KNJIGA PETA - 13. objava u knjizi pitanja
Bog Otac razgovara s blaženom Brigitom i pokazuje joj na istančan način snagu pet određenih mjesta u Jeruzalemu i Betlehemu kao i milost koju primaju hodočasnici koji ta mjesta posjećuju u pobožnoj poniznosti i istinskoj ljubavi. Kaže kako se na spomenutim mjestima nalazi posuda koja je zatvorena i nije zatvorena kao i da je rođen lav koji bio vidljiv istovremeno nevidljiv, kako se tamo nalazi janje koje je bilo ostriženo i istovremeno neostriženo, da je bila položena zmija koja je tamo ležala i nije ležala i da je na kraju bio i orao koji je letio i istovremeno nije letio. U ovoj slici također sve izlaže.
Bog Otac reče: „Bio jednom jedan gospodar kojem njegov sluga reče: 'Gledaj, tvoja njiva je izorana, korijenje je iskrčeno; kada da se posije pšenica?' Gospodar mu reče: 'Iako izgleda da je korijenje iskrčeno, ipak su zaostali zastarjele stabljike i panjevi koji u proljeće moraju biti raskinuti od kiše i vjetra. Zato strpljivo čekaj vrijeme sjetve.' Sluga mu odgovori: 'Što da radim u vrijeme između proljeća i žetve?' Gospodar mu odgovori: 'Poznajem pet mjesta. Svatko tko tamo dođe, primit će peterostruki plod ako tamo dođe čist i slobodan od oholosti i goreći u ljubavi. Na prvom mjestu je bila posuda koja je zatvorena i nije zatvorena, mala, a opet nije bila mala; istovremeno svjetleća i nesvjetleća posuda, prazna i istovremeno neprazna, čista i nečista posuda. Na drugom mjestu je rođen lav koji se mogao i nije mogao vidjeti, čuti i ne čuti, dotaknuti i ne dotaknuti, prepoznati i ne prepoznati, vezati i ne vezati. Na trećem mjestu se nalazilo ostriženo janje koje također nije bilo ostriženo, ranjeno i istovremeno neranjeno, koje je tamo zvalo i nije zvalo, bilo je kao umiruće janje i neumiruće. Na četvrtom mjestu je položena zmija koja je ležala i nije ležala, kretala se i nije se kretala, čula je i nije čula, vidjela je i nije vidjela, osjećala je i bila je neosjetljiva. Na petom mjestu je bio orao koji je letio, ali istovremeno i nije letio i koji je došao na mjesto kamo više nikad nije došao, koji je mirovao i nije mirovao, koji se obnavljao i nije se obnavljao, radovao se i nije se radovao, bio je čašćen i nije bio čašćen.'“
Izlaganje i objašnjenje onoga izrečenog u slici
Otac reče: „Posuda o kojoj sam ti pričao je bila Marija, Joakimova kćer, majka Kristova čovještva, jer bila je zatvorena i nezatvorena posuda, zatvorena đavlu, a nezatvorena Bogu. Kao bujica koja želi prodrijeti u posudu ispred sebe, ali ne može i traži druge ulaze i izlaze, tako se đavao želio kao bujica poroka svim svojim idejama približiti Marijinu srcu. No nikad nije mogao prikloniti njezin razum bilo kakvom najmanjem grijehu jer je bila zatvorena za kušnje i u njezino srce je bila pritjecala bujica mojeg Duha i ispunila je posebnom milošću. Drugo, Marija je bila majka mojeg Sina, mala i nemala posuda, mala i neznatna u svojem poniznom poniženju, velika i vrlo nemala u ljubavi moga božanstva. Treće, Marija je bila prazna i neprazna; prazna od svih uživanja i grijeha, neprazna, odnosno ispunjena božanskom slatkoćom i svakim dobrom. Četvrto, Marija je bila svjetleća i nesvjetleća; svjetleća jer je svaka duša od mene stvorena lijepa i jer je njezina duša tako veoma rasla svakom savršenstvu svjetla da se moj Sin učvrstio u njezinoj duši i njezinoj su se ljepoti radovali nebo i zemlja; no ova posuda nije bila svjetleća pred ljudima jer je prezirala časti i bogatstva svijeta. Peto, Marija je bila čista i nečista posuda; bila je čista jer je bila potpuno lijepa i na njoj se nije nalazilo niti toliko nečistog da bi se na to mogla staviti oštrica igle. No nije bila čista jer je izišla iz Adamova korijena i rođena je od grešnika, iako je bez grijeha začeta da bi moj Sin bio rođen od nje bez grijeha.
Tko zato dođe na ono mjesto gdje je naime Marija rođena i odgojena, neće biti samo očišćen, već će biti posuda na moju čast. Drugo mjesto je Betlehem gdje je moj Sin rođen kao lav koji je viđen i zadržan u svojem čovještvu, ali je u božanstvu bio nevidljiv i nepoznat. Treće mjesto je Kalvarija gdje je moj Sin kao nevino janje ranjen i umro dok po božanstvu nije bio podvrgnut patnji i bio je besmrtan. Četvrto mjesto je bio vrt sa grobom moga Sina u koji je bio položen kao prezirna zmija i ležao je po svojem čovještvu dok je po svojem božanstvu bio posvuda. Peto mjesto je Maslinska gora s koje je moj Sin po svojem čovještvu kao orao uzletio na nebo gdje je sa božanstvom uvijek bio. Po svojem se čovještvu obnovio i mirovao dok je po božanstvu uvijek bio u miru i isti.
Tko dakle na ova mjesta dođe čist, s dobrom i savršenom voljom, taj će dobiti da vidi i kuša kako sam sladak Gospodin, ja, Bog. Ako dođeš na ova mjesta, pokazat ću ti još više.“
OVDJE ZAVRŠAVA KNJIGA PETA!
Categories:
Nebeske objave
