Krist razgovara sa svojom zaručnicom Brigitom i kaže da se ne da uznemiriti što nad jednim čovjekom koji je bio veliki grešnik odmah ne izvrši pravednost; jer on odgađa kaznu da bi njegova pravednost, ako je dosudi, bila drugima očita. Također kaže njegove božanske riječi koje su sadržane u ovoj knjizi božanskih objava najprije moraju rasti sve dok ne dozriju do pune zrelosti i odmah potom će na svijet donijeti svoje djelovanje i snagu. Te riječi su kao ulje na svjetiljci, to jest vrline u duši; one podmazuju dušu i čine da duša, kad dođe Duh Sveti, gori i sjaji čudesnim. K tome dodaje kako će se spomenute riječi objava uzdići i donijeti plod i drugdje osim u kraljevstvu Švedske gdje su počele biti objavljivane zaručnici.
Sin Božji reče: „Zašto se uznemiruješ što tog čovjeka tako strpljivo podnosim? Ne znaš kako je teško vječno gorjeti i zato ga podnosim do posljednjeg trenutka da bi u njemu moja pravednost drugima bila očita. Ako se trave koje daju boju odrežu prije svojeg vremena, ne vrijede pri bojanju stvari tako dobro kao kad se odrežu u pripadajuće vrijeme. Tako i riječi moje pravednosti i milosrđa moraju postati očite i rasti do punine vremena da bi donijele plod, više služile onoj stvari za koju su dane i mojoj snazi dodijele prikladnu boju. Zašto se uostalom brineš o tome što onaj ne vjeruje mojim riječima ukoliko mu se nisu pokazani jasniji znakovi? Jesi li ga ti rodila ili poznaješ li njegovu unutrašnjost kao ja? On je zaista kao goruća i svjetleća svjetiljka u koju se, ako k tome dođe ulje, dodaje čvrsto prijanjajući stijenj. Tako je svjetiljka vrlina, svjetiljka prikladna za primanje moje božanske milosti. Čim joj se uliju moje riječi, na savršeniji način postaju tekuće i silaze u unutrašnjost srca; koje čudo ako se masnoća tali i čini da svjetiljka gori? Jer vatra je moj Duh koje je u tebi i govori i isti Duh jest i govori i u njemu iako na skriveniji i njemu vrlo koristan način. Ta vatra zapaljuje svjetiljku njegova srca da bi radilo na moju čast. Zapaljuje i dušu da bi primila masnoću milosti i moje riječi od kojih je duša slatko primljena i potpunije promašćena da bi činila dobra djela.
Zato ne boj se, već stoj čvrsto u vjeri. Kad bi ove riječi dolazile od tvojeg duha ili od duha ovog svijeta, s pravom bi se imala bojati; no budući da su od mog Duha kojeg su imali sveti proroci, zato se nemaš čega bojati, već se radovati sve dok se ne bojiš više ispraznog imena svijeta od objava mojih božanskih riječi.
Čuj osim toga što kažem: ovo kraljevstvo je pomiješano s velikim, dugo ostavljenim nekažnjenim grijehom. Zato moje riječi još ne mogu niknuti i donijeti plod kao što ću ti sad objasniti govoreći kroz usporedbu. Zamisli da je u zemlju posađena jezgra. Na nju je stavljeno nešto teško tako da ne može doći u visinu. Ako je ta jezgra dobre snažne kvalitete, ukoliko zbog od gore pritišćuće težine ne može ići uvis, traži okolo zemlje svoj uspon na mjestu gdje se nalazi manja težina. Tu se ukorjenjuje tako duboko i čvrsto da ne samo da donosi vrlo lijep plod, nego i stablo, ako čvrsto naraste, uništava sve što zadržava uspon i širi se nad onim što ga opterećuje. Ova jezgra predstavlja moje riječi. One kod bujanja grijeha u ovoj zemlji ne mogu naći prikladan uspon i prije će niknuti negdje drugdje i stvoriti korist sve dok se tvrdoća ove zemlje ne smanji i dopusti milosrđe.“
Categories:
Nebeske objave
