KNJIGA ČETVRTA - 75. poglavlje
Zaručničine riječi molitve Kristu i Djevici pri čemu pjeva najbolju hvalu. Utješni odgovor Djevice kćeri u čemu kroz primjer pokazuje Bog pomoću pravedne odluke često dopušta đavlovu laž da bi Božja snaga postala to vidljivija i kako nevolje daju uputu za duhovna dobra.
„Blagoslovljen Ti, moj Bože, moj stvoritelju i otkupitelju. Ti si otkupnina kojom smo otkupljeni iz zarobljeništva, po kojoj smo svi vođeni svemu spasu, po kojoj smo postavljeni udružujemo s Jedinstvom i Trojstvom. Zato se, iako se u svojoj ružnoći sramim, ipak radujem da Ti koji si jednom za nas umro nikad više nećeš umrijeti. Jer Ti si zaista jedini koji je bio i prije svijeta. Ti imaš moć nad životom i smrti. Samo Ti si dobar i pravedan, samo Ti svemoguć i strašan. Zato budi blagoslovljen u vječnost. Ali što da kažem o tebi, blagoslovljena Marijo, ti cijeli spase svijeta? Ti si slična onome tko prijatelju koji je bio tužan zbog gubitka neke stvari opet daje vidjeti izgubljeno čime se ublažila bol, narasla je radost i cijelo se srce zapalilo. Tako si ti, najslađa Marijo, svijetu pokazala njegova Boga kojeg su ljudi izgubili i rodila si ga u vrijeme koje je bilo pokazano prije svih vremena i nad čijim rođenjem se radovalo sve što je bilo na nebu i na zemlji. Zato te, najslađa Marijo, molim da mi pomogneš da se moj neprijatelj ne bi radovao nada mnom niti me nadvladao svojom lukavosti.“
Majka odgovori: „Pomoći ću ti. Ali zašto si žalosna što si ono što si čula i što je tjelesno vidjela na duhovan način kad ti je onaj ratnik koji živi u tijelu pokazan kao duhovno mrtav i potreban duhovne pomoći? Čuj sad sigurnost tumačenja. Sva istina je od Boga, a svaka laž od đavla jer je on otac laži. Budući da je istina od Boga, po đavlovoj zlobi i laži koje Bog ponekad dozvoljava prema tajnoj odluci je Božja snaga to vidljivija kao što ću ti pokazati kroz primjer izvjesne djevice. Ona je vrlo nježno voljela svojeg zaručnika i on nju na sličan način. Kroz njihovu ljubav je Bog bio slavno čašćen i roditelji s obje strane su se tome radovali.
Kad je to vidio njihov neprijatelj, ovako je mislio: 'Znam da se zaručnik i zaručnica međusobno približavaju na trostruki način: pismima, uzajamnim razgovorima i tjelesnim sjedinjenjem. Da glasnici i poštari ne bi imali pristup, sve ću putove napuniti kolcima, trnjem i kukama; da se više ne bi približavali uzajamnim razgovorima, prouzročit ću buku koja će ih smetati u govoru. Da ne bi sreli za sjedinjenje u tijelu, postavit ću čuvare da promatraju svaki otrov tako da ne nađu nikakvu priliku da dospiju jedno k drugome.'
Kad je zaručnik koji je bio pametniji od neprijatelja to prepoznao, ovako je rekao svojim slugama: 'Moj neprijatelj mi smještava u tome i tome. Pazite na tim mjestima i kad tako nađete, pustite da ga radi sve dok ne postavi zamke. Nakon toga se uzdignite, ali nemojte ga ubiti, već mu ga izrugajte i derite se na njega da bi vaši susluge kad prepoznaju neprijateljevo lukavstvo mogli biti pažljiviji u straži i oprezu.'
Na sličan je način i u duhovnim stvarima. Pisma kojima se zaručnik i zaručnica, to jest Bog i dobra duša međusobno približavaju nisu ništa drugo doli molitve i uzdasi pobožnih; jer kao što stvarno pismo pokazuje sklonost i volju onoga koji ga pošilja, tako molitve pobožnih Božjem srcu i povezuju dušu s Bogom vezom ljubavi. Ali đavao ponekad sprječava srca ljudi tako da ne mole za ono što služi spasu duše ili je suprotno tjelesnom uživanju. On također sprječava da budu uslišani kad mole za druge grešnike jer ti grešnici za sebe ne mole za ono što služi duši za vječnu korist. Što su uzajamni razgovori kojima zaručnik i zaručnica postaju jedno srce i jedna duša drugo doli pokora i kajanje? No kod njih đavao ponekad podiže tako veliku buku da se međusobno ne čuju.
To su zla nadahnuća koja srcu koje na plodan način želi vršiti pokoru šapće i govori mu: 'O, ti nježna dušo, teško je poduzeti ono na što nisi naviknuta i što je neobično. Mogu li svi biti savršeni? Dovoljno ti je biti kao mnogi drugi; što poduzimaš više? Zašto činiš što nitko ne čini? Ne možeš to trajno provoditi, svi će ti se rugati budeš li se previše ponižavao.'
Takvim nadahnućima je duša prevarena i misli si: 'Teško je prekinuti ono na što si naviknut; zato ću ono što je prošlo ispovjediti, ali onda mi je dovoljno slijediti put većine; ne mogu biti savršen; Bog je svemoguć i ne bi nas otkupio da je htio da propadnemo.' Takvom bukom đavao sprječavao dušu tako da je Bog ne čuje; ne kao da Bog ne bi mogao čuti sve, već zato jer se Bog kad to čuje ne raduje kad se duša radije slaže sa svojim kušnjama nego s vlastitim razumom.
Tjelesno sjedinjenje zaručnika i zaručnice predstavlja unutarnje sjedinjenje duše s Bogom kroz želju za nebeskim i čistu ljubav u kojima duša treba gorjeti svakog sata. Ali ta se ljubav sprečava na četiri načina. Prvo, đavao nadahnjuje dušu da učini nešto protiv Boga čime duša ako u tome uživa i malo se obazire privlači Božje neprijateljstvo. Drugo, đavao dušu nadahnjuje da učini nešto dobro da se ljudima pokaže ljubazna, a ponekad da radi časti i straha od svijeta propusti nešto dobro što bi mogla učiniti. Treće, đavao čini da duša zaboravi na dobro i osjećaju gađenje nad tim čime se narav otkida i postaje mrzovoljna. Četvrto, đavao uzbuđuje dušu brigom za svjetovne stvari ili radošću, preobilnom boli ili štetnim strahom. Time se sprječavaju pisma i molitve pravednih kao i uzajamni razgovori zaručnika i njegove zaručnice. No iako je đavao lukav, Bog je još mudriji i jači raskida neprijateljeve konope da bi poslana pisma mogla dospjeti zaručniku. Zamke se raskidaju nakon što Bog duši nadahne da želi samo dobro i da u srcu ima želju bježati od onoga što je zlo i činiti ono što se Bogu sviđa. Buka koju neprijatelj prouzrokuje se ometa kad duša skromno vrši pokoru i ima volju da ne padne natrag u grijehe koje je ispovjedila. Znaj da đavao ne nasrće samo na Božje neprijatelje vikom i galamom, već i Božje prijatelje kao što ćeš prepoznati na jednom primjeru. Pretpostavi da jedna djevica s jednim muškarcem vodi razgovor. Pred njom je zavjesa koju je muškarac vidio, ali djevica ne. Nakon što je razgovor završio, djevica je otvorila oči, ugledala zavjesu i bojažljivo si je mislila: 'Neka me Bog sačuva da nisam možda prevarena neprijateljevom zamkom.' Kad je muškarac vidio djevicu tužnu, odvukao je zavjesu i pokazao joj je cijelu istinu. Tako i savršeni ljudi primaju Božje nadahnuće; đavao ih onda buni obmanom da se ili uzdignu u iznenadnoj oholosti ili budu oboreni velikim strahom ili neurednom blagošću podnose grijehe drugih ili oslabe preobiljem radosti ili tuge.
Na sličan način se dogodilo s tobom. Jer đavao je neke potaknuo da ti pišu da je onaj ratnik mrtav iako je još živio od čega si primila veliku bol. Ali Bog ti je pokazao njegovu duhovnu smrt tako da ti je ono što pisci lažno izvještavaju od Boga za utjehu pokazano istinitim. Istina je dakle kad se kaže da nevolje vode duhovnim dobrima. Jer kad prigodom laži koje si čula ne bi bila ožalošćena, ne bi ti bila pokazana tako velika snaga i ljepota duše. Zato je da bi mogla prepoznati tajnu Božju namjeru između tvoje duše i Boga bila izvjesna zavjesa kad je govorio kako zbog toga što se duša pokazala u obličju nekoga potrebnog pomoći, tako i zbog toga što se Bog u svakom svojem govoru pridržavao reći da ćeš u svoje vrijeme saznati je li mrtav ili živ. Nakon što ti je pokazana ljepota duše i njezin ukras čime duša mora biti opremljena za ulazak u nebo, zavjesa je uklonjena i pokazala se istina, naime da je onaj čovjek tjelesno živio, a duhovno bio mrtav i tko želi ući u svoju nebesku domovinu, mora se naoružati takvim vrlinama. Đavlova namjera je bila kušati te lažima i uznemiriti te da bi te kroz bol zbog oduzimanja tako vrijednog prijatelja odvukao od Božje ljubavi. Ali nakon što si rekla: 'Neka me Bog sačuva da ovo možda nije prevara' rekla i 'Bože, pomogni mi', zavjesa je uklonjena i pokazana ti je kako tjelesna, tako i duhovna istina. Gledaj, kako je i đavlu dozvoljeno ožalostiti pravedne da bi se njihova kruna mogla povećati.“
Categories:
Nebeske objave
