Priluka

KNJIGA ŠESTA - 28. poglavlje

Duša jednog umrlog je prokleta zbog svojih teških grijeha i jer nije se nije sažalila nad Kristovim bolima i patnjama. Ta je duša uspoređena s preuranjenim porođajem i osuđena i očigledno predstavlja one koji su Krista slijedili s lošom namjerom kod njegovih propovijedi te dalje razapinjatelje i čuvare njegova groba.

Pojavilo se veliko mnoštvo koje stoji pred Bogom. On je s njima razgovarao i reče im: „Gledajte, ova duša nije moja. Nad ranom moga boka i moga srca nije se sažalila ništa više nego kad bi njezinom protivniku bio probijen štit. Za moje je rane na rukama nije ništa više marila nego kad se podere tanka marama, a prema ranama na mojim nogama bila je tako ravnodušna kao da je vidjela meku jabuku razrezanu.“

Potom je Gospodin razgovarao s dušom i reče: „Ti se često u svojem životu pitala zašto sam ja, Bog, tjelesno umro. Sad ja pitam tebe, siromašna dušo, zašto si ti umrla?“

Ona odgovori: „Jer nisam voljela tebe Boga.“

A Gospodin odgovori duši: „Bila si za mene kao za majku mrtvorođeno dijete. Za tim djetetom ne žali ništa manje nego za onim koje je živo izišlo iz njezine utrobe. Otkupio sam te za tako veliku cijenu i s takvom patnjom kao jednog od mojih svetih iako si se za to malo brinuo. Ali kao što mrtvorođeno dijete nema slatkoću s prsa svoje majke, utjehu njezinih riječi ili toplinu s njezinih prsa, tako ni ti nikad nisi osjetila neizrecivu slatkoću mojih odabranih jer ti se sviđala tvoja vlastita slatkoća. Nikad više nećeš čuti moje riječi da te obraduju jer su ti se u svijetu sviđale riječi tvojih usta, a riječi mojih usta su ti bile gorke. Nikad nećeš osjetiti moju ljubav i dobrotu jer si prema svemu dobrome bio hladan kao led. Zato idi na mjesto gdje se bacaju mrtvorođena djeca; tamo ćeš vječno živjeti u svojoj smrti budući da nisi htio u mojem svjetlu i životu.“

Potom Bog reče mnoštvu: „O prijatelji, kad bi se sve zvijezde i planeti pretvorili u jezike, kad bi me svi sveti molili ne bih mogao biti milostiv prema ovoj duši koja zbog dužne pravednosti mora biti prokleta. Ova duša sliči trima vrstama ljudi.

Prvo onima koji su me slijedili dok sam propovijedao kako bi u mojim riječima i djelima našli priliku da me optuže i izdaju. Vidjeli su moja dobra djela i čudesa koja ne može činiti nitko osim Boga, čuli su moju mudrost i vidjeli da sam očuvao pohvalan život, a ipak su mi zavidjeli i osjećali u srcima gnjev prema meni. A zašto? Zato jer su moja djela bila dobra, a njihova zla i jer se nisam slagao s njihovim grijesima već sam ih oštro prekoravao. Tako me ova duša doduše slijedila svojim tijelom, ali ne iz božanske ljubavi, već da bi ljudi vidjeli. Čula je za moja djela i vidjela ih vlastitim očima, ali je prema njima osjećala gnjev, čula je moje zapovijedi i ismijavala ih, osjećala je moju dobrotu i nije vjerovala, vidjela je kako moji prijatelji napreduju u dobru i zavidjela im. A zašto? Zato jer moje riječi i riječi mojih izabranih protive njihovoj zlobi, moje naredbe i opomene njihovoj požudi, a moja ljubav i poslušnost njihovoj volji. Ipak, njihova savjest joj je rekla da me treba častiti iznad svih stvari. Iz kretanja zvijezda je prepoznala da sam ja stvoritelj svih stvari. Iz plodova zemlje i uređenja ostalih stvari znala je da sam ja stvoritelj; i premda je to znala, bila je gnjevna zbog mojih riječi koje su prekoravale njezina zla djela.

Drugo, sličila je onima koji su me ubili i međusobno su govorili: 'Ubijmo ga bez straha jer nipošto neće opet uskrsnuti.' Ali ja sam svojim učenicima prorekao da ću treći dan uskrsnuti, no moji neprijatelji koji vole svijet nisu vjerovali da ću s pravednosti uskrsnuti jer vidjeli su samo moju vanjsku ljudskost, a nisu vidjeli moje božanstvo. Zato su samouvjereno griješili i primili iz sudbine moje pravednosti takoreći nadmoć jer da su znali da sam Bog, ne bi me nikad ubili. Tako je razmišljala i ova duša: 'Vršim', govorila je, 'svoju volju kako mi se sviđa, hrabro ću ga ubiti svojom voljom i djelima koja mi se sviđaju jer što mi šteti i zašto bih trebao vježbati umjerenost? Ipak neće opet uskrsnuti da sudi. Neće presuđivati prema djelima ljudi jer kad bi htio tako oštro suditi, ne bi ljude ni otkupio i kad bi tako jako mrzio grijehe, ne bi tako strpljivo podnosio grešnike.'

Treće, sličila je onima koji su čuvali moj grob, naoružali se i zaposjeli grob stražarima kako ne bih uskrsnuo pri čemu su govorili: 'Držimo marljivo stražu kako ne bi uskrsnuo pa da mu moramo služiti.' Tako je činila ova duša. Naoružala se tvrdoćom grijeha; brižno je čuvala grob, to jest ophođenje mojih odabranih, u kojem mirujem. Pazila je da je moje riječi i opomene ne dosegnu pri čemu je razmišljala: 'Čuvat ću ih se kako ne bih čula njihove riječi i da me pojedine božje misli ne potaknu da ne pustim požudu kojoj sam se prepustila te da ne čujem što se ne sviđa mojoj volji; tako se povukla iz zlobe onih kojima se iz ljubavi trebala priključiti.'“


Objašnjenje
Ovaj čovjek je bio plemić koji je malo pitao za Boga i kad je za stolom klevetao Božje svece, umro je dok je kihnuo bez sakramenata. Brigita je vidjela kako njegova duša stoji pred sudom.

Sudac mu reče: „Govorio si kako si htio i činio kako si mogao. Zato sad trebaš šutjeti i slušati. Odgovori mi dakle tako da ona čuje, iako sve znam. Nisi li čuo kako sam govorio: 'Nije meni do smrti grešnikove, već da se obrati.' Zašto mi se nisi vratio dok si još mogao? “

Duša odgovori: „Čula sam, ali nisam se brinula zbog toga.“

Sudac reče dalje: „Nisam li rekao: 'Odlazite prokleti u oganj i dođite blaženi.' Zašto se nisi požurio blagoslovu?“

Duša odgovori: „Čula sam, ali nisam vjerovala.“

Dalje reče sudac: „Zar nisi čula da sam ja Bog pravedan, vječan i strašan sudac; zašto se nisi bojala budućeg suda?“

Duša mu odgovori: „Čula sam, ali sam voljela sebe i zatvorila sam uši kako ne bih čula presudu. Otvrdnula sam srce kako ne bih mislila na to.“

Na to će sudac: „Zbog toga pravednost zahtjeva da ti nevolja i sram otvore razum budući da nisi htjela razumjeti dok si mogla.“

Potom je duša izbačena sa suda te je zavijala i vriskala: „Jao, jao, kakva strašna kazna, ali kad će završiti?“

Odmah se čuo glas: „Kao što početak svih stvari nema kraj, niti ti nećeš imati kraj.“

Categories: