Priluka

KNJIGA ČETVRTA - 99. poglavlje

Krist razgovara sa zaručnicom i žali se zbog Židova koji su ga razapeli kao i zbog kršćana koji su prezreli njega i njegovu pravednost i ljubav tako što namjerno i svjesno griješe protiv njegovih zapovijedi i preziru osude Crkve o ekskomunikaciji pod izlikom da je Bog milosrdan; zato im prijeti gnjevom i bijesom svoje pravednosti.

Majka reče: „Kako li je mnogo moj Sin patio one noći kad mu se približio i poljubio ga izdajica Juda kojem se sagnuo, jer Juda je bio malen rastom, i rekao: 'Prijatelju, zašto si došao?' I odmah su ga neki ščepali, drugi su ga vukli za kosu, drugi su ga uprljali pljuvačkom.“

Potom je govorio Sin i reče: „Smatraju me za crva koji kao mrtav leži u zimi, na kojeg prolaznici pljuju po čijim leđima gaze. Taj su me dan Židovi sa mnom postupali kao s crvom jer su me smatrali najpokvarenijim, najnevrjednijim. Tako me preziru i kršćani jer sve što sam iz ljubavi za njih učinio i podnio smatraju ispraznim. Kao da gaze po mojim leđima kad se više boje i časte ljude nego mene, svoga Boga, kad se ne uopće ne obaziru na moju pravednost i u svojoj samovolji propisuju vrijeme i mjeru mojem milosrđu. Također, kao da me udaraju po zubima kad, nakon što su čuli moje zapovijedi i patnje, govore: 'Činimo u sadašnjosti što nam se sviđa; zbog toga nećemo ništa manje imati nebo; jer da nas je Bog upropastiti ili kazniti za vječnost, ne bi nas otkupio na tako gorak način.' No oni će osjetiti moju pravednost; jer kao što ni najmanje dobro ne ostaje neuzvraćeno, tako niti najmanje zlo neće ostati nekažnjeno.

Preziru me i gaze po meni kad ne uvažavaju osudu Crkve, naime ekskomunikaciju. Kao što se ekskomunicirane javno izbjegava, tako će oni biti odvojeni od mene jer kazna ekskomunikacije ako je se poznaje i prezire teže škodi od tjelesnog mača. Zato ću ja, koji izgledam kao crv, sad po svojoj strašnoj pravednosti opet postati živ i doći ću tako strašno da će oni koji će vidjeti govoriti brdima: 'Padnite na nas pred Božjim gnjevom.'“

Categories: