KNJIGA ČETVRTA - 69. poglavlje
Kristove riječi zaručnici kako su dobro ponašanje i dobra djela svećenika predstavljena jasnim vodama, a zlo ponašanje i zla djela odvratnim i mutnim vodama.
Sin reče: „Iz tri se stvari može prosuditi da voda nekog izvora nije dobra. Prvo, ako nema doličnu boju; drugo, ako je prljava; treće, ako voda stalno stoji, nije u pokretu i prima dolazeću prljavštinu bez da je izbacuje.
Pod tom vodom podrazumijevam ponašanje i srca svećenika koji kao i izvori da bi se s njih pilo moraju biti slatki u milini ponašanja i zatvoreni prema svoj prljavštini poroka. Zato je osobita boja svećenika istinska poniznost tako da se u mislima i djelima to više ponizuje što više na sebi prepoznaje obveze da mora raditi za Boga. Oholost je boja đavla. I kao što ruka gubavca kad iz izvora uzima vodu čini vodu odvratnom onima koji je vide, tako oholost svećenika daje prepoznati da su njegova djela zaprljana. Voda je prljava onda kad je svećenik pohlepan i ne zadovoljava se nužnim; kako je sam sebi nekoristan i nema mir, taj je tako i drugima primjerom pohlepe štetan. Treće, voda je nečista ako prima prljavštinu, ali je ne izbacuje; to se događa kad nema otjecanje i nedostaje joj pokret. Tako je nečist svećenik koji voli požudu tijela u srcu i na tijelu i istinskim kajanjem ne izbacuje sve nečisto što mu se dogodi. Jer kao što je mrlja na tijelu posvuda odvratna, ali najviše na licu, tako nečistoća svima treba biti omražena, a osobito onima koji su pozvani nečem slavnijem. Tako mojem djelu trebaju biti probrani oni svećenici koji nemaju preopširno znanje, već poniznost i čistoću, koji sami žive duhovno i druge odgajaju riječima i primjerom; jer i gubava ruka je korisna za moje djelo ako je namjera dobra i ne nedostaje duhovna ruka.“
Categories:
Nebeske objave
