Priluka

KNJIGA ČETVRTA - 49. poglavlje


Zaručničino viđenje pod obličjem Crkve i o njegovu tumačenju koje sadrži način i položaj prema kojima bi papa trebao vladati s obzirom na sebe, na kardinale i druge prelate svete majke Crkve i što je više moguće u poniznosti.

Jedna se osobi ukazalo kao da se nalazi u širokom koru. I pojavilo se veliko i sjajno sunce i bila su dvije stolice kao propovjedaonice, jedna desno, druga lijevo koje su se nalazile u širokom razmaku od sunca. Iz sunca su izlazile dvije zrake prema stolicama.

Onda se od stolice koja je stajala lijevo čuo glas. On je govorio: „Budi pozdravljen u vječnost kralju, stvoritelju, otkupitelju i pravedni suče! Gledaj! Tvoj namjesnik koji u svijetu sjedi na Tvojem mjestu je svoje sjedište već vratio na njegov stari položaj gdje je sjedio prvi papa Petar koji je bio knez među apostolima.“

Od stolice desno odgovori jedan glas i reče: „Kako će moći ući u svetu Crkvu kod koje su otvori šarki puni hrđe i zemlje? Zato se vratnice i naginju prema zemlji jer na šarkama nema mjesta na koje bi zakvačke prianjale da drže vratnice. Zakvačke su ispružene potpuno ispravno i izgubile su svoju zakrivljenost da drže vratnice. Podna obloga je potpuno razrovana i pretvorena u duboke jame kao nadasve duboki bunari koji nemaju dno. Krov je premazan smolom i u požaru je od vatre i sumpora koji kaplje dolje kao gusta magla, a crni i debeli dim koji se diže iz gorućeg krova je sve zidove ispunio čađom. Dolikuje li dakle Božjem prijatelju imati stan u takvu hramu?“

Glas od lijeve stolice odgovori: „Rastumači duhovno što si rekao tjelesno.“

Na to će glas: „Pod vratnicama se podrazumijeva papa, a pod šarkama poniznost koja isključuje svaku oholost tako da se na njoj ne smije pojaviti ništa osim onoga što pripada poniznoj službi jednog biskupa i otvor mora biti potpuno slobodan od hrđe. No sad su u otvorima koji predstavljaju poniznost napunjene preobiljem, bogatstvom i imovinom i sva je poniznost pretvorena u svjetovni raskoš što treba razumjeti tako papa se koji je uspoređen s vratnicama naginje hrđi i blatu svjetovnih stvari.

Zato papa treba početi u istinskoj poniznosti kod samog sebe, najprije u svojem kućnom uređenju, na odjeći, zlatu, srebru i srebrnim priborom, konjima i ostalim uporabnim predmetima tako da razdvoji obilje od nužnog i preda siromasima, naime onima koje je upoznao kao Božje prijatelje. Zatim treba svoju kućnu poslugu umjereno odrediti, zadržati samo nužne sluge koji mu čuvaju tijelo jer iako stoji u Božjoj ruci kad ga želi pozvati na sud, ipak je ispravno da ima sluge da bi jačao pravednost u da bi mogao poniziti one koji se dižu protiv Boga i običaja svete Crkve.

Pod zakvačkama koje se pričvršćuju vratnicama se podrazumijevaju kardinali koji su se koliko mogu ispružili svakoj oholosti, pohlepi i tjelesnoj požudi. Zato papa treba u ruke uzeti čekić i kliješta i šarke saviti po svojoj volji tako da im ne dopusti više odjeće, kućne posluge i opreme nego što im je nužno za uzdržavanje. Treba ih saviti kliještima, to jest blagim riječima, božanskim savjetom i očinskom ljubavlju. Ne žele li poslušati, neka uzme čekić, to jest pokaže im strogoću i učini što može bez da djeluje protiv pravednosti sve dok se ne saviju prema njegovoj volji.

Pod podnom oblogom se podrazumijevaju biskupi i svjetovni svećenici čija pohlepa nema dno, iz čije se oholosti i raskošna života se diže dim koji svi anđeli na nebu i Božji prijatelji na zemlji proklinju. Papa to može u mnogim dijelovima popraviti ako svakome dopusti imati nužno, ali ne izobilje i svakom biskupu zapovijedi obratiti pozornost na život svojih svećenika i da se svakome koji ne bude htio popravi svoj život i održavati umjerenost potpuno oduzmu prihodi jer je Bogu draže da se na takvom ne čita nijedna misa nego da razvratne ruke dodiruju Božje tijelo.“

Categories: