KNJIGA PETA - 6. ispitivanje
Prvo pitanje. Opet se pojavio isti na stepenici koji je prije bio tamo i reče: „O, suče, pitam te, zašto jedno dijete dolazi živo iz tijela svoje majke i postiže krštenje i zašto drugo umire u majčinu tijelu nakon što je primilo dušu?“
Drugo pitanje: „Zašto se dalje pravednom čovjeku događa mnogo protivnog, a nepravednom pak sve prema želji?“
Treće pitanje: „Zašto nastaju pošasti, glad i nedaće koje muče tijelu?“
Četvrto pitanje: „Zašto dalje smrt dolazi iznenada tako da se vrlo rijetko može predvidjeti?“
Peto pitanje: „Zašto podnosiš ljude koji se s umišljajem srde i zavidni su i idu u rat s namjerom da se osvete?“
Odgovor na prvo pitanje. Sudac odgovori: „Prijatelju, tvoje pitanje ne dolazi iz ljubavi, već iz mojeg dopuštenja, zato ću ti dati odgovor kroz usporedbu riječi. Pitaš: zašto jedno dijete umire u tijelu svoje majke, a drugo živo dolazi na svijet? Razlog je slijedeći. Sva jakost dječjeg tijela je uzeta iz sjemena oca i majke; no ako začeti plod zbog bilo koje slabosti oca ili majke nema nužnu jakost, umire zbog toga brže. Mnogo toga proizlazi i iz nemarnosti i nebrige roditelja kao što je mnogo toga posljedica moje božanske pravednosti što su duša i tijelo nakon njihova sjedinjenja ranije razdijeljeni. Ipak, dušu, ako za oživljenje tijela i nije primila dulje vrijeme, ne čekaju one najteže muke, već se više približava mojem, meni poznatom milosrđu. Jer kao što se sunce kad sjaji u kuću ne vidi u svojoj ljepoti, već se vide samo zrake, tako ove duše dolaze, iako zbog nedostatka krštenja ne vide moje lice, bliže mojem milosrđu nego muci, no ipak ne kao moji izabrani.“
Odgovor na drugo pitanje: „Zašto se pravednim ljudima događaju protivnosti? Odgovaram: Moja pravednost zahtijeva da svaki pravednik postigne što želi. No nije pravednik onaj koji primjereno svojoj poslušnosti i za usavršavanje pravednosti ne želi podnositi protivnosti i koji svojem bližnjem iz Božje ljubavi ne iskazuje dobro. Ako zato moji prijatelji razmatraju što sam ja, njihov Bog i otkupitelj, učinio za njih i obećao im i istovremeno se obaziru na to kakva je zloba u svijetu, tako mole na moju čast i za vlastiti spas, kao i da ublaže grijeh, radi opreza radije za protivnosti nego za radosti svijeta zbog čega i dopuštam da nad njih dođu nevolje. Ako ih sad neki među njima podnose i manje strpljivo, ne dopuštam da se događa bez razloga i pomažem im u nevolji; jer kao što sin, kad je u djetinjstvu kažnjen od svoje ljubazne majke, zna malo zahvale majci jer ne shvaća zašto je kažnjen, ali kasnije, kad dođe u godine razlikovanja, zahvaljuje joj jer je kroz njezin odgoj zadržan od zla i navikao se na dobro ponašanje i odgoj, na isti način ja činim sa svojim odabranima; jer budući da mi oni predaju svoju volju i iznad svega me vole, jedno ih vrijeme opsjedaju nevolje i iako u sadašnjosti ne prepoznaju savršeno moja dobročinstva, iskazujem im što će im koristi u budućnosti. No bezbožnici, budući da se ne brinu o pravednosti i ne boje se drugima nanijeti nepravdu i koji žele prolazno i vole prijatno zemaljsko, zbog moje pravednosti imaju jedno vrijeme sreću i slobodni su od bičeva da ne bi griješili više ako bi ih dotakle protivnosti. Ipak, zlima nije dano sve što žele da bi znali da kod mene stoji ako nešto želim dati budući da i nezahvalnima činim dobro, iako ne zaslužuju.“
Odgovor na treće pitanje: „Zašto dalje dolaze pošasti i glad? Odgovaram: u zakonu je pisano da tko počini krađu, mora dati više nego što je uzeo; ako prema tome nezahvalni ljudi ne prime moje darove i zloporabe ih i od mi nije iskazana dužna čast, u sadašnjem vremenu opsjedam tijelo većom nevoljom da bi u budućnosti duša bila pošteđena. Ponekad pošteđujem i tijelo i kažnjavam čovjeka na onome i kroz ono što voli da me onaj, tko me nije htio prepoznati, budući da se radovao, kroz nevolju razumije i upozna.“
Odgovor na četvrto pitanje: „Zašto dalje dolazi iznenadna smrt? Odgovaram: kad bi čovjek znao vrijeme svoje smrti, služio bi mi iz straha ili bi od boli ostao bez snage. Da bi mi čovjek mogao služiti iz ljubavi i uvijek bio zabrinut za sebe, ali osiguran za mene, zato je sat izlaska svih neizvjestan i to s pravom. Jer kad je čovjek napustio što je bilo istinsko i izvjesno, bilo je nužno i pravedno da bude mučen od nesigurnosti.“
Odgovor na peto pitanje: „Zašto dopuštam da se ljudi, kad se njihova osvetljivost prepuni, otvore ratu? Odgovaram: svaki koji ima savršenu volju naštetiti svojem bližnjem, sličan je đavlu i njegov je ud i alat i đavlu bih nepravedno učinio kad bih mu, bez da imam pravo, uzeo njegovog slugu. Kao što me moj alat služi u svemu što mi se sviđa, tako pravednost zahtijeva da đavao u onome, tko je više njegov nego moj ud, djeluje i čini što je njegovo, bilo za čišćenje drugih ili za okončanje svoje zlobe budući da tako dopuštam i grijeh to zahtijeva.“
Categories:
Nebeske objave
