KNJIGA ČETVRTA - 50. poglavlje
Djevičine riječi zaručnici kako se Bogu ništa ne sviđa tako jako kao to da ga ljudi vole iznad svega. To pokazuje na primjeru jedne poganske žene koja je zbog velike ljubavi koju je nosila prema stvoritelju postigla milost.
„Činilo mi se kao kralj sjedi na sudačkoj stolici i svaka živa osoba se morala postaviti pred njega; kraj svake osobe su stajala dvojica od kojih je jednog predstavljao vanjski izgled naoružana ratnika, a drugi se pokazivao kao crni Etiopljanin. Pred sudom je stajala propovjedaonica na kojoj je ležala knjiga koja je bila uređena kao što sam prije vidjela kad sam vidjela tri kralja kako stoje pred njom. Vidjela sam i kao da cijeli svijet stoji pred propovjedaonicom i čula kako sudac govori naoružanu ratniku: 'Pozovi mi pred sud one kojima su služio s ljubavlju.' I oni koju su bili imenovani, odmah su pali. Neki od njih su ostali ležati dulje, neki kraće prije nego su se odvojile od tijela. Ne mogu shvatiti sve što sam vidjela i čula jer sam čula osude mnogih još živih koji uskoro trebaju biti pozvani. No ipak mi je od suca rečeno slijedeće: 'Ako ljudi svoje ponašanje okrenu na bolje, ublažit ću svoj sud.' Onda sam vidjela i mnoge kako su osuđeni neki na čistilište, drugi na vječni jao.“
Categories:
Nebeske objave
