KNJIGA ČETVRTA - 67. poglavlje
Kristove riječi zaručnici koje izlažu njegovu slavu i kako sve ostaje prema Njegovu uređenju osim bijednih duša grešnika; o svemu se govori primjerima. Kako u djelima treba čuvati volju.
Sin reče zaručnici: „Ja sam s Ocem i Duhom Svetim jedan Bog. U providnosti moga božanstva je sve od početka i prije svih vremena predviđeno i ustanovljeno. Sve, kako tjelesno tako i duhovno, slijedi određeno povezivanje i red i sve stoji ili ide prema onome što je uređeno i zna se unaprijed u mojem znanju. To možeš vidjeti iz tri primjera. Prvo na životu koji dolazi od žene, a ne muškarca; drugo, na stablima jer slatko nosi sladak plod, a gorko svoj plod; treće, na zvijezdama jer sunce, mjesec i sva nebeska tijela vrše svoje kretanje prema onome što je unaprijed određeno u mojem božanstvu; tako su razumne duše u mojem božanstvu unaprijed znane i prepoznate što će postati; moje znanje unaprijed doduše za njih nikako nije bilo i nije prepreka; jer dao sam im slobodno kretanje volje, to jest slobodnu volju i moć birati što im se sviđa.
Kao što žena, a ne muškarac, rađa, tako i dobra duša, Božja žena, mora, rađati uz Božju pomoć jer je duša stvorena zato da napreduje u vrlinama i plodno raste po sjemenu vrlina i dođe u ruke božanske ljubavi. Duša pak koja se odmetne od svojeg podrijetla i svojeg stvoritelja i ne donosi mu ploda djeluje protiv Božjeg uređenja i zato je nedostojna Božje slatkoće.
Drugo, nepromjenjivo Božje uređenje se pokazuje na stablima; jer slatka stabla donosi što je slatko, a koja su nasuprot tome gorka, donose što je gorko; u datulji je oboje: slatkoća i gorka jezgra. Isto tako je od vječnosti predodređeno da je tamo gdje je Duh Sveti stanovnik sva svjetovna radost mrska, sva svjetovna slava mrska. U takvu srcu je i snaga Božjeg Duha i njezina čvrstoća tako velika da ga nikakva nestrpljivost ne može slomiti, nikakva protivnost srušiti, nikakva sreća uzdići. Tako je i od vječnosti predviđeno da je gdje je đavlov trn izvana crven plod, ali iznutra punina nečistoće i bodlje. I u đavlovoj radosti je trenutna i prividna slatkoća; ali ispunjena je trnjem i nevoljama i što se više netko zapliće u svijet, to se težim teretom odgovornosti tovari. Kao što tako svako stablo donosi onakav plod kakvi su deblo i korijen, tako će svaki čovjek biti suđen prema namjeri svoga djelovanja.
Treće, svi elementi ostaju u svojem redu i pokretu kao što je predviđeno od vječnosti i kreću se prema stvoriteljevoj volji. Tako i svako razumno biće treba biti spremno kretati se prema stvoriteljevu uređenju. Čini li suprotno, jasno je da zloporabi svoju slobodnu volju i dok se nerazumna bića drže svojih granica, razuman se čovjek odmeće i navlači si težak sud jer nije koristio razum. Zato se čovječja volja mora čuvati jer đavlu ne činim ništa više nepravde nego svojim anđelima jer kao što Bog od svoje čiste zaručnice traži onu neizrecivu slatkoću, tako đavao kod svoje zaručnice traži trnje i bodlje. Ipak, đavao u nikome neće dobiti premoć ako mu volja nije bila pokvarena.“
Categories:
Nebeske objave
