Krist govori zaručnici da postoje dvije vrste uživanja, duhovno i tjelesno. Duhovno uživanje postoji kad se duša raduje Božjim dobročinstvima; tjelesna kad se kod željenih potreba uzme okrjepa.
Sin govori: „Između mene i njega se nalazi nešto kao membrana koja ga sprječava uživati u mojoj duši jer mu nešto drugo pravi radost.“
A zaručnica koja je to čula reče Gospodinu: „Hoće li ikad imati uživanje?“
Gospodin odgovori: „Postoje dva uživanja, jedno duhovno i jedno tjelesno. Tjelesno ili prirodno uživanje se događa kad se nakon željenih potreba uzme okrjepa pri čemu čovjek treba misliti ovako: 'O, Gospodine, budući da si zapovjedio da se okrijepimo samo za nuždu, bila Ti hvala; daj mi milost da mi se pod užitak ne ušulja grijeh.' Ali kad se uspne radost nad vremenitim dobrima, čovjek treba misliti ovako: 'O, Gospodine, sve zemaljsko je samo zemlja i prolazno, zato mi daj da to tako koristim da ti o svemu mogu znati položiti račun.' Duhovna radost se događa kad se duša raduje Božjim dobročinstvima i vremenito koristi protiv volje i time se bavi samo radi nužde. Membrana se raskida kad je Bog duši sladak i kad je njegov strah stalno u srcu.“
Categories:
Nebeske objave
