Priluka

 KNJIGA ČETVRTA - 101. poglavlje


Majka Božja govori i kaže kako je srce njezina Sina vrlo ljupko, čisto i slatko i tako preplavljeno ljubavlju da kad bi grešnik stajao na vratima, ali bi ga pozvao s voljom da se popravi, odmah bi bio oslobođen. K srcu Boga se dospijeva poniznošću istinskog kajanja i pobožnim i čestim razmatranjem njegovih muka.

Majka Božja reče: „Srce mojeg Sina je nadasve ljupko kao med i vrlo čisto kao najčišći izvor iz kojeg proizlazi sve što je kreposno i dobro. On je i najslađi. Jer što je za razumnog čovjeka slađe od toga da razmatra ljubav mojeg Sina pri stvaranju i otkupljenju, pri njegovu radu, podučavanju, u njegovoj ljubaznosti i njegovoj strpljivosti? Njegova ljubav ne otječe kao voda, već je postojano trajna jer njegova ljubav ostaje kod ljudi sve do posljednjeg trenutka tako da kad bi grešnik već stajao na vratima propasti, ali bi mu još od tamo povikao s voljom da se popravi, on bi ga oslobodio.

Za dospjeti k Božjem srcu su dalje dva puta. Prvi je poniznost istinskog kajanja i ono uvodi čovjeka u Božje srce i duhovni razgovor; drugi je razmatranje muka mojeg Sina koje iz čovječjeg srca izvlači tvrdoću i čini da radosno ide prema Božjem srcu.“

Categories: