Priluka

KNJIGA ČETVRTA - 122. poglavlje

Kako život jednog raspuštenog i mlačnog čovjeka sliči uskom i opasnom mostu s kojeg će ga neprijatelj đavao, ukoliko se brzo ne obrati i ne skoči u brod pokore i vrlina, strovaliti u dubinu ponora.

„Ono je moj smrtni neprijatelj jer me ismijava i izruguje. Ispunjava svu svoju volju i svu svoju žudnju kako može. On je kao onaj koji se nalazi na uskom mostu na čijoj lijevoj strani vrlo veliki ponor iz kojeg se nitko tko u njega upadne ne vraća. Na njegovoj desnoj strani stoji brod na kojem će, ukoliko uskoči na njega, mučno uteći, ali imati nadu života. Taj most je njegov tužan i kratak život u kojem ne stoji kao muževan čovjek koji se bori, niti kao putnik koji dan za danom kroči i napreduje na putu, već leži lijenčina i želi piti iz vode požude. Predstoje mu dvije sudbine. Ako ustane s mosta, ili će pasti u ponor, to jest u dubinu pakla ukoliko se okrene lijevo, to jest djelima tijela, ili će, ako skoči u brod, mučno uteći ukoliko usvoji strogost svete Crkve i njezinu poduku; iako mu je teško, time će se spasiti. Zato neka se što prije okrene da ga neprijatelj ne bi strovalio s mosta jer će onda zvati, ali neće biti uslišan već će biti kažnjen za vječnost.“

Dodatak
Kad je ovaj vidio da se kralj promijenio i da ne može više na uobičajen način kod njega biti saslušan, razvio je zlu volju prema gospođi Brigiti i izlio je na nju visoko s jednog prozora dok je išla jednom uskom ulicom vodu. Ona je rekla onima koji su tamo stajali: „Neka ga Bog poštedi i ne naplati mu na budućem svijetu.“

Na to se Krist pojavio gospođi Brigiti pod misom i reče: „Onaj čovjek koji je iz zlobe s prozora nad tebe izlio vodu žeđa za krvlju. Prolio je krv; on želi zemlju, a ne mene; govori smiono protiv mene; časti svoje tijelo, umjesto tijelo mene njegova Boga i isključio me iz svojeg srca. Neka se čuva da ne umre u svojoj krvi.“ Nakon toga je ovaj čovjek živio još kratko vrijeme i umro je od isteka krvi iz nosa kao što mu je bilo prorečeno.

Categories: