KNJIGA ČETVRTA - 74. poglavlje
Kristove riječi zaručnici i riječi Ivana Krstitelja Kristu u kojima ga hvali i pred njegovim licem moli za kršćane, posebno za jednog ratnika. Na njegove molitve je ratnik svojim vlastitim i rukama slavne Djevice i Petra i Pavla opremljen i počašćen duhovnim oružjem, to jest vrlinama. Što je predstavljeno svakim tjelesnim oružjem i o dobroj molitve.
Sin Božji je razgovarao sa zaručnicom i reče: „Danas si napisala da je bolje sam preduhitriti nego biti preduhitren. Tako sam ja tebe preduhitrio slatkoćom svoje milosti da đavao ne bi ovladao tvojom dušom.“
Odmah se pojavi Ivan Krstitelj i reče: „Blagoslovljen Ti, Bože, koji si prije svih stvari, kraj kojeg nikad nije bio neki drugi bog i umjesto kojeg drugog niti nema niti će biti; jer Ti jesi i bio si vječno Jedan Bog. Ti si od proroka obećana istina kojoj sam dok se još nisam rodio radosno poskakivao i koju upoznao potpunije nakon što sam pokazao na nju. Ti si naša radost i naša slava. Ti si naše veselje i naša naslada. Jer gledate Tebe nas ispunja neizrecivom milinom koju nije prepoznao nitko osim onoga koji ju je kušao. Ti sam si i naša ljubav. I nije čudo da Te volimo jer budući da si sam ljubav, ne samo da voliš one koji Te vole, nego budući da si stvoritelj svih stvari, iskazuješ svoju ljubav i onima koji Te preziru priznati. No sad, moj Gospodine, budući da smo po Tebi i u Tebi bogati, molimo Te da od tog našem duhovnog bogatstva daš onima koji nemaju bogatstvo tako da kao što se mi u Tebi radujemo ne zbog svojim zaslugama i ovi postanu dionici naših dobara.“
Krist odgovori: „Zaista, ti si najviši ud nakon i kraj glave; ipak, vrat je još bliži i izvrsniji. Ako sam ja glava svih, onda je moja Majka vrat, onda dolaze anđeli, a ti i moji apostoli ste kao kralješci kralježnice jer ne samo da me volite, već me častite i tako što pomažete onima koji me vole. Zato čvrsto stoji ono što sam rekao: Djela koja sam ja činio i vi ćete činiti i vaša volja je moja volja. Jer kao što se tjelesna glava ne pomiče bez udova, tako se i u vašoj duhovnoj vezi i sjedinjenju ne događa da se jedno želi, a drugo može, već se može sve što svaki od vas želi, zato će se dogoditi ono što želiš.“
Nakon tih riječi je Ivan doveo jednog ratnika koji kao da je bio polumrtav i reče: „Gledaj, Gospodine! Gledaj, ovaj koji ovdje stoji Ti je posvetio svoju ratničku službu. On se trudi boriti, ali ne može pobijediti jer je nenaoružan i slab. Ja pak sam dvostruko zadužen pomoći mu, dijelom zbog zasluga njegovih roditelja, dijelom zbog ljubavi prema mojoj časti koja ga ispunja. Poradi samoga sebe daj mu odjeću za ratničku službu da ne bi bila otkrivena sramota njegove razgoljenosti.“
Gospodin odgovori: „Daj mu što želiš i odjeni ga kako ti se sviđa.“
Na to Ivan reče: „Dođi, moj sine, i primi od mene prvo odijelo svoje ratničke službe; nakon što ga uzmeš, lako ćeš primiti i moći nositi ostalu ratničku odjeću. Ratniku odgovara da na tijelu prvo ima ono što je meko i blago, naime dvostruki plašt. Njega ću ti staviti jer se Bogu tako sviđa. Jer kao što je tjelesni plašt mekan i blag, tako je i duhovan sladak u djelovanju, naime da drži Boga dragog tvojoj duši i ljupkog tvojim sklonostima. Slatkoća dolazi iz dvije stvari, naime iz razmatranja Božjih dobročinstava i iz sjećanja na počinjene grijehe. To dvoje sam imao dok sam još bio dječak. Jer razmatrao sam kojom me milošću Bog preduhitrio dok se još nisam rodio, kojim me blagoslovom blagoslovio nakon mog rođenja. Pri tom razmatranju sam uzdisao nad tim kako bih svojem mogao dostojno uzvratiti. Razmatrao sam i nepostojanost svijeta i žurno sam pošao u pustinju gdje mi je moj Gospodin Isus bio tako sladak da mi je bilo gnusno i mrsko željeti sve radosti svijeta kad sam na to mislio. Zato dođi ratniče i odjeni se ovim dvostrukim plaštem; preostalo će ti se dati u svoje vrijeme.“
Na to se pojavio blaženi apostol Petar i reče: „Ivan ti je dao dvostruko odijelo, a ja koji sam teško pao, ali muževno ponovno ustao, pribavit ću ti pancir, to jest božansku ljubav. Ova ljubav kao pancir koji se sastoji od mnogo željeznih prstena štiti od neprijateljevih projektila i čini čovjeka ravnodušnijim u podnošenju prodirućih zala. Čini ga okretnijim za Božju čast i revnijim za božanski posao, nepobjedivim u protivnostima, strpljivim u nadi, postojanim u onome što poduzme. Taj pancir mora svijetliti kao zlato i biti snažan kao kremen i željezo; jer svaki čovjek koji ima ljubav mora u strpljivosti protiv protivnosti biti rastezljiv kao zlato; treba svijetliti mudrošću i pameću da ne bi prihvatio herezu umjesto neokrnjene vjere i dvojbeno smatrao sigurnim. Pancir također mora biti jak kao željezo da kao što željezo pokorava sve tako i ovaj čovjek koji se trudi u ljubavi treba nastojati poniziti one koji se opiru vjeri i dobrim običajima. Ne treba odstupati od prigovora; ne smije pokleknuti zbog prijateljstva; ne smije postati mlitav i radi vremenite koristi niti se zaklanjati radi tjelesnog mira. Neka se ne boji smrti jer nitko ne može uzeti tijelo ako Bog ne dozvoli. Ako se pancir i sastoji od mnogo prstena, oklop ljubavi prvenstveno drže dva prstena. Prvi prsten ljubavi je spoznaja Boga i često razmatranje božanskih dobročinstava i zapovijedi da bi čovjek znao što treba dati Bogu, što bližnjem, a što svijetu. Drugi prsten je zauzdavanje vlastite volje radi Boga; jer svaki koji savršeno i iskreno voli Boga ne zadržava ništa od svoje volje što je protiv Boga. Gledaj, sine, ovaj pancir ti daje Bog, a ja sam ti ga zaslužio tako što sam ti priskočio po Božjoj milosti.“
Na to se ukazao sveti Pavao i reče: „O, moj sine, vrhovni pastir ovaca Petar ti je dao pancir, a ja ću ti iz Božje ljubavi dati oklop koji je ljubav prema bližnjemu, to jest spremnost pod sudjelovanjem Božje milosti rado umrijeti za spas bližnjeg. Kao što su na oklopu mnoge ploče zajedno spojene i povezane čavlima, tako se u ljubavi prema bližnjem okupljaju mnoge vrline. Svaki koji voli svojeg bližnjeg je dužan prvo osjećati bol zbog toga što svi koji su otkupljeni krvi Isusa Krista Bogu ne uzvraćaju za ljubav, drugo, što sveta Crkva, Božja zaručnica, ne ustraje u svojem hvalevrijednom redu, treće što je vrlo malo onih koji se u gorkoj žalosti i ljubavi sjećaju Božje muke; četvrto, dužan je paziti se njegovog bližnjeg ne pokvari zlim primjerom, peto, da se svojem bližnjem radosno da svoje dobro i moli Boga za njega, da napreduje u svakom dobru i da postane savršen. Čavli koji povezuju ploče su Božje riječi. Kad čovjek ispunjen prema ovim riječima vidi svojeg bližnjeg u nevolji, treba ga tješiti ljubaznim riječima, treba braniti onoga koji je napadnut protiv prava, posjetiti bolesne, otkupljivati zarobljene, ne se sramiti siromašnih, uvijek voljeti istinu, ništa ne postaviti iznad ljubavi prema Bogu, ne se udaljiti od pravednosti. Ovim sam oklopom bio obučen ja koji sam bio slab sa slabima, nisam se sramio licem kraljeva i vladara reći istinu i bio sam spreman umrijeti za spas bližnjeg.“
Potom se pojavila Majka i reče ratniku: „Moj sine, što ti još nedostaje?“
On reče: „Moja glava nema kacigu.“
Na to Majka Milosrđa reče anđelu čuvaru njegove duše: „Kako je tvoja zaštita koristila njegovoj duši i što imaš za predložiti našem Gospodinu?“
Anđeo odgovori: „Imam nešto iako je malo. Ponekad je udjeljivao milostinju i iz ljubavi prema Bogu čitao poneke molitve, ponekad se odricao i vlastite volje radi Božje volje; iskreno je molio Boga da mu svijet postane preziran i da mu Bog bude vrjedniji od svega.“
Majka odgovori: „Dobro je što to možeš donijeti za njega i učinit ćemo kao što čini dobar zlatar koji kad želi izvesti veliko djelo iz zlata, ali je u nuždi i nedostaje mu zlata pomoć traži kod bogata prijatelja. Svi koji imaju zlatu mu pomažu da bi se njegovo djelo dovršilo. No tko će nekome tko radi djelo od gline dati od svojeg zlata budući da glina nije vrijedna da se pomiješa sa zlatom? Svi sveti koji su bogati zlatom će ti sa mnom zavrijediti kacigu koju ćeš imati. Ta kaciga je volja svidjeti se samo Bogu; jer kao što kaciga štiti glavu od projektila i udaraca, tako i dobra, samo na Boga usmjerena volja štiti dušu. Tu su kacigu imali dobri Juraj i Mauricije i mnogi drugi, čak i razbojnik koji je visio na križu; bez nje nitko neće postaviti dobre temelje niti dospjeti do krune. Na toj kacigi moraju biti dva otvora ispred očiju kroz koje se može paziti onoga što se približava. Oni su pamet u onome što se mora napraviti i oprez u onome što se mora izostaviti jer je bez pameti i promišljaja mnogo toga što se na početku činilo dobrim na kraju loše.“
Dalje majka reče ratniku: „Što ti još nedostaje, moj sine?“
On odgovori: „Moja ruke su još gole i nemaju obranu.“
Majka mu odvrati: „Pomoći ću ti da ti ruke ne ostanu gole. Kao što postoje dvije ruke od mesa, tako postoje i dvije duhovne ruke. Desna ruka kojom se treba držati mač predstavlja djelo pravednosti na kojem treba biti pet vrlina kao pet prstiju. Prva je da svaki pravednik treba biti pravedan sam za sebe tako da se čuva da u govoru, činjenju ili primjeru ne nastupi ništa što bi moglo uvrijediti bližnjega da ne bi neurednim vlastitim ponašanjem uništio ono što iz pravednosti na drugima kori ili ih podučava; druga je ne vršiti pravednost ili djela pravednosti iz naklonosti prema ljudima ili ljubavi prema svijetu, već iz ljubavi prema vlastitu Bogu; treća je nikoga se ne bojati protiv pravednosti niti nešto prešutjeti zbog prijateljstva i ne se dati odvratiti od pravednosti za siromašne i bogate, za prijatelja ili neprijatelja; četvrta je htjeti rado umrijeti za pravednost; peta je ne samo činiti pravednost, već je i mudro voljeti tako da u sudu budu i milosrđe i pravednost i da se drukčije kazni koji griješi manje, a drukčije koji griješi teže, drukčije koji iz neznanja, a drukčije koji namjerno ili iz zlobe. Tko ima ovih pet prstiju, treba se čuvati da ne oštri mač u nestrpljivosti niti da ga svjetovna radost ne otupi ili ga neopreznost slomi ili ga zbog nepromišljenosti ne ispusti iz ruke ili ga nepostojanost duše učini crnim.
Lijeva ruka je božanska molitva koja također treba imati pet prstiju. Prvi je čvrsto vjerovati u članke vjere o božanstvu i čovještvu i zaista u sve što priznaje sveta Crkva, Kristova zaručnica; drugi je ne htjeti svjesno griješiti protiv Boga i sve počinjene grijehe htjeti popraviti kajanjem i zadovoljštinom; treći je Boga moliti da se tjelesna ljubav pretvori u duhovnu ljubav; četvrti ničemu drugome u svijetu ne htjeti živjeti nego da se časti Boga i smanjuju grijesi; peti je ne se drsko uzdati u sebe, već se uvijek bojati Boga i očekivati smrt svakog sata. Gledaj, moj sine, to su dvije ruke koje moraš imati: desna kojom treba zamahnuti mačem pravednosti protiv njezinih napadača, a lijeva ruka molitve kojom se od Boga treba moliti pomoć tako da se nikad ne uzdaš u svoju pravednost niti ponosno uzdigneš protiv svoga Boga.“
Opet se pojavila blažena Marija i reče ratniku: „Što ti još nedostaje, moj sine?“
On odgovori: „Nožni oklop.“
A ona reče: „Čuj ti, jednom ratnik svijeta, ali sad moj, sve što je na nebu i zemlji, stvorio je Bog. Među svim što je niže je najvrjedniji i najljepši stvor duša čije misli upravlja dobra volja. Jer kao što iz jednog stabla izlaze mnogi izdanci, tako iz duhovne vježbe i djelatnosti duše proizlazi sva savršenost. Da bi se postigao duhovni nožni oklop, uz Božju pomoć dobra volja mora napraviti početak. Ona mora sadržavati dvostruko razmatranje kao dvije noge na zlatnim temeljima. Prva noga savršene duše je razmatranje te vrste da ne želi griješiti protiv Boga čak ako nakon toga i ne bi slijedila kazna; druga noga je vršenje dobrih djela zbog velike strpljivosti i Božje ljubavi čak i kad bi se znalo da će se biti proklet. Koljena duše su radost i snaga dobre volje. Kao što se kod korištenja nogu koljena savijaju, tako se volja duše u skladu s razumom mora savijati i svladavati prema Božjoj volji jer pisano je da su tijelo i duh suprotstavljeni. Zato Pavao govori: 'Ne činim dobro koje bih htio' kao da želi reći: 'Prema duši želim svakakvo dobro, ali ne mogu to zbog slabosti tijela, a ako ponekad i mogu činiti, opet ne mogu radosno.' Kako onda? Je li apostol zato izgubio plaću jer je htio, ali nije mogao ili jer je doduše činio dobro, ali ne radosno? Nikako, već će mu se kruna štoviše dvostruko umnožiti; prvo, od vanjskog čovjeka jer zbog otpora tijela protiv dobra bilo je mučno raditi; drugo, od unutarnjeg čovjeka jer nije uvijek imao duhovnu utjehu. Mnogi se svjetovni ljudi trude na vremenit način, ali zbog toga neće biti okrunjeni jer rade na poticaj tijela; jer kad bi taj rad bio Božja zapovijed, pri poslu ne bi pokazivali tako vruću revnost. Ove dvije noge duše dakle, naime ne htjeti griješiti protiv Boga i htjeti vršiti dobra djela čak i ako slijedi prokletstvo, moraju biti naoružane dvostrukim oklopom, naime pametnim mudrim korištenjem vremenitog i mudrom čežnjom i nastojanjem za nebeskim. Mudro korištenje vremenitih stvari se sastoji u tome da se dobra ima za vlastito umjereno uzdržavanje, a ne u izobilju. Mudra čežnja za nebeskim postoji ona kad se nebesko želi zaslužiti dobrim djelima i radom jer budući da se čovjek nezahvalnošću i nemarnošću odvratio od Boga, mora se vratiti naprezanjem i poniznošću. Budući da ti, moj sine, to nisi imao, molimo onda svete mučenike i ispovjednike koji tog bogatstva imaju u izobilju da ti pomognu.“
Odmah su se pojavili sveti i rekoše: „O, blažena Gospođo, ti si u sebi nosila Gospodina i ti si gospodarica sviju; postoji li nešto što ne možeš? Jer ono što želiš, dogodi se. Tvoja volja je uvijek naša volja. Ti si s pravom majka ljubavi jer svakome dolaziš s ljubavlju.“
Opet se pojavila Majka i reče ratniku: „Moj sine, još nam nedostaje štit. Štitu pripadaju dvije stvari, naime hrabrost i znak gospodara za kojeg se boriš. Duhovni štit predstavlja razmatranja gorke Božje patnje. On mora biti na lijevoj ruci blizu srca tako da kad se god duša osjeća radost u tjelesnom uživanju razmatraju Kristove rane. Sve dok preziranje i protivnosti svijeta uznemiruje i rastužuje dušu, treba se sjetiti Kristova siromaštva i poniženja. A sve dok čast i dug život tijela žele zadovoljiti, treba se sjetiti Kristove gorke smrti i patnje. Takav štit mora imati snagu postojanosti u dobru i širinu ljubavi. Znak štita mora se sastojati od dvije boje jer se ništa ne vidi jasnije i dalje od onoga što je sastavljeno od dvije blistave boje. Dvije boje kojima je ukrašen štit razmatranja božanske patnje su suzdržljivost od neurednih sklonosti i čistoća i svladavanje tjelesnih pokreta. Ovo dvoje osvjetljava nebo i anđeli koji to vide raduju se, kliču i govore: 'Gledajte znak čistoće i naše družine; dužni smo pomoći tom ratniku.' Đavoli pak koji vide ratnika ukrašena tim znakom štita će vikati: 'Što da činimo, drugovi? Ovaj ratnik je strašan u sukobu i divnog oružja. Na svojoj strani ima oružja vrlina, iza sebe vojne logore anđela. S lijeva ima vrlo porezna čuvara, naime Boga, naokolo je pun očiju kojima vidi našu zlobu. Možemo ga doduše napasti, ali na našu sramotu jer ga ne možemo nadvladati.' O, kako li je sretan takav ratnik kojeg anđeli časte i u strahu od kojeg đavoli drhte. No budući da ti, moj sine, još nisi primio taj štit, molimo svete anđele koji sjaje duhovnom čistoćom da ti pomognu.“
Dalje reče Majka: „Sine, još nam nedostaje mač. Jednom maču pripadaju dvije stvari: prvo, treba imat dvije oštrice; drugo, mora biti dobro naoštren. Duhovni mač je uzdanje u Boga u borbi za pravednost. To uzdanje mora imat dvije oštrice, naime ispravnu pravednost u sreći kao na desnoj strani i zahvalu u nesreći kao na lijevoj strani. Takav je mač imao pobožni Job koji je u sreći prinosio žrtve za svoju djecu, koji je bio otac siromašnih i čija su vrata bila otvorena putnicima, koji nije hodao u ispraznosti i nije želio ništa strano, već se bojao Boga kao onaj tko sjedi na valovima mora. I u nesreći je prinosio zahvalu kad je nakon gubitka svoje djece i dobara prezren od svoje žene i mučen najgorim čirevima strpljivo izdržao i rekao: 'Gospodin je dao, Gospodin je uzeo, hvaljen bio.' Taj mač mora biti i dobro naoštren da bi kao i Mojsije i David satro one koji napadaju pravednost i da bi imao revnost zakona kao Pinhas da bi ustrajno govorio kao Ilija i Ivan. O, kako li je mač mnogih danas preko mjere tup, oni kad govore riječima ne miču prst jer traže prijateljstvo ljudi, ali ne osvrću se na Božju slavu! Budući da nisi imao takav mač, molimo patrijarhe i proroke koji su imali takvo uzdanje i sigurno će nam biti dan.“
Opet se pojavila Majka i reče ratniku: „Moj sine, još trebaš pokrivalo za oružje koje ga štiti od hrđe i prljanja kiše. To pokrivalo je ljubav da se umre za Boga i čak, ukoliko je moguće i ne vrijeđa Boga, da se odvoji od Boga radi spasa braće. Ta ljubav pokriva sve grijehe, čuva sve vrline, blaži Božji gnjev, čini sve mogućim, straši zle duhove, radost je anđela. To pokrivalo iznutra mora biti bijelo, a izvana sjajno kao zlato. Jer gdje je revnost božanske ljubavi, tamo se ne zanemaruje ni jedna ni druga čistoća. Apostoli su ove ljubavi imali u izobilju i zato ih se mora dozvati da pomognu.“
Ponovno se pojavila Majka i reče: „Moj sine, trebaš još konja i sedlo. Pod konjem se na duhovan način podrazumijeva krštenje. Jer kao što konj odvodi čovjeka putem koji želi prevaliti i kao što ima četiri noge, tako krštenje koje se podrazumijeva pod konjem vodi čovjeka pred Božje lice i ima četiri duhovna djelovanja. Prvo se sastoji u tome da se kršteni oslobađaju zlih duhova i obvezuju Božjim zapovijedima i službi; drugo je da se čiste od istočnog grijeha; treće je da postaju Božja djeca i subaštinici; četvrto je da im se otvara nebo. Ali jao, mnogi su koji kad dođu u godine razuma konju krštenja, stave uzde i vode ga krivim putem. Put krštenja je ispravan i ispravno ga se slijedi ako se čovjek prije godina razuma podučava i očuva u dobrim običajima i kad nakon što dođe u godine razuma i revno o tome razmišlja što se obećalo na krštenju, također sačuva nedirnutima vjeru i Božju ljubav. S pravog puta se skreće i stavlja se uzda onda kad se tijelu u svijetu daje prednost pred Bogom. Sedlo konja, to jest krštenje je djelovanje gorke muke i smrti Isusa Krista kojima je krštenje dobilo svoju snagu. Voda krštenja je samo jedan element; nakon što je prolivena Božja krv je elementu vode pridodana Božja riječ i snaga prolivene Božje krvi i tako je voda krštenja po Božjoj riječi postala pomirenje Boga s ljudima, vrata milosrđa, istjerivanje zlih duhova, put u nebo, oproštenje grijeha. Tko se dakle želi hvaliti snagom krštenja, neka prvo promisli gorčinu ustanovljenja djelovanja krštenja tako da kad se čovječje srce napuhne protiv Boga, čovjek misli na to kako je gorko otkupljen, kako je često prekršio krsno obećanje i što je zaslužio za tako povratke u grijeh. Da bi čovjek dalje mogao čvrsto sjediti u sedlu djelovanja krštenja, potrebna su dva stremena, to jest dvostruko razmatranje u molitvi.
Prvo dakle treba moliti: 'O, svemogući Bože, blagoslovljen Ti jer si me stvorio i otkupio i dok sam bio dostojan prokletstva, podnosio si me u mojim grijesima i priveo na pokoru. Uviđam, Gospodine, pred Tvojim veličanstvom da sam sva dobra koja su mi dana za spasenje rasipao na nekoristan i pokvaren način, naime vrijeme za svoju pokoru u ispraznostima, tijelo u izobilju, milost krštenja u oholosti. I sve sam više volio od Tebe, mog stvoritelja, otkupitelja, hranitelja i zaštitnika i zato te molim za Tvoje milosrđe jer sam sam po sebi bijedan i jer nisam priznao Tvoju blagu strpljivost prema meni. Nisam se bojao Tvoje strašne pravednosti. Nisam se osvrtao kako da Ti uzvratim za Tvoje nebrojeno dobro, već sam Te štoviše dan za danom svojom zlobom izazivao na gnjev; zato nemam ništa drugo osim jedne riječi za Tebe, naime: Smiluj mi se, Bože, po svojem velikom milosrđu!'
Druga molitva treba glasiti: 'O, svemogući Bože, znam da sve imam od Tebe, da ništa nije od mene i da ništa ne mogu osim onoga što sam sam učinio po svojem grijehu. Zato ponizno molim Tvoju ljubav da ne postupaš sa mnom prema mojem grijehu, već prema svojem velikom milosrđu. Pošalji mi i svoga Duha Svetoga da rasvijetli moje srce i učvrsti me na putu Tvojih zapovijedi da bih ustrajao u onome što sam prepoznao pomoću Tvojeg nadahnuća i da se nikakvim kušnjama ne odvojim od Tebe.'
Moj sine, budući da to još nemaš, molimo one koji su gorkije učvrstili Božju muku u svojem srcu da ti dodijele od svoje ljubavi.“ Nakon ovoga je došla pojava kao konj opremljen zlatnim ukrasima. I Majka reče: „Ovi konjevi ukrasi predstavljaju darove Duha Svetoga koji se daruju kod krštenja. Jer u krštenju se, bilo da ga je obavio dobar ili loš sluga, otpušta istočni grijeh, umnožava se milost, oprašta se svaki grijeh. Daje se Duh Sveti kao jamstvo, anđeli za zaštitnike, nebo za nasljedstvo. Gledaj, moj sine, to su ukrasi duhovnog ratnika! Tko je time odjeven, dobit će onu neizrecivu vojničku plaću kojom se kupuje vječna radost, najčasniji mir, vječno obilje, život bez kraja.“ Ovaj ratnik je bio gospodin Karlo, sin svete Brigite.
Categories:
Nebeske objave
