako ga đavolska krtica dotiče kušnjom; jer ako se glavni korijen volje pokvario i ljubav prema svijetu postala vruća, revnost prema dobrom u njemu će se ohladiti, a zla pohlepa u njemu rasti. Podigne li se onda koja nevolja, bit će uplašen sa svih strana kao stablo bičevano od vjetra sa svih strana, u ničemu nije postojan i žali se na sve; puhne li mu čast, neće imati manju brigu kako da se svima svidi, kako da bude hvaljen od svih i kako da se pametno susretne s onim što provaljuje na njega. Gledaj kako velika nepostojanost izlazi iz nedostatka čvrstog stajanja pokvarenog korijena. Ali što da učinim? Ja sam kao dobar vrtlar u čijem vrtu je mnogo neplodnih i malo dobrih stabala; ako ova dobra stabla budu potpuno odsječena, tko će onda ulaziti u vrt? Ali ako se sva neplodna stabla iščupaju s korijenom, vrt izgleda previše nagrđen nastalim rupama i mućkanim tlom. Ako bih sad izveo sve dobre iz tijela k meni, tko bi ulazio u svetu Crkvu? Kad bih u jednom trenutku oduzeo sve zle, onda bi u vrtu bile vidljive preružne rupe i svi bi mi služili iz straha od kazne, ali ne iz ljubavi. Zato radim kao onaj tko je vješt u oplemenjivanju stabala koji granu cijepi na neplodno deblo i ako ono raste i udari čvrsto korijenje, ono što je suho, baca u vatru. Tako ću učiniti jer želim si podići nasad slatkoće i grane vrlina nakon čijeg ću rasta odsjeći i baciti u vatru ono što je neplodno. I čistit ću svoj vrt tako da ne preostane ništa neplodno što bi moglo sprječavati mlade i plodne grane.“
Objašnjenje
O jednom prioru koji je Kristovim riječima pokrenut na kajanje i nakon toga je postao pobožan.
Taj je prior vidio Krista kako je ispružio ruke prema njemu i rekao mu: „Kroz ovu jaku kost su prodrli čavli.“ Nakon što je ovaj prior umro, Krist reče: „Onaj brat, tvoj prijatelj, nije umro, već živi jer je djelima ispunio ime jednog brata. No sad možeš pitati: 'Tko je moj istinski brat?' Odgovaram ti: istinski brat je onaj koji prema općoj poslovici sve svoje nosi na leđima; koji ne želi ništa osim Boga i zna se zadovoljiti s nužnim, koji mene, Boga koji je postao tijelo, priznaje za svoga brata i voli kao svojeg brata.“
Još o istom bratu
Kad je baš ovaj brat teško vjerovao u milost pruženu gospođi Brigiti, vidio je gospođu u ekstazi i kako je vatra s neba sišla na nju; i budući da se čudio i smatrao to obmanom, probudio se, ali je opet zaspao i čuo kako glas dvaput glasno govori: „Nitko ne može spriječiti ovu ženu da bukne; jer ja, sama moć, slat ću ovu vatru prema istoku i zapadu, prema sjeveru i jugu i ona će zapaliti mnoge.“ Potom je ovaj brat vjerovao u objave i postao je njihov branitelj, ispunio je djelima ime jednog brata i primio je dobar kraj.
Još k istom poglavlju
Jedan brat je bio tri godine bolestan tako da mu je noga bila neupotrebljiva i iz nje je isticala koštana srž. Posjedovao je toliku strpljivost da je Isusa uvijek imao u srcu i ustima tako što je govorio: „Isuse, najdostojniji Bože, smiluj mi se!“ Kad se približavao smrti, povikao je: „Želim, želim, želim! O, moja željo, dođi!“ Kad je upitan što želi, on odgovori: „Boga i u želji za njim i Njegovim gledanjem radujem se i kličem tako visoko da kad bih sto godina mogao živjeti s ovom bolesti, bio bih zadovoljan.“ Potom je baš ovaj brat umro oko ponoći pun radosti. Umro je u pod rukama svoje braće. Slijedeće nedjelje je gospođa koja je bila uzeta u duhu čula: „O, kćeri, budući da gospoda i učitelji ne žele ponizno doći k meni, skupljam siromašne i neobrazovane u kraljevstvo nebesko. Tako je ovaj siromah i neobrazovan danas našao mudrost iznad Salomonove, bogatstvo koje ne zastarijeva i krunu koja cijelo vrijeme raste i nikad neće završiti. Reci i onom bratu koji ga je u njegovoj pokori u bolesti posluživao da će zbog svoje službe biti oslobođen od kušnji i imati jakost za duhovno, također će postići radostan kraj i bdjeti u Lazarovom miru.“
Categories:
Nebeske objave
