Majčine riječi zaručnici o jednoj lisici. Kako lukavi đavao slično lisici na različite i raznolike načine kušnji vara ljude i trudi ih se osobito prevariti one koje vidi da napreduju u dobru.
Majka reče: „Postoji mala životinja zvana lisica; ona je brižljiva i puna sve lukavštine da si priskrbi sve svoje potrebe. Ponekad se postavlja kao da spava i kao da je mrtva da bi to slobodnije mogla loviti i proždrijeti ptice koje se spuštaju na nju što se neopreznije spuste. Lisica obraća pozornost i na let ptica i one koje vidi da se od iznemoglosti spustile na zemlju pod stablo otima i pojede; one pak koje svojim dvama krilima odlete je posramljuju i ometaju njezin trud.
Ta lisica je đavao koji stalno progoni Božje prijatelje i posebno one koji nemaju žuč njegove zlobe i otrov njegove jalovosti. Postavlja se kao da spava ili je mrtav; jer ponekad pušta čovjeka teških kušnji da bi ga kad se najmanje ne čuva to slobodnije prevario i zapleo. Ponekad daje da porok izgleda kao vrlina i nasuprot tome vrlina kao porok da bi čovjeka doveo u zabunu i ako mu oprezna pamet ne pomogne, propadne.
To ćeš shvatiti kroz primjer. Milosrđe je ponekad porok, naime kad vrši da bi se svidjelo ljudima. Snažno izvršavanje pravednosti je nepravednost ako slijedi iz pohlepe i nestrpljivosti. Poniznost je oholost kad se vrši da se svrati pozornost na sebe i da se bude primijećen od ljudi. Vrlina strpljivosti se može pokazati bez da to zaista jest kad se ukoliko se može zbog pretrpljene nepravde želi osvetiti, ali se podnosi jer se ne može naći vrijeme prikladno za osvetu. Ponekad đavao pušta nevolje i brige da se čovjek rastopi u preobilju tuge; ponekad đavao u srce sipa strahove i brige da bi čovjek postao mlačan u Božjoj službi ili da bi čovjek kad je najmanjem neoprezan propao u veće.
Tako je ovoga o kojem govorim prevarila lisica. Kad je u starosti sve imao po želji i već je rekao da je sretan i želi živjeti, bio je ščepan bez sakramenata i bez da je položio račun za svoja djela i svoje vlasništvo jer je kao mrav skupljao danju i noću, ali ne u Gospodinovu žitnicu, ali kad je otvorio svoje spremište da uvede svoje zrnje, umro je i drugima prepustio plod svojeg truda. Jer tko u vrijeme žetve ne skuplja na plodan način, neće se radovati sjemenkama. Zato su sretne Gospodinove ptice koje ne spavaju po drvećem svjetovnih radosti već na drveću nebeske želje i kad ih zahvati kušnja lisice, nepravednog đavla, vrlo brzo odlete na oba krila, naime poniznosti u ispovijedi i nadi u nebesku pomoć.“
Objašnjenje
Krist, Sin Božji, reče: „Ovaj prior ima ulogu biskupa. Tko se dakle želi popeti na stablo slatkog ploda i skinuti slatki plod, mora biti lak i bez tereta, opasan i jak za skupljanje i mora imati čistu posudu da u nju položi plodove. Tako se i ovaj od sad mora truditi svoje tijelo krasiti vrlinama tako da mu bude dovoljno što je nužno, a ne izobilno, da bježi od prilike neumjerenosti, da se pokazuje kao čisto ogledalo i kao uzor za nesavršene ljude. Inače će ga pogoditi strašan kraj, iznenadni pad i udarac moje ruke.“ Tako se i dogodilo.
Categories:
Nebeske objave
