Kako što redovnika ne čini odijelo, već vrlina poslušnosti i slijeđenja pravila i kako istinsko kajanje srca s namjerom popravljanja otima dušu iz đavolje ruke.
Đavao se pojavio i reče: „Gledaj, redovnik mi je pobjegao i ostala je samo njegova slika.“
A Gospodin mu reče: „Objasni što misliš.“
Đavao reče: „Iako neradno, učinit ću to. Istinski redovnik je sam svoj čuvar; njegova odijelo je poslušnost i promatranje svojih zavjeta jer kao što se tijelo pokriva haljinom, tako duša vrlinama. Vanjsko odijelo tako ne koristi ništa ako se ne čuva unutarnje jer redovnika ne čini odijelo, već vrlina. Ovaj redovnik mi je pobjegao jer je mislio ovako: 'Prepoznajem svoj grijeh i od sad ću se popraviti i s Božjom milošću neću nikad više griješiti.' Po toj volji je razdvojen od mene i sad je Tvoj.“
Njemu odvrati Gospodin: „Kako sad još preostaje slika?“
A đavao reče: „Ako ne dovede u sjećanje počinjene grijehe i ako nad njima ne osjeti kako bi trebalo savršeno kajanje.“
Objašnjenje
Ovaj redovnik je u svećenikovim rukama u trenutku podizanja tijela Kristova vidio našeg Gospodina Isusa Krista u obličju djeteta kako mu govori: „Ja sam Sin Božji i Sin Djevice.“ Predvidio je način i vrijeme svoje smrti u godinu o čemu se može čitati u mnogim poglavlja u legendi svete Brigite. Redovnikovo se zvao Gerekinus. Vodio je i vrlo suzdržan život. Kad je trebao umrijeti, ugledao je zlatno pismo koje je sadržavalo tri slova P, O i T od zlata. To je ispričao svojoj braći i reče: „Dođi, Petre, požurite. Olaf i Thordo.“ Nakon što ih je pozvao, preminuo je. Tri pozvana su umrli u jednom tjednu i slijedili su ga. O istom bratu je govor i u pedeset i petom poglavlju dodanim objavama gdje se govori: „Jedan redovnik sveta života ovog samostana Alvastre i tako dalje.“
Categories:
Nebeske objave
