Dalje se pojavio redovnik na ljestvama i reče: „O, suče, pitam te zašto dopuštaš da u hramovima pogana budu postavljeni bogovi i uživaju čast jednako tebi samome kad je tvoje kraljevstvo plemenitije od njihova?“
Drugo pitanje: „Zašto dalje ne dopuštaš da ljudi u ovom životu ne vide tvoju slavu da bi je to žarkije željeli?“
Treće pitanje: „Ako su dalje tvoji sveti i anđeli plemeniti i sveti iznad svih stvorenja, zašto se ne daju vidjeti od ljudi u ovom životu?“
Četvrto pitanje: „Ako je dalje muka pakla tako strašna da se ništa s time ne može usporediti, zašto ne dopuštaš da ljudima u ovom životu postane vidljiva da bi se pobjeglo od nje?“
Peto pitanje: „Kad su na kraju đavoli tako unakaženi i bez usporedbe odvratni, zašto se ne pojave ljudima vidljivi kad ih onda nitko ne bi slijedio niti im dao svoje odobravanje?“
Odgovor na prvo pitanje. Sudac odgovori: „Prijatelju, ja sam stvoritelj svih stvari; zlome ne činim nikakvu veću nepravdu nego dobrom jer sam pravedan. Moja pravednost je da ulazak u nebo treba biti postignut postojanom vjerom i razumnom nadom i žarkom ljubavlju. Sve što se u srcu voli više i vrućije, na to se češće misli i to se češće moli; tako su i bogovi koje se izlaže u hramovima, iako nisu bogovi i stvoritelji jer samo je jedan stvoritelj, naime ja, Bog Otac, Sin i Duh Sveti, ipak od vlasnika hramova, ljudi, više voljeni od mene da bi im u svijetu išlo dobro, ali ne da bi živjeli sa mnom. Kad bih sad uništio ono što ljudi vole više od mene i kad bih dao da me mole protiv svoje volje, činio bih im nepravdu kad bih im uzeo ono što žele svojom slobodnom voljom. Budući da nemaju vjeru u mene i u srcu se nečemu raduju više nego meni, na razuman način dopuštam da ono što vole i srcem žele, također izvana ostvare djelom i budući da svoje vlastito stvorenje vole više od mene, njihova stvoritelja kojeg su iz njegovih znakova i djela mogli istinito prepoznati da su htjeli upotrijebiti svoj razum, tako je, budući da su zaslijepljeni, njihovo stvorenje prokleto i prokleti su njihovi idoli, a oni sami će na sramotu i zbog svojeg budalaštva biti suđeni jer nisu htjeli uvidjeti kako sladak sam ja, njihov Bog koji sam iz vruće ljubavi stvorio i otkupio ljude.“
Odgovor na drugo pitanje: „Zašto dalje moja slava nije vidljiva? Odgovaram: moja slava je neizreciva i u ljupkosti s ničim usporediva. Kad bi sad moja slava mogla vidjeti takva kakva jest, čovjekovo raspadljivo tijelo bi postalo nemoćno i slabo kao osjetila onih koji su gledali moju slavu na gori. Tijelo bi se također od radosti duše prestalo raditi i ne bi zadržalo postojanost za tjelesni rad. No budući da se bez rada ljubavi ne događa ni pristup nebu i da bi vjera imala svoju nagradu, a tijelo bilo sposobno raditi, moja je slava jedno vrijeme skrivena da bi iz želje i vjere u vječnosti mogla biti gledana to sretnije i bogatije.“
Odgovor na treće pitanje: „Zašto se dalje sveti ne vide kakvi jesu? Odgovaram: kad bi moji sveti javno postali vidljivi i na vidljivi način govorili, bila bi im iskazivana čast jednako kao i meni i vjera ne bi imala zaslugu, slabost tijela također ne bi izdržala pogled na njih. Zato se moji sveti niti ne čuju niti ne vide kakvi jesu da bi sva čast bila iskazana meni i da bi čovjek znao da se nikoga ne treba voljeti više od mene. No ako se moji sveti povremeno i ukažu, ipak se ne daju pokazati u obliku slave u kojoj se zaista nalaze, već u obliku sa sakrivenim obiljem snage u kojem mogu biti gledani bez pomutnje tjelesnog razuma.“
Odgovor na četvrto pitanje: „Zašto dalje muke pakla ne postaju vidljive? Odgovaram: kad bi se muke pakla kakve jesu pokazale vidljive, čovjek se bi od straha potpuno ukočio i nebesko tražio iz straha, ne iz ljubavi. No budući da nitko ne treba tražiti božansku radost iz straha od kazne, već iz božanske ljubavi, kazne se drže skrivenima. Jer kao što dobri i sveti ne mogu kušati onu neizrecivu radost kakva je prije odvajanja tijela i duše, tako i zli ne osjećaju muku, već nakon što je duša odijeljena od tijela, iskustvom osjećaju ono što razumom nisu htjeli provjeriti kad su mogli.“
Odgovor na peto pitanje: „Zašto se dalje đavoli ne ukazuju vidljivi? Odgovaram: kad bi njihova odvratna ružnoća bila gledana, duša gledaoca bi od samog pogleda postala nerazumna; cijelo tijelo bi treslo kao ono drhtećeg čovjeka, srce također kao da bi od straha umrlo obezdušeno; i noge bi bile izvan stanja da nose preostale udove. Da bi duša postojano ostala u svojem razumu i srce bilo budno u mojoj ljubavi i tijelo ostalo dovoljno jako da radi u mojoj službi, ružnoća đavola se drži skrivenom da bi istovremeno njihova zloba i drskost bili zauzdani.“
Categories:
Nebeske objave
