KNJIGA ŠESTA - 29. poglavlje
Zaručnici se naređuje da često prima Tijelo Kristovo koje je označeno manom koja je kišila očevima u pustinji i udovičinim brašnom koje je prorok blagovao. Javljene su i velike vrline i milosti koje za dušu koja pobožno prima slijede iz spomenute pričesti.
„Ja sam Tvoj Gospodin i Bog čiji je glas Mojsije čuo u grmu i Ivan na Jordanu. Od ovog dana na dalje želim da češće primaš moje tijelo jer je ono lijek i hrana kojoj se duša osnažuje, kome je duša slaba, tko je slab na vrlinama, jača se. Nije li pisano da je prorok bio poslan ženi koja ga je hranila s malo brašna i ono se nije smanjivalo sve dok na zemlju nije došla kiša? Ja sam prikazan u tom proroku. Moje tijelo je brašno; ono je hrana duše; nije pojedeno niti se umanjuje, već hrani dušu i ostaje uvijek nepojeđeno. Tjelesna hrana ima tri obilježja: prvo se žvače i postaje tekuća, drugo, uništi se, treće, siti samo na neko vrijeme. Moja se hrana međutim žvače i ostaje neprožvakana; drugo, nije uništena, već ostaje ista; treće, ne siti na neko vrijeme već vječno. Ova je hrana prikazana u mani koju su stari očevi jeli u pustinji. Ona je meso koje sam u evanđelju obećao i koje siti za vječnost. Kako se dakle slabom tjelesnom hranom poveća snaga, tako svakome tko s dobrom namjerom prima moje tijelo raste duhovna snaga. Ono je najjači lijek koji ulazu u dušu i siti je; tjelesnom je osjetilu skrivena, ali razumu duše otkrivena; bezokusna je za zle kojima nije ukusno ništa osim svjetovnih stvari, čije oči ne vide ništa osim njihove požude, čiji razum ne razlikuje ništa osim njihove volje.“
Categories:
Nebeske objave
