Prvo pitanje. Nakon ovih riječi pojavio se redovnik na svojoj stepenici i reče: „Suče, pitam te zašto se pokazuješ tako nejednak u svojim darovima i milostima da si svoju Majku stavio ispred svih stvorenja i uzvisio je iznad anđela?“
Drugo pitanje: „Zašto si dalje anđelima dao duh bez tijela i da ostanu u nebeskoj radosti, a ljudima zemljanu posudu i duh kao i rođenje u plaču, život u teškoći, smrt s boli?“
Treće pitanje: „Zašto si dalje ljudima dao razumno razumijevanje i osjetila, a životinjama nikakav razum?“
Četvrto pitanje: „Zašto si životinjama dao život, a preostalim bezosjećajnim stvorenjima ne?“
Peto pitanje: „Zašto svjetlo ne vlada noću kao i danju?“
Odgovor na prvo pitanje. Sudac odgovori: „Prijatelju, u mojem božanstvu je sve buduće i ono što se treba dogoditi kao i ono što se dogodilo znano unaprijed i od početka je unaprijed poznato. Jer kao što je čovjekov pad, koji je dopušten od Božje pravednosti, ali nije učinjen od Boga, bio znan unaprijed, ipak nije nikako zbog tog predznanja morao nastupiti, tako je od vječnosti unaprijed znano kako se prema Božjem milosrđu treba dogoditi otkupljenje ljudi. Pitaš sad zašto sam Mariju, svoju Majku, stavio ispred svih i volio je ispred svih stvorenja. To se dogodilo jer se na njoj nalazio poseban znak vrlina. Jer kao što kod zapaljene vatre od drva koja leže okolo najbrže hvata plamen i izgara ono koje najlakše i najdjelotvornije lovi vatru, tako je bilo i kod Marije. Kad je vatra božanske ljubavi, koja se po sebi nepromjenjiva i vječna, počela gorjeti i pojavljivati se i božanstvo je htjelo postati tijelom, ni jedan stvor nije bio pogodniji i snažniji primiti tu vatru od Djevice Marije jer ni jedno stvorenje nije plamtjelo u takvoj ljubavi kao ona. I iako njezina ljubav na kraju vremena treba postati otvorena i vidljiva, već je od početka svijeta bila predviđena i tako je u božanstvu od vječnosti predodređeno da kao što joj u ljubavi nije nađen nitko sličan, tako joj niti u milosti i blagoslovu nitko ne treba biti jednak.“
Odgovor na drugo pitanje: „Zašto sam dalje anđelima dao duh bez tijela? Na to odgovaram: U početku i prije vremena i prije svijeta, stvorio sam duhove da bi oni, obdareni slobodnom voljom, prema mojoj volji mogli radovati mojoj dobroti i slavi. Poneki od njih su postali oholi i učinili su si zlo od dobrog tako što su svoju slobodnu volju izokrenuli neurednim pokretom. I budući da u prirodi i stvaranju nije bilo ništa zlo osim nereda vlastite volje, pali su. Ali drugi duhovi su odlučili ostati poda mnom, svojim Bogom, u poniznosti; zato su zaslužili vječnu postojanost jer je dostojno i pravedno da ja, Bog, koji sam nestvoreni duh, stvoritelj i gospodar svih stvari, također imam duhove u svojoj poslušnosti koji su finiji i pokretljiviji od ostalih stvorenja. No budući da nije priličilo da u svojoj vojsci iskusim smanjenje, stvorio sam drugo stvorenje, to jest čovjeka, na mjesto palih koji bi slobodnom i dobrom voljom trebao zaslužiti isto dostojanstvo kojeg su se anđeli odrekli. Kad bi tako čovjek imao dušu bez tijela, ne bi mogao za tako visoko dobro i zaslužiti ga, zato je, da bi se postigla vječna čast, duša spojena s tijelom. Zato su mu umnožene i nevolje da bi čovjek isprobao slobodu volju u svojim slabostima da ne bi postao ohol; dalje, da bi želio slavu za koju je stvoren i odbacio neposluh u koji je dragovoljno stupio. Zato mu je iz božanske pravednosti dodan tužan ulazak i izlazak i mučan život.“
Odgovor na treće pitanje: „Zašto onda životinje nemaju razumni razum jednako ljudima? Odgovaram ti: sve što je stvoreno, na čovjekovu je korist ili za njegov zov prirode i uzdržavanje ili za poduku, kaznu, utjehu i za ponižavanje. Kad bi nerazumne životinje imale razum jednako čovjeku, služile bi čovjeku na nevolju i više na štetu nego na korist. Da bi sve bilo podređeno čovjeku zbog kojeg je sve napravljeno i da bi se sve moglo bojati njega, a on sam nikoga osim mene, svoga Boga, zato im nije dana razumna spoznaja.“
Odgovor na četvrto pitanje: „Zašto dalje bezosjećajne stvari nemaju život? Odgovaram: sve što živi, umrijet će i sve živo se pokreće ako nije zaustavljeno od prepreke. Kad bi bezosjećajne stvari imale život, prije bi se pokrenule protiv nego za čovjeka. Da bi čovjeku sve služilo na utjehu, za zaštitu mu je dano što je više, to jest anđeli, i on s njima ima razum i besmrtnost duše; što je nasuprot tome nisko, naime osjećajne i bezosjećajne stvari, dane su mu na korist, uzdržavanje, poduku i vježbanje.“
Odgovor na peto pitanje: „Zašto cijelo vrijeme nije dan? Na to odgovaram kroz primjer. Pod svakim su prijevozom, naime kolima, kotači da bi se natovareni teret lakše kretao naprijed i stražnji kotači slijede prednje. Slično je u duhovnom. Jer svijet je jedan veliki teret koji čovjeka opterećuje brigama i nevoljama i to nije čudo; jer budući da je čovjek prezreo mjesto mira, ispravno je da isproba mjesto teškoće. Da bi taj teret svijeta mogao biti što lakše nošen od ljudi, milosrdno su stupili izmjena i promjena vremena, naime dan i noć, vrućina i hladnoća da bi čovjek vježbao i imao mir. Jer razumno je da se gdje se sastaju suprotnosti, naime jako i slabo, popušta slabome da bi moglo postojati s jakim, inače je slabo uništeno. Tako je i s čovjekom; jer iako po snazi svoje besmrtne duše može ostati u razmišljanju i radu, zbog slabosti tijela bi podlegao i zato je stvoreno svjetlo da bi čovjek, koji ima zajednicu s višim i nižim, mogao postojati tako što preko dana radi i razmišlja o slatkoći vječnog svjetla koje je izgubio. Noć je dalje napravljena radi mira tijela ako ima želju doći na mjesto gdje niti noći, niti dana, već stalni dan i vječna slava.“
Categories:
Nebeske objave
