KNJIGA PETA - 4. objava u knjizi pitanja
u kojoj Sin Božji vrlo lijepo hvali sve udove Djevice, svoje majke i tumači ih na duhovan način tako što ih uspoređuje s vrlinama i proglašava je vrlo dostojnom kraljevske krune.
Sin Božji reče: „U svojem božanstvu sam okrunjeni kralj bez početka i kraja; niti moja kruna nema početka i kraja; ona predstavlja moju moć koja nije imala poček i neće imati kraj.
No u samome sebi sam čuvao jednu drugu krunu i ta kruna sam ja, sam Bog. Ta je kruna ipak bila pripravljena onome tko će imati najveću ljubav prema meni i tu si krunu dobila ti, moja najslađa majko, i s pravednošću i ljubavlju si je primila na sebe. Jer anđeli i drugi sveti daju svjedočanstvo o tome da je u tebi ljubav prema meni bila žarkija i tvoja kreposnost čišća od svih i sviđala mi se iznad svih.
Jer tvoja glava je bila kao sjajno zlato i tvoje vlasi su bile kao zrake sunca jer tvoje vrlo čisto djevičanstvo, koje kao da je u tebi glava svih vrlina, i suzdržljivost od svih nedozvoljenih pokreta pred mojim su očima svijetlili u svoj poniznosti i svidjeli su mi se.
Zato si s pravom iznad svega što je stvoreno nazvana okrunjenom kraljicom, kraljica zbog čistoće i okrunjena zbog izvrsnog dostojanstva.
Tvoje čelo je bilo od takve neusporedive bjeline i predstavljalo je poštovanja dostojnu stidljivost tvoje savjesti u kojoj je sadržano obilje ljudskog znanja i slatkoća božanske mudrosti svijetli nad svima.
Tvoje oči su pred licem moga Oca bile tako svjetleće da se u njima odražavao; jer u tvojem duhovnom licu i razumu tvoje duše Otac je gledao tvoju cijelu volju i da nisi htjela ništa osim Njega niti čeznula za nečim osim njim.
Tvoje uši su bile vrlo čiste i otvorene kao prekrasni prozori kad ti je Gabrijel objavio moju volju i ja, Bog, postao sam u tebi tijelo.
Tvoji obrazi su bili najbolje boje, naime bijeli i crveni, jer su mi se glas tvojih djela i ljepota tvojih običaja u kojima si dnevno bila zapaljena sviđali. Zaista, Bog Otac se obradovao ljepotom tvoga obraza i nikad svoje oko nije odvraćao od tebe i kroz tvoju ljubav su svi postigli ljubav.
Tvoja usta su bila kao svjetiljka koja je iznutra gorjela i izvana svjetlila jer su riječi i pokreti tvoje duše bile iznutra goruće od božanskog razuma i izvana su svijetlile od pohvalnog reda tvojih pokreta i prekrasnog sklada tvojih vrlina. Zaista, moja najdraža majko, riječ tvojih usta je u određenoj mjeri povukla moje božanstvo na tebe i žarkost tvoje božanske slatkoće nikad nije dopustila razdvajanje između tebe i mene jer su tvoje riječi slađe od meda i saća.
Tvoj vrat je usklađen na plemenit način i vrlo lijepo uzdignut jer je tvoja pravednost bila savršeno uspravljena prema meni i pokreta prema mojoj volji i nikad se nije nagnula nekoj kažnjivoj oholosti; jer kao što se vrat naginje na glavi, tako se cijelo tvoje razmišljanje i djelovanje naginjalo prema mojoj volji.
Tvoja prsa su bila napunjena svakom ljupkosti tako da u meni nije ni jedno dobro koje ne bi bilo u tebi; jer pomoću slatkoće tvojih običaja navukla si na sebe sve dobro kad se mojem božanstvu svidjelo ući u tebe i mojem čovještvu stanovati kod tebe i piti mlijeko tvojih prsa.
Tvoje ruke su bile lijepe kroz istinsku poslušnost i podnošenje radova. Zato su tvoje ljupke ruke dotakle moje čovještvo i na tvojim rukama sam u svojem božanstvu mirno ležao.
Tvoje tijelo je bilo veoma čisto kao bjelokost i kroz drago kamenje kao ispunjena najvišim sjajem; jer postojanost tvoje savjesti i vjere nije nikad bila mlitava i niti u nevoljama nije mogla biti ozlijeđena; površine tvoga tijela, to jest tvoje vjere, bile su kao najsvjetlije zlato; kroz njih je predstavljena jakost tvojih vrlina, tvoja pamet, tvoja pravednost i umjerenost zajedno sa savršenom postojanošću jer su baš sve tvoje vrline bile dovršene kroz božansku ljubav.
Tvoje noge su bile iznimno čiste i oprane i kao u obilju prekrivene mirisnim biljem jer su tvoja nada i sklonosti tvoje duše bile upravljene prema meni, tvojem Bogu, i mirisale su drugima za uzor i oponašanje.
To mjesto stanovanja tvojeg tijela, duhovnog kao i tjelesnog, bilo mi je tako poželjno i tvoja duša tako prema mojem sviđanju da se nisam bojao sići s najvišeg neba k tebi i u tebi uzeti svoje prebivalište, da, u tome mi je bila najslađa radost.
Zato, moja najdraža majko, onu krunu, koja je bila čuvana u meni (i koja kruna sam doduše ja, Bog, koji sam morao postati tijelo), nitko nije smio staviti osim tebe jer si istinski majka i djevica i carica svih kraljica.“
Categories:
Nebeske objave
