Priluka

KNJIGA ČETVRTA - 100. poglavlje

Krist razgovara sa zaručnicom i kaže joj da je ona kao svirala Duha Svetoga kroz koju on stvara ljupku glazbu na svoju čast i na korist narodima. Zato je izvana želi posrebriti dobrim ponašanjem i mudrošću, a iznutra posrebriti istinskom poniznošću i čistoćom srca.

Sin reče zaručnici: „Trebaš biti kao svirala na kojoj svirač stvara ljupku glazbu. Vlasnik svirale je posrebruje izvana da bi se činila dragocjenom, a iznutra je pozlaćuje dugotrajnim zlatom. Tako i ti trebaš biti posrebrena dobrim ponašanjem i ljudskom mudrošću da bi mogla uvidjeti što si dužna Bogu i svojem bližnjem i što koristi tvojem tijelu za vječni spas. Iznutra pak trebaš biti pozlaćena poniznošću tako da se ne želiš svidjeti nikome doli meni i da se ne bojiš zbog mene biti neugodna ljudima. Svirač dalje čini tri stvari na svojoj svirali: prvo je ovija u fino platno da se ne uprlja; drugo, radi kutiju u kojoj je može čuvati; treće, na kutiju stavlja bravu tako da je lopov ne može ukrasti. Tako se i ti trebaš uviti u čistoću tako da se ne uprljaš osjetilnom požudom i veseljem. Umjesto toga rado radi i brini se da budeš sama druženje sa zlim ljudima kvari dobre običaje. Brava je marljivi nadzor tvojih osjetila i svega unutrašnjeg tako da kod svih svojih radnji vodiš računa da te đavlova zloba ne opčini. Ključ pak je Duh Sveti; on treba otvoriti tvoje srce prema tome kako mi se sviđa na moju čast i na korist ljudima.“

Categories: