KNJIGA PETA - 7. ispitivanje
Prvo pitanje. Opet se pojavio redovnik na svojoj stepenici i reče: „O, suče, pitam te u kojem smislu se govori o prezirnom i lijepom u svijetu?“
Drugo pitanje: „Zašto trebam mrziti lijepo svijeta kad sam lijep i od plemenitog roda?“
Treće pitanje: „Zašto se ne trebam podići iznad ostalih kad sam bogat?“
Četvrto pitanje: „Zašto se ne trebam staviti ispred drugih kad sam dostojniji časti nego drugi?“
Peto pitanje: „Zašto ne trebam težiti vlastitoj hvali kad sam dobar i dostojan hvale?“
Šesto pitanje: „Ako drugima iskažem dobro, zašto ne trebam zahtijevati nagradu?“
Odgovor na prvo pitanje. Sudac odgovori: „Prijatelju, što je u smislu svijeta prijezirno i lijepo, to kao da je gorko i slatko. Za nešto prijezirno u svijetu drži se biti prezren od njega i trpjeti; to je gorko za pravedne i korisno za njihovo zdravlje; za lijepo u svijetu se drži biti sretan i to je zavodljiva slatkoća i kao laskajuće i varljivo zdravlje. Tko dakle bježi od ljepote svijeta i odbacuje njegovu slatkoću, neće vidjeti niti odvratno mjesto pakla, niti kušati njegovu gorčinu, već će se uzdići k mojoj radosti. Da se ne bi kušala gorčina pakla i postigla se nebeska slatkoća, nužno je više težiti za onim što je u svijetu prijezirno nego za onim što je u njemu lijepo jer od mene je sve dobro stvoreno i sve vrlo dobro, no ipak se poglavito treba čuvati onoga što bi onima, koji moje darove nerazumno koriste, moglo dati povod za štetu duše.“
Odgovor na drugo pitanje: „Zašto se dalje ne treba hvaliti rodom? Odgovaram: ono što si primio od svoga oca je najprezrenija trulež i u tijelu svoje majke bio si kao mrtav i potpuno nečist. Također nije bilo u tvojoj moći da budeš rođen od plemenitih ili neplemenitih, već te moja dobrota donijela na to svjetlo. Ponizi se, dakle, ti, koji si nazvan plemenitim, poda mnom, svojim Bogom koji sam učinio da budeš rođen od plemenitog i smatraj se jednakim svojem bližnjem jer ste od istog materijala, iako si ti po mojoj providnosti došao iz visokog roda, a onaj iz niskog. Ti, plemiću, boj se više nego neplemić jer što si višeg plemstva i bogatstva, to će stroži račun biti tražen od tebe i isto tako će te čekati teži sud jer si primio više.“
Odgovor na treće pitanje: „Zašto se ne smije umisliti bogatstvom? Odgovaram: Bogatstva svijeta ti pripadaju samo za potrebe tvojeg uzdržavanja tijela i tvoga odijevanja. Jer svijet je napravljen zato da bi čovjek radom postigao uzdržavanje svoga tijela i vratio se u poniznosti meni, svojem Bogu kojeg je, postavši neposlušan, prezreo, kako me u svojoj oholosti zanemario. No kažeš li da su vremenita dobra tvoja, kažem ti izvjesno da kao da si nasilno prisvajaš ono što imaš iznad svoje potrebe. Jer vremenita dobra trebaju sva biti zajednička i iz ljubavi za potrebite jednaka. No ti prisvajaš u obilje ono što bi trebalo iz samilosti biti dano drugima, iako i mnogi na razuman način ispred drugih imaju mnogo toga što razumno posjeduju i pametno razdjeljuju. Da na sudu ne bi bio teško optužen da si primio veće nego drugi, za savjetovati ti je da se u oholijem uzdizanju i gomilanju bogatstva ne smatraš ispred drugih. Jer kao što je prijatno u svijetu posjedovati više vremenitog nego drugi i imati obilje, tako je na sudu strašno i preko mjere teško ako se dozvoljeno ne upotrijebi razumno.“
Odgovor na četvrto i peto pitanje: „Zašto se dalje ne treba tražiti vlastita hvala? Odgovaram: nitko nije od samog sebe dobar osim mene, Boga, i svaki koji je dobar, od mene je. Ako zato ti, koji si ništa, tražiš svoju vlastitu hvalu, ali ne moju, iako od mene dolazi svaki savršeni dar, tvoja je hvala isprazna i vrijeđaš mene, svoga stvoritelja. Kako zato sve dobro koje imaš dolazi od mene, tako samo meni pripada sva hvala i kako ti ja, tvoj Bog, dajem sve vremenito, snagu i zdravlje, savjest i oštroumnost izmisliti ono što ti je najkorisnije, kao i vremena i život, tako zbog svih tih dobara biti čašćen tako što sa dodijeljenim postupaš dobro i razumno. No ako to upotrebljavaš loše, tako je krivnja kao i nezahvalnost na tvojoj strani.“
Odgovor na šesto pitanje: „Zašto se dalje za dobra djela u sadašnjosti ne treba tražiti vremenito vraćanje? Na to ti odgovaram: svaki koji drugome iskaže dobro u namjeri da od ljudi ne očekuje vraćanje, već im želi dati kao ja, Bog, primit će najveće za najmanje, vječno za vremenito. No tko želi zemaljsko za vremenito, primit će što želi, no izgubit će vječno. Da bi se dakle željelo vječno umjesto prolaznog, korisno je ne kod ljudi, već kod mene tražiti svoju plaću.“
Categories:
Nebeske objave
