Priluka

KNJIGA PETA - 3. objava u knjizi pitanja

Krist razgovara sa svojom zaručnicom, blaženom Brigitom, i daje joj poduku kroz usporedbu o jednom liječniku koji zaista liječi i jednom lažnom koji ubija i o jednom čovjeku koji postupa prema procjeni i govori: „Od ruke čovjeka koji prima grešnike, koji, kada im pruža pomoć ili prigodu za griješenje, umiru u svojem grijehu, Bog će zahtijevati duhovnu smrt tih duša; no ako ih primi da bi prestali griješiti, da bi se od njega dali podučiti u vrlinama i poprave se, on i oni će imati veliku zaslugu od Boga.“

Sin Božji reče: „Ako je u kući bolesnik i k njemu uđe valjan liječnik, on odmah po vanjskim znakovima rasuđuje kakvu bolest onaj ima. Kad sad liječnik zna patnikovu bolest i da mu lijek nakon kojeg uslijedi smrt, optužen je da je ubojica i nije pravi liječnik. Vrši li netko tko ima znanje liječenja medicinu za plaću svijeta, od mene neće primiti nikakvu nagradu. Ipak, bavi li se netko medicinom iz ljubavi prema meni i radi moje časti, dužan sam ga nagraditi. No kad netko nije majstor medicine, već prema svojoj procjeni vjeruje da je bolesnome ovo ili ono korisno i da mu to u dobroj namjeri, on ne smije biti okrivljen za ubojstvo ako bolesnik umre, ali mora biti smatran kao budalast i drzak čovjek, a bude li od njegova lijeka bolesnik zdrav, onda on ne smije primiti plaću majstora, već čovjeka koji lijek nije dao prema znanju, već po procjeni. 
Reći ću ti što to znači: oni tebi poznati ljudi su duhovno bolesni, skloni oholosti i pohlepi i slijede vlastitu volju. Ako im jedan od njihovih prijatelja, kojeg uspoređujem s liječnikom, pruži pomoć i savjet nakon čega se prekorače u oholosti i častohleplju i duhovno umru, od njegove ću ruke zaista zahtijevati njihovu smrt; jer iako umiru kroz vlastitu nepravednost, on ipak, budući da je po svojoj pruženoj usluzi uzrok njihove smrti, neće biti slobodan od kazne. No ako je, vođen prirodnom ljubavlju, prijateljski prema njima i podiže ih u svijetu radi svoje utjehe i časti svijeta, od mene mu neće biti pružena plaća. 
Ako pak kao dobar liječnik razmišlja o njima i govori si: 'Bolesni su i potreban im je lijek i zato ću im, koliko god im on bio gorak, budući da je ljekovit, pružiti svoj lijek da ne bi umrli preoštrom smrću; zato ću ih kratko zaustaviti, ali im dati hranu da ne umru od gladi; pružit ću im odjeću da mogu uvaženo nastupati primjereno njihovu staležu; zadržat ću ih i pod svojim vodstvom da ne bi postali ponosni; opskrbit ću ih i drugim nužnostima da se ne podignu u oholosti i kroz drskost ne postanu neobuzdani, niti da imaju razlog drugima naštetiti.', takav liječnik će od mene primiti veliku plaću jer mi je takvo ponašanje prijatno. 
No misli li si njihov prijatelj i govori: 'Pružit ću im nužno, ali ne znam je li im korisni ili ne, no vjerujem da se Bogu ne sviđa ili da je protivno njihovu spasenju.', i umru li onda nakon njegova dara, prijatelj neće biti optužen za ubojstvo, već zbog svoje dobre volje i pobožne namjere u kojoj više voli njihove duše, iako prijatelj neće primiti punu plaću, bolesni će ipak imati olakšanje i ojačati svoje zdravlje koje bi, da ljubav nije pripomogla, teško postigli. 
Ipak je ovdje potreban savjet; jer prema općoj poslovici divlja životinja ne šteti tako dugo dok je zatvorena i ako u svojoj zatvorenosti prima nužnu hranu, postaje jaka i jednako bodra kao životinja koja ima vlast svoje slobode. Budući da su oni, čija krv i srce traže što je visoko, te vrste i njihova volja to više žeđa što više prije, njihov prijatelj im ne treba dati priliku za takve žudnje; doduše, žude za tim, ali ne mogu zadovoljiti svoj apetit.“

Categories: