Zaručničino čudesno i strašno viđenje jedne duše koja je postavljena pred suca. O Božjim prigovorima i sudačkoj knjizi protiv one duše. O dušinim odgovorima protiv nje same i raznolikim čudnovatim mukama koje su kod nje primijenjene za čišćenje.
„Dalje sam vidjela kako su ratnik i Etiopljanin koje sam prije vidjela pred suca stavili jednu dušu. I rečeno mi je: 'Ono što sad vidiš se sve dogodilo s ovom dušom u vrijeme kad se odvojila od tijela.'
Kad je duša izložena sucu, stajala je sama, nije bila u rukama dvojice koji su je predstavili; stajala je gola i naricala je jer nije znala kamo će doći. Onda mi se učinilo kao da je svaka riječ u knjizi govorila sama za sebe odgovarala na sve što je duša govorila.
Pred sučevim uhom i svom njegovom nebeskom vojskom je govorio naoružani ratnik prvo ovako: 'Nije ispravno da se na sramotu ove duše njoj predbacuju grijesi koje je uklonila ispovijeđu.' Ipak, ja koja sam imala ovo viđenje sam onda dobro i potpuno prepoznala da je onaj ratnik koji je govorio znao sve u Bogu, ali je govorio zato da bih ja mogla razumjeti.
Onda je iz knjige pravednosti došao odgovor: 'Ova duša je činila pokoru, ali njezino kajanje nije bilo primjereno njezinim grijesima, a i zadovoljština nije bila ispravna. Zato sam mora patiti boli za ono što onda kad je mogla nije popravila.'
Nakon ovih riječi je duša počela tako silno plakati kao da se potpuno slomila. No vidjele su se samo suze, ali se nije čuo glas. Potom je kralj govorio duši i reče: 'Neka tvoja savjest izloži one grijehe koje nije slijedila dostojna zadovoljština.'
Onda je duša tako visoko podigla svoj glas da je se gotovo moglo čuti na cijelom svijetu i reče: 'Jao meni što nisam radila prema Božjim zapovijedima koje sam čula i poznavala!' i sama sebe okrivljujući je dodala: 'Nisam se bojala Božjeg suda.'
Iz knjige joj je odgovoreno: 'Zato se moraš bojati đavla.' i duša je odmah odgovorila puna straha i drhteći kao da će se potpuno rastopiti: 'Nisam imala skoro nikakvu ljubav prema Bogu; zato sam činila malo dobroga.'
Iz knjige joj je odmah odgovoreno: 'Zato pravednost zahtjeva da dođeš bliže đavlu nego Bogu jer te đavao svojim kušnjama namamio i privukao sebi.' Duša odgovori i reče: 'Sad prepoznajem kako se sve što sam činila dogodilo prema đavlovu nadahnuću.'
Iz knjige se odgovorilo: 'Pravednost nalaže da je đavlovo pravo vratiti ti kaznom i nevoljom prema mjeri onoga što si učinila.' Duša reče: 'Od mojeg tjemena do pete nije bilo ničeg što nisam odijevala u oholost; jer neke isprazne i ohole dijelove odjeće sam sama izmislila, a druge sam nosila prema modi svoje zemlje; prala sam ruke i lice ne samo da bi bili čisti, nego da bi od ljudi mogli biti hvaljeni kao lijepi.'
Iz knjige je odgovoreno: 'Pravednost kaže da je đavlovo pravo da ti prema zasluzi vrati što si se ukrašavala i kitila kako te nadahnjivao i nalagao.' Duša dalje reče: 'Moja usta su se često otvarala nepromišljenim riječima čime sam se htjela svidjeti drugima i moje srce je željelo sve što pred svijetom nije bila sramota i poruga.'
Iz knjige je odgovoreno: 'Zato se tvoj jezik mora izvući i rastegnuti, a zubi iskriviti i sve stvari koje najviše mrziš se moraju staviti pred tebe, a nasuprot tome oduzeti sve što ti se sviđa.' Duša reče: 'Velika mi je radost bila da su u mojem primjeru mnogi našli prigodu da oponašaju moje vladanje.'
Iz knjige je odgovoreno: 'Zato je pravednost da svaki koji bude preveden u takav grijeh zbog kojeg si ti kažnjena podnosi istu kaznu i da ti bude pridružen tako da se kad dođe k tebi tvoja muka umnoži.' Nakon ovih riječi mi se učinilo kao da je duši oko glave vezan lanac kao kruna i tako jako stegnut da su zatiljak i čelo spojeni zajedno. Oči su ispale ih svojih rupa i visjele su na svojim korijenima preko obraza. Kosa joj je usahla kao da je izgorjela od vatre. Mozak se smrvio i isticao kroz nos i uši, jezik je bio izvučen, a zubi iskrivljeni. Kosti u ruci su bile slomljene i svijene kao uže. Šakama je oderana koža i vezane su za vrat. Prsa i trbuh su tako jako pritisnuti na leđa da su se rebra slomila, a srce je s ostalim iznutricama ispalo i raspuknulo se, bedra su visjela na stranama prema dolje, a slomljene kosti su izvučene na način kao što se tanak konac namata u iglu.
Nakon što sam to vidjela, odvrati Etiopljanin: 'O, suče, grijesi ove duše su već kažnjeni kao što je pravedno, spoji nas zato sad oboje, mene i dušu, tako da više nikad ne budemo razdvojeni.'
Ali naoružani ratnik reče: 'Čuj, o, suče koji sve znaš, tebi pripada čuti i zadnje misli i zadnju sklonost koje je ova duša imala na kraju svoga života. U zadnjem je trenutku razmišljala ovako: 'Ah, kad bi mi Bog htio produljiti život, rado bih popravila svoje grijehe i služila mu sve vrijeme svoga života i ne bih ga nikad više uvrijedila.' Tako je, o, suče, mislila i htjela. Spomeni se također Gospodine kako ova duša nije živjela tako dugo da bi potpuno prepoznala stanje svoje svijesti; spomeni se zato njezine mladosti i budi joj milosrdan.'
Sad je iz knjige pravednosti uslijedio slijedeći odgovor: 'Takve misli na kraju ne zaslužuju pakao.'
I sudac reče dalje: 'Radi moje muke će duši biti otvoreno nebo nakon što je prije toga postigla čišćenje primjereno njezinim grijesima, osim ako još prije ne primi pomoć kroz dobra djela živih.'„
Iz knjige joj je odgovoreno: 'Zato se moraš bojati đavla.' i duša je odmah odgovorila puna straha i drhteći kao da će se potpuno rastopiti: 'Nisam imala skoro nikakvu ljubav prema Bogu; zato sam činila malo dobroga.'
Iz knjige joj je odmah odgovoreno: 'Zato pravednost zahtjeva da dođeš bliže đavlu nego Bogu jer te đavao svojim kušnjama namamio i privukao sebi.' Duša odgovori i reče: 'Sad prepoznajem kako se sve što sam činila dogodilo prema đavlovu nadahnuću.'
Iz knjige se odgovorilo: 'Pravednost nalaže da je đavlovo pravo vratiti ti kaznom i nevoljom prema mjeri onoga što si učinila.' Duša reče: 'Od mojeg tjemena do pete nije bilo ničeg što nisam odijevala u oholost; jer neke isprazne i ohole dijelove odjeće sam sama izmislila, a druge sam nosila prema modi svoje zemlje; prala sam ruke i lice ne samo da bi bili čisti, nego da bi od ljudi mogli biti hvaljeni kao lijepi.'
Iz knjige je odgovoreno: 'Pravednost kaže da je đavlovo pravo da ti prema zasluzi vrati što si se ukrašavala i kitila kako te nadahnjivao i nalagao.' Duša dalje reče: 'Moja usta su se često otvarala nepromišljenim riječima čime sam se htjela svidjeti drugima i moje srce je željelo sve što pred svijetom nije bila sramota i poruga.'
Iz knjige je odgovoreno: 'Zato se tvoj jezik mora izvući i rastegnuti, a zubi iskriviti i sve stvari koje najviše mrziš se moraju staviti pred tebe, a nasuprot tome oduzeti sve što ti se sviđa.' Duša reče: 'Velika mi je radost bila da su u mojem primjeru mnogi našli prigodu da oponašaju moje vladanje.'
Iz knjige je odgovoreno: 'Zato je pravednost da svaki koji bude preveden u takav grijeh zbog kojeg si ti kažnjena podnosi istu kaznu i da ti bude pridružen tako da se kad dođe k tebi tvoja muka umnoži.' Nakon ovih riječi mi se učinilo kao da je duši oko glave vezan lanac kao kruna i tako jako stegnut da su zatiljak i čelo spojeni zajedno. Oči su ispale ih svojih rupa i visjele su na svojim korijenima preko obraza. Kosa joj je usahla kao da je izgorjela od vatre. Mozak se smrvio i isticao kroz nos i uši, jezik je bio izvučen, a zubi iskrivljeni. Kosti u ruci su bile slomljene i svijene kao uže. Šakama je oderana koža i vezane su za vrat. Prsa i trbuh su tako jako pritisnuti na leđa da su se rebra slomila, a srce je s ostalim iznutricama ispalo i raspuknulo se, bedra su visjela na stranama prema dolje, a slomljene kosti su izvučene na način kao što se tanak konac namata u iglu.
Nakon što sam to vidjela, odvrati Etiopljanin: 'O, suče, grijesi ove duše su već kažnjeni kao što je pravedno, spoji nas zato sad oboje, mene i dušu, tako da više nikad ne budemo razdvojeni.'
Ali naoružani ratnik reče: 'Čuj, o, suče koji sve znaš, tebi pripada čuti i zadnje misli i zadnju sklonost koje je ova duša imala na kraju svoga života. U zadnjem je trenutku razmišljala ovako: 'Ah, kad bi mi Bog htio produljiti život, rado bih popravila svoje grijehe i služila mu sve vrijeme svoga života i ne bih ga nikad više uvrijedila.' Tako je, o, suče, mislila i htjela. Spomeni se također Gospodine kako ova duša nije živjela tako dugo da bi potpuno prepoznala stanje svoje svijesti; spomeni se zato njezine mladosti i budi joj milosrdan.'
Sad je iz knjige pravednosti uslijedio slijedeći odgovor: 'Takve misli na kraju ne zaslužuju pakao.'
I sudac reče dalje: 'Radi moje muke će duši biti otvoreno nebo nakon što je prije toga postigla čišćenje primjereno njezinim grijesima, osim ako još prije ne primi pomoć kroz dobra djela živih.'„
Objašnjenje
Ova se žena zavjetovala na djevičanstvo u ruku jednog svećenika, ali se nakon toga udala, onda je kod poroda došla u opasnost i umrla.
Categories:
Nebeske objave
