KNJIGA PETA - 16. ispitivanje
Prvo pitanje. Opet se pokazao kao ranije redovnik stojeći na svojim ljestvama i reče: „O, suče, pitam te: zašto će prema evanđelju jarci biti postavljeni Tebi slijeva, a ovce zdesna? Zar ti se to sviđa?“
Drugo pitanje: „Ako si dalje Sin Božji jednak Ocu, zašto je onda pisano da niti ti, niti anđeli ne znaju vrijeme suda?“
Treće pitanje: „Ako je tvojim evanđelistima govorio Duh Sveti, zašto je nedostatak slaganja u evanđeljima tako velik?“
Četvrto pitanje: „Ako se dalje cijelom ljudskom rodu Tvojim utjelovljenjem dogodio tako veliki spas, zašto si tako dugo oklijevao da postaneš čovjekom?“
Peto pitanje: „Ako je naposljetku čovjekova duša bolja od cijelog svijeta, zašto posvuda i uvijek ne šalješ svoje prijatelje i svoje propovjednike?“
Odgovor na prvo pitanje. Sudac odgovori: „Prijatelju, ti ne pitaš da bi znao, već da bi tvoja zloba postala poznata. U božanstvu u cijelosti ništa nije od tijela, niti je tjelesnog oblika jer je moje božanstvo duh i dobri i zli ne mogu istovremeno stanovati kod mene kao što i svjetlost i tama jedno kraj drugog. Niti desno niti lijevo nije u mojem božanstvu tjelesno oblikovano, da, ovi meni zdesna neće biti sretniji od onih slijeva; one riječi su naprotiv govorene na način usporedbe; jer pod desnim se razumije uzvišenost moje božanske slave, pod lijevim povlačenje i nedostatak svega dobroga. Niti ovce niti jarci nisu u toj mojoj čudesnoj slavi u kojoj nije ništa tjelesno, ništa nečisto ili promjenjivo. Pod prispodobama i slikama životinja često su prikazane moralna svojstva ljudi kao što se pod ovcama misli nevinost, pod jarcima razuzdanost, to jest neumjeren čovjek koji treba biti postavljen slijeva gdje je nedostatak svega dobroga. Zato znaj da ja, Bog, ponekad koristim ljudske riječi i usporedbe da bi maleni imao iz čega sisati, a savršeni nešto čime postaju savršeniji i da bi se ispunilo pismo da je djevičin sin postavljen za proturječje da bi se otkrile misli mnogih srdaca.“
Odgovor na drugo pitanje: „Zašto sam dalje ja, Sin Božji, rekao da ne znam sat suda? Odgovaram: pisano je da je Isus rastao, postajao jak i pun mudrosti. Sve što raste i smanjuje se ima promjenjivost, no Bog je nepromjenjiv. Ako sam ja, Sin Božji koji je vječno jednak s Ocem, rastao, to se onda događalo na mojem čovještvu. Ako nešto nisam znao, to nisam znao prema svojem čovještvu, ali prema svojem božanstvu znao sam i znam sve jer Otac ne čini ništa što ne čini i Sin. Ili zna li Otac nešto što ja, Sin, i Duh Sveti ne znamo isto? Nikako! Već samo Otac s kojim sam ja, Sin, i Duh Sveti jedno biće, jedno božanstvo i jedna volja zna onaj sad suda, ali niti anđeli niti bilo koje drugo stvorenje.“
Odgovor na treće pitanje: „Zašto dalje ako je Duh Sveti govorio evanđelistima postoji takvo odstupanje među njima? Odgovaram: pisano je da je Duh Sveti raznovrstan u svojem djelovanju jer svoje milosti razdjeljuje svojim izabranima. Sam Duh Sveti je kao čovjek koji u ruci ima vagu i mnogostruko se njome služi da bi vagu doveo u ravnotežu sve dok se kazaljka ne umiri. Učen čovjek drukčije postupa s vagom nego neučen, slab drukčije nego jak. Isto tako se Duh Sveti u srcima ljudi kao vaga brzo diže i ubrzo spušta; diže se kad podiže srce oštrinom razuma, molitvom duha i zapaljenjem duhovne žudnje; spušta se kad dopušta da se srce zapliće u poteškoće, da se brine o nepotrebnom i da ga nevolje uznemiruju. Kao što vaga pokazuje ispravnu težinu tek onda je ono što je na nju položeno izmjereno i kad sudjeluje ruka onoga koji njome upravlja, tako je i kod djelovanja Duha Svetoga nužno odmjeravanje, dobro ponašanje, jednostavnost namjere i pametno razlikovanje u djelovanjima i vrlinama. Zato sam ja, Sin Božji, vidljiv u tijelu, na različitim mjestima propovijedao različito i imao sam različite sljedbenike i slušatelje; poneki su me slijedili iz ljubavi, drugi iz znatiželje i da bi me imali priliku vidjeti; neki od onih koji su me slijedili su bili oštroumni, drugi jednostavna duha. Zato sam govorio jednostavno čime se podučilo jednostavne. Govorio sam i ono što je više čemu su se mudri čudili. Ponekad sam govorio i u prispodobama i mračno iz čega su neki uzimali prigodu pitati me, ponekad sam ponavljao rečeno ili sam proširivao ili ograničavao. Zato nije čudo ako su oni koji su propovijedanja evanđelja doveli u red zapisali različito, ali istinito; neki među njima su navodili riječ do riječi, neki smisao riječi, a ne same riječi, drugi su pisali što su čuli, ne što su vidjeli, neki ranije ono što se dogodilo kasnije, neki više o mojem božanstvu, ali svaki onako kako mu je Duh Sveti dao govoriti. No trebaš znati da kao evanđeliste treba prihvatiti samo one koje je prihvatila moja Crkva jer usudilo ih se pisati više koji su imali revnost, ali ne prema mojem znanju. Jer gledaj, kao što je danas čitano, rekao sam: 'Razvalite ovaj hram i opet ću ga podići.' Oni koji su čuli ove riječi i svjedočili, bili su istiniti svjedoci u odnosu na čute riječi, ali lažni jer se nisu obazirali na smisao mojih riječi budući da sam ove riječi rekao da se razumiju kao o mojem tijelu. Na sličan način su mnogi na moje riječi: 'Ako ne jedete moje tijelo, nećete imati život' otišli od mene jer nisu razumjeli kraj mojeg govora: 'Moje riječi su duh i život', to jest one imaju duhovni razum, duhovnu snagu. Nije čudo da su se prevarili jer me nisu slijedili iz ljubavi. Zato se Duh Sveti na način vage diže u srcima ljudi tako što govori malo tjelesno, malo na duhovan način. Spušta se kad se čovjekovo srce ili otvrdnjava protiv Boga kroz hereze ili se zapliće u svjetovne stvari i dopušta da se pomrači.“ U tom trenutku reče sudac ispitujućem redovniku koji je stajao na stepenici ljestava: „Prijatelju, tako si me često ispitivao istančanosti; no sad te pitam zbog svoje zaručnice koja ovdje stoji: zašto tvoja duša, koja ima razum i razlikovanje dobra i zla, više voli prolazno nego nebesko i zašto ne živi prema onome što prepoznaje?“ Redovnik odgovori: „Jer djelujem protiv razuma i dopuštam da osjetila tijela imaju moć nad razumom.“ A Krist reče: „Zato će tvoja savjest biti tvoj sudac.“ Na to reče Krist zaručnici: „Gledaj, moja kćeri, koliko mnogo na ljudima može ne samo đavlova zloba, već i zla savjest i to dolazi zato jer čovjek svojim kušnjama ne pruža otpor kao što bi morao. No onaj tebi poznati učitelj nije tako učinio; jer s njim je Duh sišao i tako ga jako kušao da su zamalo sve hereze stajale pred njim i skoro govorile jednim ustima: 'Mi smo istina.' No on sam nije vjerovao svojim osjetilima i nije se nadilazio svojim osjećajima, zato je bio oslobođen i postao je znajući od 'U početku' sve do 'alfa i omega' kao što mu je bilo obećano.“
Objašnjenje
To je o onoj prvoj riječi u Bibliji koja tamo počinje: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“, sve do Otkrivenja Ivanova gdje je pisano o alfi i omegi. I onaj učitelj je bio magistar Matija, kanon Linköpinga i ispovjednik svete Brigite. O njemu je govor u 3. i 52. poglavlju prve knjige i 89. poglavlju šeste knjige objava.
Odgovor na četvrto pitanje: „Zašto sam dalje tako dugo oklijevao postati tijelo? Odgovaram: zaista, moje utjelovljenje je bilo nužno; jer njime je prokletstvo bilo raskinuto i sve na nebu kao i na zemlji dovedeno u mir. No ipak je bilo nužno da čovjek prije bude podučen prirodnim zakonom, onda pisanim; jer kroz prirodni je zakon postalo vidljivo kako je velika i koje vrste bila čovjekova ljubav, a kroz pisani zakon je čovjek prepoznao svoju slabost i svoju bijedu i onda je počeo pitati za lijek. Bilo je dakle prikladno da liječnik dođe onda kad je slabost postala velika i da onda kad je bolest prevladala lijeka bude u izobilju. No pod prirodnim kao i pod pisanim zakonom je isto tako bilo mnogo pravednika i mnogi su imali Duha Svetoga, mnogo su toga prorekli, odgojili su druge za častan život i očekivali su mene, Otkupitelja. Ovima je moje milosrđe blizu i vječna kazna ih ne dohvaća.“
Odgovor na peto pitanje: „Zašto dalje, ako je duša bolja od svijeta, propovjednici poslani nisu uvijek i posvuda? Odgovaram: istina je da je duša dostojnija i plemenitija nego sav svijet i postojanija od svega; dostojnija je jer je duhovna i jednako anđelima stvorena za vječnu radost, a plemenitija je zato što je prema slici moga božanstva stvorena, besmrtna i vječna. Budući da je čovjek plemenitiji i dostojniji od svih stvorenja, treba voditi plemenitiji život nego svi budući ispred drugih razumom učinjen bogatim. No ukoliko čovjek zloporabi razum i moje božanske darove, što je čudo ako za vrijeme pravednosti kažnjavam što je za vrijeme milosrđa propušteno. Zato propovjednici nisu poslani posvuda niti uvijek jer ja, Bog, koji unaprijed vidim tvrdoću mnogih srdaca, želim svoje odabrane poštedjeti teškoća da se ne muče uzaludno i jer mnogi griješe s trudom i znanjem i odlučuju radije ostati u grijehu nego se preobratiti; zato nisu vrijedni čuti glasnike spasenja. Ali, prijatelju, sad ću učiniti kraj s odgovaranjem na tvoje misli i ti ćeš završiti svoj život. Sad ćeš iskusiti što su ti koristili bogata rječitost i ljudska naklonost. O, kako bi sretan bi bio da si se obazirao na svoje zvanje i svoje zavjete!“
Potom Duh reče zaručnici: „Moja kćeri, ovaj, kojega si vidjela da pita ovako velike stvari, još živi u tijelu, ali neće ostati živ niti jedan dan; njegovi osjećaji i misli njegova srca su ti pokazani u slikama ne njemu na veću sramotu, već na spas drugih duša. Ali gledaj! S njegovim osjećajima i mislima će završiti njegov život i njegova nada.“
Categories:
Nebeske objave
