Priluka


KNJIGA PETA - 10. ispitivanje

Prvo pitanje. Opet se pojavio redovnik kao gore na svojoj stepenici i reče: „O, suče, pitam te zašto si, budući da si najmoćniji, najljepši i najkreposniji, na svoje božanstvo, koje je tako neusporedivo svjetlije od sunca, navukao takvu vreću, naime tvoje čovještvo?“

Drugo pitanje: „Kako dalje Tvoje božanstvo u sebi sve zatvara i od ničega nije zatvoreno, obuhvaća sve i od ničega nije obuhvaćeno?“

Treće pitanje: „Zašto si dalje htio tako dugo ležati u Djevičinoj maternici i nisi izašao odmah nakon što si začet?“

Četvrto pitanje: „Budući da dalje sve možeš i posvuda si prisutan, zašto se odmah nisi pojavio u onom obličju kad si navršio trideset godina?“

Peto pitanje: „Zašto si, kad po ocu nisi rođen iz Abrahamova sjemena, htio biti obrezan?“

Šesto pitanje: „Ako si bio začet i rođen bez grijeha, zašto si onda htio biti kršten?“


Odgovor na prvo pitanje. Sudac mu odgovori: „Prijatelju, odgovaram ti kroz primjer. Postoji vrsta grožđa čije je vino tako jako da bez djelovanja ljudi teče iz grožđa. Ako vlasnik primijeti vrijeme zrelosti, stavlja posudu ispod; ali vino ne čeka posudu, već posuda čeka vino; ako se ipak podmetne više posuda, vino se izlijeva u onu koja mu je najbliža. To grožđe je moje božanstvo koje je tako ispunjeno vinom božanske ljubavi da su svi korovi anđela time puni i sve što je jest sudjeluje u tome; no čovjek se neposluhom učinio nedostojnim njega. Kad je onda Bog, moj Otac, u od vječnosti predviđeno vrijeme htio pokazati svoju ljubav, poslao je svoje vino, to jest mene, svoga Sina, u posudu koja mu je najbliže postavljena čekala dolazak vina, naime u maternicu djevice koja je ispred svih stvorenja imala najžarkiju ljubav prema meni. Ta me djevica toliko voljela i toliko čeznula za mnom da nije bilo sata kad me nije tražila i željela postati mojom sluškinjom; zato je primila izabrano vino. To je vino imalo tri svojstva. Prvo, jakost jer sam izašao bez čovjekova doticanja; drugo, vrlo lijepu boju jer sam vrlo lijepa izgleda sišao s najviših nebesa da bih se borio; treće, najbolju slatkoću koja opija najvišim blagoslovom. To dakle vino koje sam ja sam otišlo je zato u djevičansko tijelo da bih ja, koji sam nevidljivi Bog, postao vidljiv da bih oslobodio izgubljenog čovjeka. Sigurno sam bio mogao primiti drugo obličje, no ne bi bila pravednost u Bogu ako ne bi bilo dano obličje za obličje, priroda za prirodu i mjera zadovoljštine prema mjeri krivnje. Tko među mudrima bi mogao vjerovati i držati se toga da bih se ja, svemoćni Bog, htio toliko poniziti, primiti vreću čovještva da nije bilo one moje nezamislive ljubavi pomoću koje sam na vidljiv način htio razgovarati s ljudima? I budući da sam vidio djevicu kako gori u tako vatrenoj ljubavi, strogost mojeg božanstva je svladana i ljubav se dala vidjeti da bi čovjek opet bio pomiren sa mnom. Što se čudiš? Ja, Bog, koji sam sam ljubav i koji ne mrzim ništa od onoga što sam stvorio, nisam odredio samo da ljudima dam najbolje darove, već i samog sebe za dragocjenu nagradu da bi oholi đavoli svi bili posramljeni.“

Odgovor na drugo pitanje: „Kako dalje moje božanstvo sve zatvara u sebi? Odgovaram: Ja, Bog, duh sam; kažem i dogodi se; zapovijedam i sve mi se pokorava; ja sam istinski onaj koji je svim stvorenjima dao postojanje i život, koji je, prije nego što sam stvorio nebo, brda i zemlju, sam u sebi, koji sam nad svim i izvan svega i u svemu kao što je u meni sve i bez mene nije ništa. I budući da moj duh puše svugdje gdje želi i može sve što želi i zna sve i brži i pokretljiviji je od svih duhova tako što ima svu snagu i predviđa sve sadašnje, prošlo i buduće, zato je moj duh, to jest moje božanstvo, s pravom neobuhvatljivo i samo obuhvaća sve u sebi.“

Odgovor na treće pitanje: „Zašto sam dalje tako dugo ležao u tijelu djevice? Odgovaram: ja sam stvoritelj cijele prirode i svakoj sam prirodi dodijelio njoj doličan način i red i vrijeme i nastanak. Da sam sad ja, stvoritelj, odmah nakon što sam začet napustio majčino tijelo, postupao bih protiv prirodnog rasporeda i onda bi primanje moga čovještva bilo kao prividno i smatrano neistinitim. Zato sam kao druga djeca htio biti tako dugo u majčinom tijelu da bih ono, što je učinjeno dobro tako što sam uredio prirodni raspored, ispunio i u samome sebi.“

Odgovor na četvrto pitanje: „Zašto dalje odmah u vrijeme svog rođenja nisam bio velik kao u svojoj tridesetoj godini? Odgovaram: da sam to učinio, svi bi se čudili i bojali me se i slijedili me više iz straha i zbog čudesa koja su vidjeli nego iz ljubavi. I kako bi onda bile ispunjene riječi proroka koje su bile prorekle da trebam kao djetešce biti položen u jasle među životinje, obožavan od kraljeva, prikazan u hramu i progonjen od mojih neprijatelja? Da bih na sebi predočio moje postajanje čovjekom i ispunjenje izjava proroka, postupno sam rastao sa svim udovima, ja koji sam na početku svoga rođenja bio u punini mudrosti velik kao i na kraju.“

Odgovor na peto pitanje: „Dalje na tvoje pitanje zašto sam se dao obrezati? Odgovaram: iako s očeve strane svoje porijeklo ne vučem od Abrahama, s majčine strane sam ipak bio iz Abrahamova sjemena, iako bez grijeha. Budući da sam zakon odredio u božanstvu, htio sam ga ispuniti i u čovještvu da me moji neprijatelji ne bi mogli klevetati i govoriti da sam zapovjedio što sam nisam htio moći ispuniti.“

Odgovor na šesto pitanje: „Zašto sam dalje htio biti kršten? Odgovaram: svatko tko želi graditi ili započeti novi put, mora kao graditelj i početnik drugima prethoditi na putu. Starom je narodu bio dan određeni tjelesni put, naime obrezanje za znak poslušnosti i budućeg čišćenja, koji je u vjernim i zakonu poslušnim ljudima prije nego što je došla obećana istina, naime ja, Sin Božji, pokazivao određeno djelovanje buduće milosti. No kad je došla istina, u vječnosti je bilo zaključeno, budući da je zakon bio samo kao sjena, da stari put, kako je izgubio svoju snagu, mora biti ostavljen. Da bi se sad bila mogla pojaviti istina, a sjena povući i pokazati se lakši put u nebo, ja, Bog i bez grijeha rođen čovjek, iz poniznosti i drugima za uzor htio sam se dati krstiti da bih vjernima otvorio nebo. I za znak toga se kad sam se krstio otvorilo nebo i čuo se Očev glas. Duh Sveti se pojavio u obliku goluba da bi vjerni ljudi mogli znati i vjerovati da je Otac krštenim vjernicima otvorio nebo. Duh Sveti je s krštenikom i snaga mojeg čovještva u elementima, iako je djelovanje i volja Oca, mene i Duha Svetoga samo jedno. Kao što je onda došla istina, to jest kad sam došao na svijet ja koji sam istina, odmah je nestala sjena, ljuska zakona je bila slomljena i pojavila se jezgra; obrezivanje je prestalo i na meni samome je potvrđeno krštenje po kojem je mladima kao i starima otvoreno nebo i sinovi gnjeva postaju sinovi milosti i vječnog života.“

Categories: